Naši dragi zločinci

To, majstore, ožeži, razvali, poravnaj im lopovsku njušku! Siguran sam da su mnogi Hrvati i Hrvatice baš tako dočekali pismo koje su dva bivša saborska zastupnika, Antun Kapraljević i Nikola Vuljanić, nedavno poslali tužiteljstvu države Hrvatske (DORH). U njemu oni traže od Mladena Bajića i njegovih da pokrenu kazneni postupak protiv vladajuće stranke, HDZ-a, koji je po njima izgubio svojstvo političke stranke i dobio sve osobine “zločinačke organizacije”. To potkrepljuju cijelim nizom pljački i pranja novca, od najnovijih slučajeva Fimi Medie i Hypo banke, do onih nešto starijih u HEP-u i HAC-u i još starijih u Brodosplitu.

Dobro, a zašto zločinačka organizacija? Zar ne bi bilo dovoljno da Bajićevi momci uđu u trag i predaju sudstvu počinitelje iz vrha i pri vrhu HDZ-a i svršena priča? Pa zato, spremno objašnjavaju bivši saborski zastupnici, što su se stekle sve okolnosti grupnog zločina, budući je u to bio uključen ili je za to znao širok krug ljudi, te oni traže da se ova politička stranka zabrani, dakle stavi izvan zakona. I još upozoravajuće dodaju da ako se to ne učini, oni će se obratiti sudskim instancama izvan zemlje.

Iz toga treba zaključiti da su u ovo ušli, što da se kaže, smrtno ozbiljno, imaju sigurno, rekoh, i podršku u široj javnosti, koja će pozdraviti što se napokon našao netko tko je HDZ nazvao pravim imenom, iako to nije baš sasvim tako.

Nirnberški primjer

Još je Račanova vlada prije jednog desetljeća najavila da pokreće istragu protiv HDZ-a, što se, međutim, pokazalo, kao uostalom i u mnogo drugih slučajeva, kao pišanje uz vjetar, a i bivši predsjednik Mesić otkrio je nakon isteka mandata da je u vrijeme novoustaškog mahnitanja na splitskoj Rivi razmišljao o zabrani te stranke. Nije, dakle, da Kapraljević i Vuljanić idu sasvim neutabanom stazom, bilo je toga, ali njih dvojica vjerojatno bodre jedan drugoga da je ono prije bilo puno lakše, tada je HDZ bio u opoziciji, a oni su, evo, prvi imali petlje to učiniti dok je ovaj na vlasti. Palac gore, dečki su u pravu. Barem u ovome. U ostalim stvarima, čovjek bi im umjesto davanja frenetične podrške radije postavio nekoliko trijeznih pitanja.

Zašto to nisu učinili dok su još bili u Saboru, gdje je Kapraljević bio ujedno i prvi čovjek povjerenstva za suzbijanje sukoba interesa, a kud ćeš veći sukob interesa od toga da jedna politička stranka istodobno i vlada državom i pljačka je? Hoću reći, moglo se to i ozbiljnije zamisliti, kako bi se izbjegao dojam da je dvojici bivših zastupnika dojadilo biti na političkom ugaru, pa su se zaželjeli svjetla reflektora, koja je najlakše privući jednom ovako spektakularnom i bombastičnom akcijom. To je jedno, a drugo pitanjce dvojici entuzijasta glasi: Znaju li da u Nürnbergu čak ni Nacistička partija nije proglašena zločinačkom organizacijom, jer se smatralo da to previše zahvaća u dubinu i širinu njemačkog društva, tj. da među njenim pripadnicima ima dosta onih kojima se osim članstva u toj stranci ništa drugo ne može staviti na dušu? Zato se ostalo kod toga da se kao zločinački kvalificira samo širi vrh Nacističke partije, dok se, naprotiv, smatralo da su Gestapo i Schutzstaffel (SS) bili u cjelini zločinačke organizacije i da tu ne treba praviti nikakve razlike.

Dakle, dvojac K&V očito pakuje HDZ-u, što ti sa stanovišta elementarne intelektualne pedantnosti mora ići na živce, a još ti više ide na nerve kada vidiš, a vidiš otprve, da se iza toga zapravo krije jedan neoprostivo velik popust, ustupak ovoj stranci. Da vidimo kako to ide. Bivši saborski zastupnici mogu svoje pismo DORH-u pravdati tako da ako su banda s Knežije i druge nevladine udruge iz hrvatskog podzemlja dobile kvalifikaciju zločinačkih organizacija, zašto to ne bi bilo i s HDZ-om, koji je valjda moćniji i bolje organiziran. Može, dovde sve stoji kako treba. Ali, ta konstrukcija pada kada se vratiš još jednom važnom primjeru iz prebogatog i poučnog nirnberškog inventara. Kao što se zna, u Nürnbergu se sudilo Nijemcima, ali Nijemaca za sudačkim stolom nije bilo, ondje su sjedili samo stranci, jer se smatralo da njemačko pravosuđe tome nije doraslo.

