Tko štedi – griješi

Hrvatska radiotelevizija (HRT) ove jeseni gasi tri dopisništva. Procijenjeno je da će najmanja šteta i najveća ušteda biti ako prisavska dalekovidnica ostane bez predstavnika u Londonu, Ljubljani i Beogradu.

London je em skup, em će se konačno otarasiti optužbi za sukob interesa, jer je dopisništvo vodila Jasna Paro, čiji je suprug obnašao dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji. Ljubljana ima tu nesreću da je blizu Zagreba, što je bilo dovoljno da se izbriše sa liste gradova u kojima HRT ima dopisnika. Damir Smrtić će ubuduće Ljubljanu gledati preko satelita, a po potrebi bit će teleportiran podno Alpa. I ostaje još Beograd.

Rezanje troškova na pogrešnom mjestu

U kratkom objašnjenju koje smo dobili od Danka Družijanića, glasnogovornika HRT-a, piše: “Dakle, ove jeseni (sukcesivno, zbog razloga tehničke prirode, najma prostora i sl.) gase se dopisništva u Londonu, Ljubljani i Beogradu. Konkretno se radi o tome da će se Beograd prepustiti pokrivanju od strane Dopisništva HTV-a Osijek, kao što se očekuje da dosadašnji dopisnik iz Ljubljane prati to područje iz Zagreba. Razlozi su primarno financijske prirode i troškovi prostora, najma TV ekipa i stalnog boravka ljudi nisu bili zanemarivi. Dakle, inicijativa za zatvaranje nije potekla iz programskih razloga i ostavljena je mogućnost da se, po popravljanju financijske slike na HRT-u, ponovno pokrenu neka od zatvorenih dopisništava. Pretpostavljam da je logično da se nakon što je u 2009. HRT iskazao 105 milijuna kuna gubitka, sada uvodi štednja i racionalizacija na svim poljima.”

Za razliku od družine koju predvodi Jadranka Kosor, osakaćena družina sa Prisavlja odlučila se na drastičnije mjere ne bi li smanjili gubitke. Razumijevanja za ove poteze baš i nema, a pitanje je zašto bi ih i bilo nakon godina razmetanja.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka smatra da se gašenjem dopisništva u Beogradu neće puno uštedjeti.

– Ta su se sredstva mogla naći rezanjem drugih troškova. HTV treba srezati troškove, ali mislim da javni servis u trenutku kad su se intenzivirali odnosi dviju država na polju politike, ekonomije, obračuna sa kriminalom, korupcijom i sl., ne bi trebao ukinuti beogradsko dopisništvo – kaže Duka. Ističe da je pogrešno ukidati i dopisništvo u Ljubljani, ali tu opravdanje donekle nalazi radi blizine Zagreba i glavnoga grada Slovenije.

S druge strane, osječka redakcija treba da zamijeni dopisnika HRT-a, koji se posljednjih godina ogleda u liku Hrvoja Zovka. Osim toga, osječkoj će ekipi put do Beograda trajati duplo duže od onog koji će prelaziti kolege iz Zagreba do Ljubljane. No, nije problem samo u dužini puta.

– Šefica osječkog dopisništva je Sandra Križanec, vrlo dobra urednica i novinarka. Nema sumnje da su oni sposobni da pokriju Srbiju, ali po prirodi stvari to ne može biti isto kao kad je pokriva dopisnik. Može se pokrivati posao po potrebi, kampanjski, ali to nije toliko kvalitetno kao što to može učiniti čovjek koji tamo živi i radi i zna što se događa – kaže Duka.

Kome je Mostar važniji od Beograda?

Zanimljivo je da se na HRT-u nisu rukovodili istim aršinima kad je riječ o Bosni i Hercegovini, a posebno prema dopisništvu u Mostaru. Sarajevo je u svakom slučaju neupitno, dok bi se Mostar, analogno objašnjenjima danim za Ljubljanu i Beograd, mogao pokrivati iz Splita. Iz HRT-a nismo dobili odgovor na upit o ostanku dopisništva u Mostaru, no za predsjednika HND-a ovdje nema tajni.

– Sarajevo i Mostar ostaju iz političkih razloga. BiH je još dejtonska, a Hrvatska je potpisnica sporazuma. Osim toga, vezana je izvjesnim poslovnim vezama, kao što je i Srbija vezana uz Republiku Srpsku. Meni je osobno zanimljivije ono što se događa u Beogradu od onoga u Mostaru, ali poprilično mi je jasno zašto ostaje dopisništvo u Mostaru – kaže Duka.

I Petru Kuntiću, predsjedniku Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, sve je jasno:

– Na HRT-u misle na broj ljudi koji aktivno učestvuju na izborima za Sabor. Broj glasača u Vojvodini u odnosu na broj glasača u Hercegovini je simboličan.

Zatvaranje dopisništva u Beogradu Kuntića i vojvođanske Hrvate dodatno će marginalizirati jer, kako kaže, Hrvati u Vojvodini su ionako zapostavljeni u hrvatskim medijima. Dopisništvo u Beogradu ne može se uspoređivati sa dopisništvom u Ljubljani. Gašenje je korak unazad u novoj politici Josipovića i Tadića i svega šta se dešava u regionu, smatra Kuntić. Najavio je da će se unutar hrvatske zajednice razmatrati najavljeno zatvaranje dopisništva u Beogradu i da će se tim povodom obratiti hrvatskom predsjedniku Josipoviću.

Dopisnik iz Ljubljane je povučen 1. rujna, a beogradski odbrojava svoja posljednja dva mjeseca, zaključno sa 1. studenim.