Vrijednost države su njeni građani, a ne simboli
Umjetnički čin Janeza Janše na nedavnom performansu u Rijeci završio je policijskom prijavom i Janšinim privođenjem. Naime, slovenski umjetnik Janez Janša (pravim imenom Emil Hrvatin) izrezao je hrvatsku zastavu, što je izazvalo javno negodovanje pojedinaca i udruga, među kojima i Kreše Mustaća, umjetnika i branitelja koji je podigao tužbu protiv kolege. Samom činu prisustvovao je i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji, na nezadovoljstvo nekih, nije reagirao na umjetničku provokaciju.
Govoreći o Janšinom rezanju državne zastave na festivalu Zoom u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti i svemu onome što se poslije događalo, izjavili ste kako zastava nije nešto sveto i da ovakva umjetnička akcija nikako ne bi smjela biti razlog policijskog uviđaja.
– Mislim da je to primjer kako se jedan umjetnički čin može izmanipulirati u dnevnopolitičke svrhe. Bio bih zadovoljniji kada bi umjetnost, radi stvarne svrhe svoga postojanja, zauzimala upola manje medijskog prostora nego što je dobila ovom prilikom zbog politizacije jednog umjetničkog čina. Priča koja se zaplela ili je rezultat nesporazuma ili maksimalno zločeste interpretacije jednog umjetničkog čina koji preispituje stavove ljudi prema ljubavi, životu, spolnosti, odgoju, političkim strankama i naciji. Draže bi mi bilo da o izložbi govori stručna kulturna javnost nego političke stranke i policija, pa čak i sama premijerka!
Čudim se svim tim reakcijama iz još jednog razloga. Uz sve probleme koji postoje u Hrvatskoj – nezaposlenost, pad društvenog proizvoda, trgovine i plaća – neki ljudi ulažu toliku energiju i bave se ovakvim stvarima. Upravo su oni koji su nas doveli u situaciju u kojoj jesmo, ponizili građane Hrvatske, a ne jedan umjetnik jednom izložbom. Jer temeljna vrijednost jedne države njezini su građani. Simboli ne mogu biti važniji od ljudi, iako, naravno, poštujem i zastavu i grb i himnu naše države.
Rekli ste i sljedeće: “Ja se Hrvatske ne stidim. Barem za sada!” Što vam to znači?
– Ako se cijela ova priča nastavi s toliko negativnih konotacija, ukoliko policija na jedan umjetnički čin reagira u tako rekordnom roku i privodi umjetnika, pa s njim obavlja gotovo petosatni obavijesni razgovor, svi ćemo imati dobre razloge zapitati se u kakvoj to zemlji živimo.