Čovjek koji nas je odveo na Mjesec

Simpatični vitalni gospodin poznije dobi, s velikim naočalama na nosu, dočekao nas je u predvorju zagrebačkog hotela “Sheraton”, gdje svake godine doputuje potkraj ljeta. Milojko Mike Vucelić naš je čovjek iz Gornje Dubrave, sela pored Ogulina, a razloga za sreću ima mnogo: u braku sa suprugom Inge već je 53 godine, ima dvojicu sinova i šestero unuka. Nedavno je otišao u mirovinu – svoju privatnu tvrtku Ideal Electric prepustio je korejskom kapitalu, no i dalje savjetuje nove vlasnike. No, široj je javnosti zasigurno najzanimljivija činjenica da je upravo on Neila Armstronga, Buzza Aldrina i Michaela Collinsa doveo do Mjeseca, a dvojicu od njih, prvi put u povijesti, spustio na Mjesečevo tlo. Naime, kao vodeći tehnički inženjer bio je angažiran na projektu Apollo agencije NASA.

– Nakon što sam na zagrebačkom Strojarskom fakultetu 1954. diplomirao teorijsku mehaniku,  zaposlio sam se u Aero konstruktoru, otkuda su me poslali na usavršavanje u Njemačku. U Stuttgartu mi je jedan oficir NATO-a predložio da odem u Ameriku, što sam i prihvatio. Otišao sam kod svoga strica u Pittsburgh, gdje mi se kasnije pridružio i kum Anton Cvjetković, danas poznati zagrebački inženjer. Brzo sam dobio posao u Cessna Aircraftu, gdje sam radio kao konstruktor krila za jedan njihov novi avion. Toliko o tome da naše diplome ne vrijede u svijetu – uvodi nas u svoj život Mike Vucelić.

Pitanje ponosa, a ne novca

Pravi uspon njegove karijere počinje 1961, kada je kao projektni inženjer radio na kapsuli za spašavanje pilota na američkom prekozvučnom nuklearnom bombarderu B-58. Tada je izradio prijedlog za američku firmu North American Aviation da se takav princip spuštanja upotrijebi i za spuštanje svemirskih kapsula na projektu Apollo. U konkurenciji s kompanijama poput Boeinga, njegov je prijedlog prošao na natječaju, pa se ubrzo zatekao u Kaliforniji, u svemirskoj kontrolnoj sobi. Tijekom vremena, postao je jedan od osmero glavnih ljudi koji su vodili ovaj povijesni projekt.

– Nisam napredovao naprečac, ali sam došao do toga da pod sobom imam tri stotine inženjera i budem glavni inženjer za održavanje cijelog sustava: imao sam odgovornost za glavnu konstrukciju svemirskog broda, trenažu astronauta, a kako sam imao dobre odnose s kontrolom leta, mogao sam bilo kada ući u kontrolnu sobu.

Slijetanje dvojice astronauta na Mjesec 20. srpnja 1969. smatra se jednim od najvećih tehnoloških dostignuća čovječanstva. Tom je prilikom u kontrolnoj sobi Vucelić sjedio uz glavnog kontrolora leta Genea Kranza.

– Bili smo jako uzbuđeni, a prije slijetanja modula “Orla” na površinu Mjeseca imali smo malih problema: posada broda odlučila je uključiti radar, što je preopteretilo kompjutere, koji nisu bili moćni kao danas, pa nisu mogli obraditi prikupljene podatke. U to smo doba radili u smjenama po 12 sati, često i dulje, no nakon slijetanja i uspješnog vraćanja posade na Zemlju slavili smo danima – prisjeća se Vucelić.

U hladnoratovskoj blokovskoj podjeli svijeta Amerikanci i Rusi nisu direktno ratovali, ali je nadmoć u svemiru imala golemi geopolitički značaj, a američki predsjednik John F. Kennedy imao je ambiciju da upravo Amerikanci prvi slete na Mjesec. Koliko im je to bilo bitno, govori i podatak da je NASA za taj projekt angažirala 400.000 ljudi, mladih inženjera i drugih. Budžet za Apollo bio je 20 milijardi dolara.

– Bili smo izuzetno mladi i motivirani. Pitate me koliko sam bio plaćen? Izuzetno malo, moja plaća nije prelazila 25.000 dolara na godinu. Astronauti koji su letjeli na Mjesec bili su još slabije plaćeni, bilo je to pitanje ponosa a ne novca: nakon što je Jurij Gagarin otišao u svemir, morali smo pokazati da i mi konja za trku imamo. Moj najveći ponos je zapravo Apollo 8, kada smo prvi put uspjeli obići Mjesec. Bili smo spremni, ali nismo imali samopouzdanja i onda smo odlučili da idemo. Osobno sam svojim potpisom morao garantirati da smo ispitali sve sisteme i da nemamo nikakvih problema, da je Apollo 8 spreman. Moja odgovornost je bila da trojicu astronauta vratim s Mjeseca. Sve misije nakon ove nisu bile ništa posebno.

