Neka pregovori počnu

Nakon silnog natezanja, u kojem su evropski diplomati radili prekovremeno, napokon je u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda jednoglasno usvojena Rezolucija kojom je “primljeno na znanje” savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o tome da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu s međunarodnim pravom.

Do te minimalističke rezolucije, svima prihvatljive, bio je dug put, da bi na kraju službeni Beograd ipak pristao da iz svog prvotnog prijedloga izbaci rečenicu: “Vodeći računa o činjenici da jednostrana secesija ne može biti prihvatljiv način za rješavanje teritorijalnih pitanja”.

Rezolucija koja teče

Ono što je nakon toga postignuto, jest prihvaćanje Beograda da uvaži mišljenje Međunarodnog suda o pitanju koje je sam postavio, da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu s međunarodnim pravom, ali i još važnije, da se njome “pozdravlja spremnost EU da olakša proces dijaloga između strana”. Tu se dodaje da bi proces dijaloga sam po sebi bio faktor mira, sigurnosti i stabilnosti u regiji, te bi njegov cilj bio unapređenje suradnje, ostvarivanje napretka na putu ka EU i poboljšavanje života ljudi.

Sama sjednica Generalne skupštine počela je burno i sa zakašnjenjem, jer su se u sali nepozvani (od bilo koje članice UN-a) pojavili predstavnici kosovskih Albanaca. Predstavnici Srbije i Rusije zahtijevali su da oni napuste salu, no oni su odbili, odbijajući pritom i da uđu u sastav bilo čije delegacije. Spor je napokon bio razriješen tako što su SAD, Njemačka, Velika Britanija, Italija i Francuska pozvale predstavnike kosovskih Albanaca kao goste.

Ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić ponovio je da Srbija neće priznati Kosovo. Rezolucija je potom usvojena i sada su na potezu EU, kao posrednik u novom dijalogu, te srpska i albanska strana. O čemu će se razgovarati i kad će taj dijalog početi, nitko se jasno ne izjašnjava. Ministar za Kosovo u Vladi Srbije Goran Bogdanović kaže da je nestrpljenje javnosti razumljivo, ali da bi u ovom trenutku bilo neozbiljno baviti se “procjenama i licitiranjem”. Najvažnije je, kaže on, da je Rezolucija otvorila vrata za pregovore, te izbila liderima kosovskih Albanaca argumente za odbijanje dijaloga iz ruke.

Reakcije iz Prištine govore da kosovska strana sasvim izvjesno ne želi pregovarati o statusu Kosova: ono je nezavisna država i tu pregovora nema, a sudeći po premijeru Hashimu Taqiju, nema razgovora niti o statusu i problemima sjevera Kosova koji je pod praktičnom vlašću Beograda, jer je to “unutrašnje pitanje” Kosova. O čemu, dakle, u Prištini pristaju razgovarati? O, kaže Taqi, “otvorenim problemima na terenu”, a pod time on podrazumijeva “balkansku regiju i njenu integraciju u EU”.

Hladan tuš

Dijalog će krenuti od – životnih pitanja, odnosno o položaju srpske manjine na Kosovu, o enklavama i uopće o životu ljudi koji žive na Kosovu, a nisu Albanci, procjenjuje nekadašnji ambasador Srbije u SAD-u Ivan Vujačić u izjavi za Radio Slobodna Evropa. S njim se slaže i profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka Predrag Simić, koji kao najvažniji i najpreči zadatak vidi nastavak razgovora Beograda i Bruxellesa o statusu Srba na Kosovu:

– Mislim da bi se smisao rezolucije i cijele promjene u stavu Beograda morao prije svega u dogledno vrijeme odraziti na status Srba na Kosovu – na one sjeverno od Ibra, ali i na one južno od Ibra i, prije svega, u ovom trenutku je simbolično značenje izoliranih enklava kao što su Orahovac i Velika Hoča, kaže on, napominjući da je dosad izostalo otvaranje pitanja statusa Srba na Kosovu i njihovog ograničenog prava veta kad je riječ o pravu na zaštitu vitalnih nacionalnih interesa. Onoga što su, napominje, u BiH dobila sva tri naroda.

Dušan Janjić, vrsni poznavatelj manjinskih prava i situacije na Kosovu, kaže da sva ona pitanja koja su dosad nazivana “tehničkim pitanjima” trebaju postati “životnim pitanjima”: problemi dokumenata, povratka, nestalih, energetike…

– Volio bih, na primjer, da se u tim “životnim pitanjima” nađe i pitanje decentralizacije, odnosno teritorijalne i institucionalne garancije i za srpsku zajednicu. I neka pitanja koja su u doba Ahtisarija već riješena, kao što je pitanje zaštite srpske zajednice i njenog prava na direktne veze sa Beogradom, a što nije iskorišteno do sada. Za to postoji i pravni osnov u ustavu Kosova, kazao je Janjić, dodajući da je neophodno riješiti i pitanje imovine, dok drugi u tom kontekstu naglašavaju važnost rješavanja pitanja srpskih manastira na Kosovu, odnosno njihove eventualne eksteritorijalnosti na način na koji je to regulirano za Svetu goru u Grčkoj.

Kompromisna Rezolucija, odnosno odustajanje Srbije od drastičnih formulacija, u zemlji je prihvaćena gotovo posve mirno, tek je dio oporbe nešto rogoborio o neophodnosti izvanrednih izbora i porazu Srbije. Čini se da je prošlo vrijeme zapaljivih kosovskih tema i da je nastupilo svojevrsno olakšanje činjenicom da će se upravo pod okriljem UN-a, nadajmo se skoro, početi razgovori o problemima konkretnih ljudi.