Bosni treba nacionalno i socijalno oslobođenje
Kako ocjenjujete trenutačnu političku situaciju u BiH i što očekujete od predstojećih općih izbora 3. oktobra?
– Ocjenjujem je negativno, u stanju smo duboke političke krize. Krajnje je vrijeme da se u BiH izborimo za nacionalno i socijalno oslobođenje građana. Otkako u BiH vladaju jednonacionalne partije, nitko nema riješeno nacionalno pitanje. Ravnopravan tretman nemaju ni Srbi u Federaciji kao ni Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj. Najugroženiji su građani koji se u BiH izjasne kao Bosanci ili kao Hercegovci. Njih se po Ustavu svrstava pod ostale, što je rasistički tretman, jer najveći je broj takvih ljudi rođen u mješovitim brakovima. U Tuzli je riječ o 25 posto takvih građana koji – zato što se izjašnjavaju Bosancima – imaju aktivno, ali ne i pasivno biračko pravo. Primjerice, ja i supruga imamo aktivno biračko pravo, ali naše kćeri nemaju pasivno biračko pravo, jer smo mi – ona kao Hrvatica, a ja kao Bošnjak – u mješovitom braku. Tako da moje dijete ne može biti birano za člana Predsjedništva ili u Dom naroda, što je kršenje najosnovnijih ljudskih prava. Zato je najugroženija nacija upravo bosanska nacija i vrijeme je da se vratimo na ono što je govorio Tito, a to je borba za nacionalno i socijalno oslobođenje.
Ukinuti kantone i promijeniti Ustav
Na koji se način u Bosni i Hercegovini može postići nacionalno i socijalno oslobođenje naroda?
– Nacionalno pitanje u BiH može riješiti samo SDP, kao jedina partija koja baštini takvu ideju. Kod nas se grubo vrijeđa bratstvo i jedinstvo, kao da je to neka sramota. Umjesto zajednički život kaže se suživot, što je u startu krivo. Ukoliko SDP na izborima bude imao većinu, onda možemo donositi zakone i krojiti politiku po mjeri čovjeka. Potrebno je zaštititi imovinu i napraviti reviziju privatizacije. Socijalno je ugroženo 90 posto ljudi u BiH. Primjerice, zanemaruju se prava djeteta do šest mjeseci, no ako su roditelji nezaposleni, moraš osigurati hranu za tu bebu. Također, ako roditelji ne rade, djetetu do šest godina trebaš osigurati zdravstvenu zaštitu, jer su to najosjetljivija ljudska bića. Nepokretnom čovjeku treba dati pravo na njegu, a to su također zanemarili socijalno neosjetljivi desničari.
Pričate o bratstvu i jedinstvu i državi po mjeri čovjeka, a istovremeno imate Republiku Srpsku koja vodi svoju politiku. Imate korupciju u državi koja je na nivou zemalja iz Trećega svijeta. Zar normalnim građanima BiH nije muka od svega?– Pa jest muka, jer u BiH imate trinaest država s jednakim ustavno-pravnim statusom. To su Republika Srpska, Federacija, deset kantona i distrikt Brčko. Postoje tri Ustava, od kojih su dva osnovna međunarodna, Vašingtonski i Dejtonski. Što će nama na prostoru Federacije, ako distrikt Brčko uzmemo kao zajednički, jedanaest država? Od trinaest država u državi, jedanaest je u Federaciji. Četiri milijuna ljudi su robovi armije poslanika i ministara. Samo je u Federaciji šest stotina pomoćnika ministara. U BiH se u ime decentralizacije dogodila neviđena centralizacija na nivou entiteta i deset kantona koji imaju isti ustavno-pravni status kao i Federacija i Republika Srpska. Kantone treba ukinuti putem reforme pravnog sistema, jer to je jedini spas za BiH. Od trinaest država u državi mogli bismo ukinuti deset, kako bismo Federaciju učinili funkcionalnijom i to bi s vremenom utjecalo na drugi entitet da se prestane ponašati drsko poput Milorada Dodika. Za to nam treba dovoljna većina da promijenimo Ustav.
