Škole u škarama Vlade

Uz najave otkaza za šest od 66 hiljada zaposlenih prosvjetara, tokom ovog školskog raspusta odjeknula je vijest o ukidanju 143 škole  i to na temelju izmjena pedagoških standarda – po njima će se ozakoniti spajanje matičnih škola koje imaju manje od 150 učenika s većima. Postavljen je i rok – 2017. godina – ali mnogi, s obzirom na priče o otkazima, vjeruju da će se sve zbiti i ranije.

Spajanjem škola izgubila bi se potreba za ravnateljima, tajnicima, računovođama i stručnim osobljem, poput pedagoga i psihologa (koje, doduše, mnoge male škole ionako nemaju). Ipak, pojedine male škole, posebno otočke ili brdsko-planinske, bile bi pošteđene, kao i škole prilagođene djeci s poteškoćama.

Pretvaranjem sadašnjih matičnih škola u područne, školske bi zgrade ostale u dosadašnjim mjestima, a djeca bi i dalje pohađala mjesne škole. No dio osoblja bi bio otpušten, a više ne bi bilo ni mogućnosti da se te škole prijavljuju za bilo kakve projekte. Isto tako, upitno je koliko bi nove matične škole imale razumijevanja za projekte i potrebe budućih područnih škola koje više ne bi mogle samostalno raspolagati financijama. 

– Ne vjerujem da će se dogoditi nešto tako drastično. Mi se ni dosad nismo pridržavali pedagoških standarda, a i vrijeme realizacije je upitno: tko živ tko mrtav do 2017.!

Mislim da ova Vlada neće u predizbornoj godini krenuti s ovim nepopularnim mjerama –  ističe predsjednik Sindikata zaposlenih u hrvatskom školstvu Preporod Željko Stipić, koji smatra da je očito kako nema prave volje da se riješe desetljećima gomilani problemi  hrvatskog školstva. 

Politički režim kumovao 

– Nijedna se vlada još nije uhvatila ukoštac s problemima obrazovanja u Hrvatskoj. Dapače, ovaj je politički režim u posljednjih 20 godina dosta kumovao ovom problemu – kaže Stipić, navodeći primjer škole Kupljenovo-Luka koja se prije dvije godine razdvojila na dvije male matične škole.

– Bili smo protiv te inicijative, jer su u dva susjedna mjesta stvorene dvije matične škole s izuzetno malim brojem učenika, ali u tom se trenutku po diktatu politike moralo stvoriti jedno ravnateljsko mjestu u blizini Zagreba. Takvih je primjera, nažalost, dosta –   napominje Stipić.

Najavljene bi mjere mogle ponajviše pogoditi matične škole u malim sredinama, gdje je broj djece i inače u aktivnom padu. Svoj bi dosadašnji status, uz ostale, mogle izgubiti i osnovne škole u Jabukovcu kraj Petrinje, Udbini, Donjem Lapcu, Bijelom Brdu i Negoslavcima. Ravnatelji tih škola dodaju da ta promjena neće stvoriti samo veliki pedagoški i društveni nego i politički problem te se još nadaju da se njihove škole ipak neće naći na odstrelu resornog Ministarstva, s obzirom na to da su u nastavnom programu kao izborni predmeti srpski jezik i kultura te pravoslavni vjeronauk. Ne treba zaboraviti ni na činjenicu da je na područjima od posebne državne skrbi, s egzodusom nakon Oluje, velik broj područnih i matičnih škola ukinut zbog nedovoljnog broja djece

Tako se, primjerice, na području Dvora  prije rata nastava provodila u čak pet osnovnih i 20 područnih škola, s ukupno 1 125 učenika, a djelovao je i srednjoškolski centar s četiri usmjerenja – gimnazijom te metalskim, šumarskim i ekonomskim smjerom, koje je pohađalo 525 učenika. Danas u općini koja, kao i prije rata, broji 60 sela, jedinu osnovnu školu, onu u samom Dvoru, pohađa tek 280 osnovaca, a oko šezdesetak srednjoškolaca putuje u susjedni Novi Grad (Bosanski Novi) u Republici Srpskoj ili u Hrvatsku Kostajnicu, Sisak, Topusko, Zagreb. S obzirom na staračku strukturu stanovništva u Dvoru i ostalim krajiškim krajevima, pitanje je koliko će djece biti za školu te 2017. godine.