Ratni zločini ispod lopovluka

E vidiš, nešto slično dogodilo se i ex-jugoslavenskim zemljama, uključujući Hrvatsku, kojima se nije vjerovalo da su kvalificirane, da uopće hoće suditi za zločine pripadnicima svojih nacija na ovim prostorima, pa je za to osnovan poseban, ad hoc Tribunal. Sjedište mu je, poznato je, u Haagu. Sada ja pitam dvojicu ex-zastupnika po čemu bi oni bili dostojniji takvog povjerenja ako u svom pismu DORH-u govore samo o lopovlucima HDZ-a, a ne i o ratnim zločinima koje je ta stranka potakla ili ih preko svojih pouzdanika i sama izvršila tokom prve polovice devedesetih? Da, strašno je ovo s Fimi Medijom i Hypo bankom, ali neće nam valjda Kapraljević i Vuljanić reći kako je to strašnije od onoga što se dogodilo obitelji Zec na Sljemenu ili starcima i staricama iz Varivoda i Grubora.

Pitam to zato što me kopka nešto što me opet vraća, ali sada zbilja zadnji put, na Nürnberg. Naime, pokazalo se da nepovjerenje koje je tamo iskazano prema Nijemcima i njihovom pravosuđu nije bilo bez osnova, jer se Njemačka još dugo pokazala nespremnom da se do kraja suoči s nacističkom prošlošću, što je kako valja učinjeno tek šezdesetih i sedamdesetih godina. Zato opet pitam, ali neću više, majke mi, da li Kapraljević i Vuljanić znaju da u svom pismu DORH-u ostavljaju ogroman prostor za sumnju da će i s Hrvatskom biti tako? Da ćemo, dakle, i mi najvjerojatnije čekati još desetljećima da se ova zemlja suoči s cijelom istinom o ratu u devedesetima? I da su se i njih dvojica u to sasvim dovoljno uklopili da ih treba smatrati suodgovornim što se HDZ u nas i dalje masovno doživljava u kategoriji – naših dragih zločinaca?

Kako, bog te mazo, čujem njihovo začuđeno pitanje. Pa lijepo, da su htjeli da bude drukčije – a mogli su to lako, da lakše ne može – jasno bi se o tome izjasnili, kao što je to učinila njihova nekadašnja stranačka predsjednica Vesna Pusić, koja je jedina imala kuraže javno progovoriti o hrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Ovako moraš, htio-ne htio, zaključiti da su oni stali uz onu debelo većinsku struju u nekadašnjoj Račanovoj koaliciji, koja je prije deset godina posebnom saborskom deklaracijom izdala nalog, baš tako – izdala nalog, da se domovinski rat ima smatrati čistim, od glave do pete. Isključivo obrambeni i nikada agresorski, isključivo oslobodilački i nimalo zločinački. Tako je jedino što je u toj deklaraciji bilo točno, bilo rezultat glupe omaške, da se hrvatsko ratovanje i u Hrvatskoj i u BiH gurnulo u istu ladicu – domovinski rat.

Tko će i kako HDZ-u uzeti mjeru

Na osnovu ovoga moram, nažalost, izvući zaključak koji će, što mogu, posebno razgnjeviti Kapraljevića i Vuljanića. A to je da bi nacističke glavešine bile najvjerojatnije oslobođene da su im oni sudili, jer bi optužnica ostala samo na tome da su te glavešine u velikom broju bile korumpirana bagra. A tko te za to pita kraj onolikog milijuna ljudi koje je progutala Hitlerova ratna flajšmašina.

Ali, to me ne muči ni upola koliko to da ih zapadne da sude Gotovini, Markaču i Čermaku, jer bi ih oni oslobodili i prije početka suđenja, optužnica bi bila odlučno odbačena. Hajde, možda bi fasovao samo Čermak, koji je u ratu omasti brk i podigao svoje bogatstvo na entu potenciju. Ali zato bi Gotovina bio oslobođen, možda čak i uz ispriku što ga je sud nepotrebno gnjavio, nakon pregledavanja one video-snimke na kojoj ovaj galami na podređene što im se vojska u “Oluji” ponašala kao plaćenici koji ratuju po opljačkanom plijenu.

Eto, o tome je ovdje riječ. Dvojici bivših zastupnika je glavno da su olakšali dušu proglasivši HDZ zločinačkom organizacijom. Ali, meni izgleda puno važnije tko će i, još važnije, kako toj stranci zbog toga uzeti mjeru. Naravno, to je od Mladena Bajića iluzorno očekivati, ali ne bih, bogami, to prepustio ni tipovima poput Kapraljevića i Vuljanića.