Koliko je Dodik stvarna prijetnja razvoju BiH? Svako malo slušamo i čitamo njegove prijetnje o otcjepljenju Republike Srpske?
– Upravo zbog sadašnjih trinaest država u državi, svatko u Republici Srpskoj gubi argument ako kaže da nije za ukidanje Republike Srpske. Dodik je veliko razočaranje, ljudi su mislili da je on progresivan, no pokazalo se da je radikalan, a svaki radikalizam je opasan. No, osobno ne uzimam Dodika za prijetnju, jer ne može jedna grupacija odlučiti o cijepanju. Ono čega se bojim, to je razvijanje bilo kojeg nacionalizma. Najveća bi opasnost bila razvijanje bošnjačkog nacionalizma iz prostog razloga što se radi o najmnogoljudnijoj naciji. S politikom kakvu vodi, Dodiku bi to jako odgovaralo. No, slika se u Republici Srpskoj polako mijenja. Primjerice, sve je više slobodnijih novinara koji pišu koliko je štetna Dodikova bahatost.
Kad već spominjete radikalizam, što je s radikalizmom tzv. vehabijskog pokreta i koliki je njegov značaj na prostoru BiH?
– Kazao sam da je najopasniji nacionalizam onaj najmnogoljudnije nacije. Da su Srbi u bivšoj državi kao najmnogoljudnija nacija krenuli za Ivanom Stambolićem, Ivanom Đurićem ili Bogdanom Bogdanovićem umjesto za Miloševićem, sve bi bilo drugačije. Ovako, raspala se zemlja u kojoj su oni bili najmnogoljudnija nacija. Stranka demokratske akcije ponaša se kao da su u BiH najmnogoljudnija nacija Srbi, Hrvati, pa tek onda Bošnjaci, što nije točno: najviše je Bošnjaka i oni su kao takvi najodgovorniji. Mnogi od njih šute i prave se da ne vide te vehabije. Ovdje gotovo da nemamo tih problema, možda je jedino na granici kantona, kod distrikta Brčko, bilo nekih. Pa ipak, neki istaknuti Bošnjaci kažu da je njihova majka Turska. Ja odgovaram da moja nije ni Turska ni Saudijska Arabija, ni Srbija ni Hrvatska. Moja je majka Bosna i Hercegovina. Mnogi ljube svaku zastavu osim bosanske, a kunu se u Bosnu i još kažu da kao Bošnjaci imaju veća prava na Bosnu.
Fantomska država Srbija
U Beogradu se 24. ovog mjeseca trebate pojaviti u svojstvu svjedoka obrane na novom suđenju Iliji Jurišiću, kojeg je Okružni sud za slučaj “Tuzlanska kolona” iz maja 1992. nepravomoćno osudio na 12 godina zatvora: iskaz ćete dati videolinkom, no koji je razlog da ste odbili svjedočiti pred Apelacionim sudom?
– Poučen slučajem Ilije Jurišića, ne vjerujem Srbiji i srbijanskom pravosuđu koje ugrožava suverenost BiH. Ponašaju se kao da im je sve dopušteno, pa bi nekoga bi od tih svjedoka mogli i uhapsiti. Jer, kad su zarobili Iliju koji je kao penzioner sjedio uz radio-stanicu u
MUP-u, mogu bilo koga, pa i mene, koji sam u to vrijeme bio sekretar Općine Tuzla. Optužnica protiv Ilije je lavina laži, zar mislite da bi svi građani Tuzle jednodušno stali iza njega da nije tako?! Riječ je o apsolutno nevinom čovjeku, koji već tri godine čami u tim kazamatima. Mi financiramo njegovu obranu. Kolegica koja ide u posjet Iliji Jurišiću kaže da po ćeliji šetaju pacovi veličine mačke. Ti ga pacovi ujedaju, a kako je šećeraš, strahuje da mu rane neće zacijeliti. Drugo, u Haagu su za taj predmet rekli kako nema dokaza o njegovoj krivnji, a kasnije je i britanski sud kazao da srbijansko pravosuđe laže. Iskaz ćemo dati u nadi da će Vrhovni sud pokušati spasiti obraz Srbije i njenog pravosuđa. U kasarni je bilo pijanih ljudi, nije to bila samo kolona JNA, tu je bilo i rezervista s Ozrena i Majevice, koji su bili bez kontrole. Za slučaj “Tuzlanska kolona” moraju odgovarati komandant kasarne Mile Dubajić, njegov pretpostavljeni Nedeljković i Ratko Mladić, kojega Srbija još ne izručuje.
