Šljaga u lice pravne države

Da je HDSSB uistinu odlučio o bijegu Branimira Glavaša u BiH uoči objave presude Županijskog suda u Zagrebu za počinjeni ratni zločin, kao što je to prošlog tjedna “priznao” predsjednik stranke Vladimir Šišljagić, bio bi to napad jedne parlamentarne stranke na ustavni poredak RH, zbog čega bi se mogla razmotriti i mogućnost zabrane njezina djelovanja.

Tomu u prilog ide i javno nepriznavanje pravomoćne presude Vrhovnog suda RH, koju Šišljagić naziva ispolitiziranom i kompromisnom, dok kazneni postupak protiv Glavaša tumači kao posljedicu osnivanja HDSSB-a, a suđenje njemu smatra suđenjem toj političkoj stranci.

Ignoriranje zločina

Nigdje niti riječi o žrtvama ratnih zločina, nedužnim sugrađanima koje su upravo Glavaš i ostali osuđeni brutalno mučili i ubijali u objektima SNO-a i Zapovjedništva obrane grada, što je uvjerljivo opisano u obrazloženju presude i što Šišljagić kao saborski zastupnik, pogotovo kao liječnik i sveučilišni profesor, ne bi smio ignorirati.

Nije to, međutim, prvi put da se taj inače ozbiljan, odgovoran, obrazovan i staložen čovjek u trenutku pretvara u divljaka i kao opčinjen nepoznatim silama nastupa potpuno neprimjereno vlastitom habitusu, izgovarajući riječi nesvojstvene čovjeku njegova profila i kulture. Kroničari političkih zbivanja u Hrvatskoj, posebice u Osijeku i istočnoj Slavoniji, prepoznat će u tom vokabularu sirov, oštar, isključiv i patetičan jezik njegova “alter ega” Branimira Glavaša.

Tako je bilo nakon podizanja optužnice i Glavaševa žestokog obrušavanja na Ivu Sanadera i Vladimira Šeksa, kada je Šišljagić pomirljivo izrazio očekivanje kako suđenje Glavašu neće utjecati na dobre odnose Vlade RH i HDSSB-a, a što je u interesu Slavonije i Baranje, da bi već sutradan tu izjavu opovrgnuo, najgrublje napao Vladu i najavio joj “rat do istrebljenja!”. Uredno je, skupa s Glavašem, potpisivao i sva priopćenja sa sjednica predsjedništva stranke i udruge na koje je bespogovorno dolazio odbjeglom šefu u Drinovce, u susjednu državu, što je presedan u radu neke hrvatske političke stranke.

Jezik kojim su priopćenja pisana isti je onaj kojim se obratio okupljenim mještanima Dalja i članovima rodbine poginulih, izazvavši skandal na komemoraciji u povodu 19. godišnjice napada na tamošnju policijsku postaju. Iz istih su usta diktirani i zaključci “noćnog” predsjedništva HDSSB-a koje je Šišljagić 2. kolovoza pročitao ispred Glavaševe vile u Drinovcima. I zato je njegovo priznanje s početka teksta smješteno pod navodnike.

Sulude teze

Sve te sulude teze o suđenju Glavašu kao suđenju HDSSB-u – po istom obrascu prema kojem je suđenje hrvatskim braniteljima u stvari suđenje Domovinskom ratu – i nepriznavanje presude Vrhovnog suda RH, očajnički su pokušaj izbjegavanja javne osude i sramote osuđenog ratnog zločinca, pa se cijeli postupak uporno nastoji prikazati kao politički obračun s njim. Kako bi bio jači i uvjerljiviji, u tu je priču upregnuo ne samo svoje najodanije ljude, nego i političku stranku i građansku udrugu HDSSB, osječku županijsku i gradsku vlast na čije je čelo doveo svoje marionete, te udruge iz Domovinskog rata kojima također rukovode njegovi sljedbenici. Zato je Šišljagićevo “priznanje” da je Glavaš pobjegao od hrvatskog pravosuđa uz “odluku i suglasnost” stranke, jeftina šala svakome tko išta zna o njezinu ustroju i unutarnjim odnosima.

Ako se zna da je Glavaš uvijek vodio samostalnu politiku i nije se pokoravao Vladi ni predsjedniku Franji Tuđmanu, da je u ratu ignorirao zapovjedi pretpostavljenih, a uoči izbacivanja iz HDZ-a javno napadao stranačku politiku i suradnju Hrvatske s Haagom, da je čak i svojim odvjetnicima na suđenju za ratne zločine nametnuo obranu po vlastitom ukusu, onda je zaključak predsjedništva HDSSB-a da bez suglasnosti stranke ne treba donositi odluke i samostalno povlačiti poteze – više nego ciničan.

Zbog toga je, navodno, odustao i od najavljene konferencije za novinare u Mostaru, na kojoj je trebao otkriti intrigantne pojedinosti o vlastitu progonu i suđenju. Na upit novinara nakon obraćanja Šišljagića kada će o tomu progovoriti, narugao mu se rekavši da on ne može govoriti nakon predsjednika svoje stranke, kao što ministar Tomislav Karamarko u Dalju nije mogao govoriti poslije premijerke Jadranke Kosor.

Barem još neko vrijeme ostat će nepoznato kojom se “mrkvom” ili “batinom” Glavaša navelo da odustane od najavljene pressice i novog kontingenta blata kojim bi se nabacio na vrh HDZ-a, Vrhovnog suda i Državnog odvjetništva, i vuče li ponovno konce njegove sudbine nekad bliski suradnik i prijatelj, a danas veliki mag hrvatskog parlamentarizma i pravosuđa, Vladimir Šeks.