Tito posredovao kod Rusa

Vucelićev prijatelj Frank Borman, zapovjednik posade broda Apollo 8, poslan je kasnije u diplomatske misije diljem svijeta.

– Došao je jednom prilikom do mene i rekao da imam dogovoren susret s Titom. Znao je da se nakon dolaska u Ameriku nisam više vraćao u Jugoslaviju zato što sam usavršavanje iskoristio za odlazak. I doista, ubrzo sam dobio poziv jugoslavenskog ambasadora u New Yorku. Dvaput sam se susreo s Titom i to u vezi suradnje sa Sovjetskim Savezom: bilo je riječi o zajedničkoj ideji da spojimo svemirske programe Apollo i Sojuz, u čemu je Tito odigrao veliku ulogu. Američko ministarstvo vanjskih poslova poslalo me zajedno s generalom Stafordom u Beograd 1971: Tito mi je ponudio da se vratim i organiziram jugoslavenski svemirski program. Rekao sam mu da će Jugoslavija bankrotirati ako to pokuša napraviti. Zamolio sam ga da umjesto toga rastumači ruskom predsjedniku Brežnjevu da želimo kooperirati s Rusima. Taj je posao uspio privesti kraju: Nixon je išao u Moskvu na potpisivanje ugovora o razoružanju, ali ga nije potpisao jer je nacrt sporazuma u zadnji tren povučen. Mi smo im poturili naš ugovor o zajedničkim svemirskim misijama, koji smo imali još od 1969. To je potpisano samo zato da bi dvojica velikih državnika nešto potpisali tijekom susreta, no za to smo dobili 500 milijuna dolara budžeta. Moj veoma dobar prijatelj bio je i Aleksej Leonov, zapovjednik posade Sojuza; da njihova velika raketa nije 1968. eksplodirala prilikom lansiranja, on bi vjerojatno bio prvi čovjek koji je obišao Mjesec.

Susreti ljudi koji su radili na Apollu nastavili su se i nakon što je misija raspuštena. Vucelić i danas, s vremenske distance, ima puno poštovanja prema prvim astronautima na Mjesecu. Armstronga smatra povučenim pristojnim kapetanom, no o Aldrinu, koji je nakon slave imao zdravstvenih i psihičkih problema, ipak ima malo drugačije mišljenje.

Buzz jako puno priča

– Aldrin i danas priča da je upravo on trebao prvi zakoračiti na Mjesečevu površinu. Kada je Amerika izdala poštansku marku na kojoj piše “Čovjek na Mjesecu”, Armstrong je rekao da je zasigurno riječ o tipografskoj grešci i da je umjesto “man” trebalo pisati “men”, dakle “Ljudi na Mjesecu”. Na proslavi četrdesetogodišnjice Apolla 8, Armstrong je držao predavanje, a kada ga je netko iz publike pitao za Aldrina, rekao je da su zajedno bili na Mjesecu i da su u istom trenu sletjeli na njegovu površinu. Često se viđam s Armstrongom, ali je jako povučen. A Buzz jako puno priča – kaže Vucelić.

Visoka pozicija u NASA-i podrazumijevala je i veliku odgovornost, a nekada stvari nisu išle onako kako je bilo predviđeno. Shuttle Apollo 13 dan prije slijetanja na Mjesec, 13. travnja, imao je prve ozbiljne probleme. O toj je misiji 1995. snimljen istoimeni film, s poznatom rečenicom “Houston, we have a problem!”

– Na dvije trećine puta do Mjeseca imali smo eksploziju na brodu, jer je letjelica aljkavo pripremljena za lansiranje. Uz to, tijekom leta su prvi put upotrijebljeni uređaji bitni za održavanje tlaka tekućeg kisika i vodika, a da to nije prijavljeno bazi. Uzeli su jaču struju i zavarili sigurnosne sklopke, letjelica je krenula s golim žicama i bilo je samo pitanje trenutka kada će doći do eksplozije. Tada mi je otac bio u posjetu, rekao mi je: “Pazi, sine, 13 je loš broj!” Kažem mu da ne bude praznovjeran, no on se nije dao: “Samo da znaš, sine, upozorio sam te!” – priča Vucelić.

Naš je sugovornik imao pristup tajnim podacima, odnosno, kako Amerikanci kažu, imao je “security clearance”, što je više od “confidential”, a manje od “top secret”. Kao došljaka iz komunističke države, američki obavještajci smatrali su ga špijunom sve dok se ne dokaže suprotno. Vucelić je zadobio povjerenje nakon nekoliko godina posla, detektora laži i drugih kontrola. No, u Području 51 u Kaliforniji, jednom od najtajnovitijih mjesta u SAD-u, nikada nije bio i kaže da o tome nema što reći.

O teorijama zavjere oko spuštanja na Mjesec ima jednostavno mišljenje:

– Neka ljudi pričaju što žele, ja znam da smo bili na Mjesecu i da smo se s njega vratili.