Zašto Srbiju nazivate fantomskom državom i očekujete li da će Ilija Jurišić na ponovljenom suđenju biti oslobođen?– Kad kažem da je Srbija fantomska država, uzimam za primjer otimanje nadležnosti od pravosuđa Bosne i Hercegovine, otmice građana BiH i suđenje tim građanima bez ijednog relevantnog dokaza. Znaju da je Ilija Jurišić nevin, jer niti jedan od svjedoka, bivših oficira JNA, nije svjedočio na njegovu štetu. Sudili su mu na bazi nekog međudržavnog sporazuma, da bi se poslije pokazalo da taj sporazum ne postoji. To je slučaj Drajfus, netko mora odgovarati za 49 poginulih vojnika i policajca. Kako vjerovati državi koja na temelju falsificiranog dokumenta oko navodnog sporazuma o povlačenju snaga osudi čovjeka na 12 godina, a tog dokumenta nema? Nadam se da će Vrhovni sud oslobađajućom presudom obraniti obraz Srbije i srbijanskog pravosuđa, pa da mogu reći da je Srbija ipak pravna država.
U regiji je danas aktualan povratak antifašističkim vrijednostima, kojima se snažno suprotstavljaju ultranacionalisti, skloni reviziji antifašizma. Kako to komentirate?
– Nama je najznačajniji datum 2. oktobar 1943, kada je Tuzla bila jedan od najvećih oslobođenih gradova u Europi. Za koji dan obnavljamo spomenik prvim tuzlanskim žrtvama NDH: Enveru Šiljku, Rudolfu Vikiću i Memi Suljetoviću. Obilježavamo i 100 godina od rođenja Meše Selimovića, jer svi zanemaruju da je Meša kao zamjenik komandanta Tuzlanskog partizanskog odreda pobijedio Hitlera. Pa, zar je zabranjeno biti antifašista? To su najsvjetlije tradicije. Predugo dominira ta desna ideja, a s fašistima, s onima koji su htjeli genocid i istrebljenje nacija, nema pomirenja. Nacionalizam je kuga za Europu, što kaže Stefan Zweig. Čovjek se mora prepasti kad vidi ustašu ili četnika. Takve pojave treba u startu spriječiti i kažnjavati.
Jedan ste od poznatijih bosanskohercegovačkih književnika: o čemu je riječ u vašem četvrtom, lani objavljenom romanu “Molim te, zapiši”?
– To je historijski roman o Bosni iz doba vremena bana Stjepana II. Kotromanića, a istovremeno i ljubavni roman. U njemu ima bogumilske historije i tu sam dosta koristio Krležu koji se, možda, pokazao kao veći Bosanac od svih Bosanaca; zadnja mu je želja, otkrio mi je Predrag Matvejević, bila da mu nadgrobni spomenik bude stećak. Roman opisuje Bosnu od 1333. do 1353: počinje s poveljom kojom Kotromanić Dubrovniku prodaje Ston i otoke oko Dubrovnika, a završava njegovom smrću i udajom kćeri mu Elizabete za tada najjačega europskog kralja Ludovika I. Velikog. Centralni politički događaj je invazija cara Dušana na Bosnu 1350. godine – želio sam dati što više podataka o srednjovjekovnoj Bosni uz neka lična iskustva (a to je znanje o politici) i kazati nešto o bosančici, u to vrijeme dominantnom pismu.