Promjena norme nije rješenje

Iz Ministarstva obrazovanja nismo mogli dobiti detaljne informacije o kriterijima po kojima će se pošteđivati škole koje imaju manje od 150 učenika: rečeno je samo da će “dobro analizirati poziciju nekih otočkih i brdsko-planinskih škola” i da će biti izuzetaka. Ali kad bi kriterij bilo otočko ili brdsko-planinsko područje, onda bi za ukidanje ostalo izrazito malo škola s manje od 150 učenika.

Što se tiče ekonomske računice, Vladini financijski stručnjaci kažu da bi se ukidanjem malih matičnih škola uštedjelo oko 70 milijuna kuna. Isto bi se postiglo spajanjem više malih razreda u jedan veliki, jer – kako tvrde u Ministarstvu – apsurdno je da je broj učenika u školama u stalnom padu, a da broj nastavnika raste. Stoga bi se, ističe se, pored temeljite analize škola i razreda trebalo pozabaviti i brojem zaposlenih te njihovim normama. Ministarstvo obrazovanja priloženim izmjenama traži da se nastavnicima u osnovnim i srednjima školama iz norme izbrišu dva sata razredništva tjedno, poveća normativ za čistačice sa 600 na 900 četvornih metara četvornih te propiše obavezni četverogodišnji studij za sve ravnatelje.

– Dva sata razredništva tjedno ima 10.000 nastavnika u osnovnim školama i 7.316 profesora u srednjim školama. Ako se to ukine, znači da će im se norma povećati, odnosno da će dva sata više morati predavati predmet, pa će biti viška ljudi. Prema našoj računici, zbog toga bi bez posla moglo ostati gotovo dvije hiljade nastavnika – upozorava predsjednik Sindikata Preporod i dodaje da tome treba pridodati nekoliko stotina ravnatelja, računovođa i tajnika, ali i oko tri hiljade drugog nenastavnog osoblja – čistačica, podvornika, majstora….

U pitanju bi bio i drugačiji obračun norme nastavnika. U Ministarstvu tvrde kako su rijetki učitelji koji odrade 22 sata tjedno u razredu – odrade 12-13 sati, a razliku nadoknade sindikalnim aktivnostima, razredništvom, dopunskom nastavom i članstvom u županijskim aktivima.

– Možemo sve škole spojiti i na Zavod za zapošljavanje poslati masu ljudi koji više nikada neće naći posao u svojoj struci, ali time nećemo spasiti državne financije. Tragično je kada kapu obrazovanju kroje financijeri kroz svoju ekonomsku računicu. Oni ne poznaju sustav, ne razumiju šta znači škola za malu sredinu. Na kraju, isti ti financijski stručnjaci naprave mnogo više štete, nego koristi. Nije isto odrasti u Civljanjima i u Zagrebu. Škola je u mnogim sredinama jedini organizirani oblik društvene zajednice. Činom ukidanja matičnih škola marginaliziramo sredinu, doprinosimo širenju “bijele kuge” i poručujemo mladim ljudima da tu ne trebaju graditi svoju budućnost – ističe Željko Stipić i dodaje da bi se prilikom spajanja među mnogim školama pojavili animozitet i revanšizam, što bi se negativno odrazilo na nastavni proces.

OŠ Krnjak ostaje matična

Čini se da se problemima krnjačke Osnovne škole “Katarina Zrinski” ipak nazire kraj: iako ima svega oko 110 učenika, zadržat će status matične škole, na što – kao školu na području od posebne državne skrbi u kojoj se provodi dodatna nastava za djecu srpskih povratnika – obavezuje i Ustavni zakon o pravima manjina. To je dogovoreno i na nedavnim razgovorima potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca i ministra znanosti, obrazovanja i sporta Radovana Fuchsa s karlovačkim županom Ivanom Vučićem, gradonačelnikom Karlovca Damirom Jelićem i načelnikom općine Krnjak Radom Kosanovićem.

Problem je nastao kada je Županijska skupština donijela odluku da krnjačkoj školi oduzme područne škole Tušilović, Okić i Brezova Glava, čime bi ostala bez 150 učenika potrebnih za status matične škole. Pored toga, pripojenjem područne škole u Tušiloviću školi s Turnja, grad Karlovac se protupravno upisao kao vlasnik tog zemljišta i druge školske imovine te ih je prodao Župi Sv. Antuna Padovanskog iz Vojnića. Stoga je direktorica krnjačke škole Branka Tesla Janjanin podnijela protiv grada Karlovca tužbu, za koju se čeka konačna sudska odluka.

M.C.