Vladu nije briga za volju većine
Događaji vezani za formiranje Nacionalnog savjeta bošnjačke nacionalne manjine u Srbiji i dalje nisu razriješeni, već dobivaju nove farsične oblike. Pritisnut reakcijama javnosti i triju nezavisnih institucija – povjerenika za informacije, ombudsmana i povjerenice za zaštitu ravnopravnosti – ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić povukao je skandaloznu odredbu iz akta o konstituisanju manjinskih savjeta kojom je za konstituisanje bošnjačkog savjeta tražio prisustvo dvije trećine vijećnika.
No, tim činom on nije uradio ono što bi bilo normalno, a to je da prizna već konstituisani savjet. Umjesto toga, on je naknadnom izjavom svu krivicu svalio na muftiju Muamera Zukorlića za koga tvrdi da želi “uzurpirati prava Bošnjaka”. Istovremeno, Čiplić zahtijeva sazivanje nove konstituirajuće sjednice na kojoj bi problem bio prevaziđen. Čitava ova farsa izazvana je činjenicom da je muftija Zukorlić na izborima za manjinski savjet Bošnjaka pobijedio Čiplićeve kolege, ministre Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina, koji mu ne žele prepustiti politički primat u bošnjačkoj zajednici. A muftija ne skriva političke ambicije.
U pat poziciji, koja je izazvana pravnim nasiljem Vlade i ministra Čiplića, pojavljuju se ideje daljnjeg pritiska na pobjednika izbora za manjinski savjet. Tako smo mogli čuti ideju ministra Ljajića da će savjet biti konstituisan, ali tako da ne odlučuje većina nego da se odluke donose konsenzusom.
I dok traje rat živaca, Vlada Srbije nastavlja sa indirektnim atacima na Zukorlića. Iz Vladine komisije za vjeronauku smijenjen je Mevludin Dudić, rektor internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, inače politički blizak Zukorliću. Na to mjesto imenovan je Adem Zilkić, Zukorlićev protivnik i konkurent u islamskoj zajednici sa kojim je imao velikih problema, uz sukobe vjernika, oko toga čija će struja držati u posjedu sandžačke džamije. Članstvo u toj komisiji je važno jer ona potvrđuje listu vjeroučitelja, plaćenih iz budžeta, nesporno važnih za islamsku zajednicu i njeno funkcionisanje. Sadašnji vjeroučitelji koji predaju vjeronauku djeci islamske vjere, njih 120 u Sandžaku, digli su snažno glas protiv smjene Dudića, a ne pomažu pritom ni pomirljive Zilkićeve izjave da neće biti revanšizma.
Sve u svemu, nameće se utisak kao da političarima i Vladi Srbije odgovaraju loše vijesti iz Sandžaka. Tako se apostrofira vijest da je neko na jednoj lokalnoj školi zapalio državnu zastavu i da su djeca gađala kamenjem niški autobus na ulazu u Novi Pazar. Sve što se dešava u posljednjih nekoliko nedjelja direktna je posljedica nastojanja države da manipuliše rezultatima izbora za nacionalne savjete, jer je pobijedila opcija koja kritikuje sadašnje loše stanje. To nije ništa drugo nego manifestacija atmosfere koja postoji u Sandžaku a koja nije usmjerena protiv Srbije, nego protiv lošega života i stila kojim hoće da drže vlast ministar Čiplić i njegove kolege Ljajić i Ugljanin. Ostaje uzdanje u politički razum, a on nalaže promjenu političkog ponašanja koje podrazumijeva poštovanje volje većine u uređivanju odnosa unutar bošnjačke zajednice, predviđeno zakonom i Ustavom, bez obzira da li se ta većina sviđa aktuelnoj Vladi.