Partokratija je srce Srbije
Vlada Srbije je u najboljem duhu svoje partokratske strukture ovih dana donijela odluku o postavljenju predsjednika upravnih odbora u dva ugledna naučna instituta. Ta postavljenja su prilično ustalasala naučnu zajednicu u Srbiji, ali i širu javnost. U Institut društvenih nauka imenovan je dr. Ratko Marković, a u Institut za uporedno pravo dr. Mile Ilić. Obojica su široj javnosti poznati kao bliski saradnici Slobodana Miloševića iz devedesetih godina.
Deklaracija o pomirenju
Dr. Ratko Marković je bio pouzdani Miloševićev pravnik. Dugogodišnji je profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, ustavopisac Žabljačkog ustava kojim je 1992. formirana SRJ i jedan od autora Zakona o univerzitetu iz 1998. kojim je ukinuta autonomija univerziteta, a preko 200 profesora za dvije godine njegova važenja istjerano zbog političke nepodobnosti.
Dr. Mile Ilić je također doktor pravnih nauka, iako mu neka ugledna imena iz struke, poput dr. Vesne Rakić Vodinelić spore doktorat i kvalifikuju ga plagijatorom. Nema iskustvo univerzitetskoga profesora. U srpskoj javnosti je postao široko poznat po izbornoj krađi na lokalnim izborima 1996. godine kada je bio predsjednik niškog odbora SPS-a, nakon čega ga je Milošević isključio iz stranke.
Vlada Srbije vjerovatno nije očekivala tako snažan otpor tim imenovanjima, ali i pored apatije koja vlada u društvu, pokazalo se da je sjećanje na ono što se događalo devedesetih godina i te kako živo. Ministar za nauku i potpredsjednik vlade, Božidar Đelić, pritisnut pitanjima iz medija, priznao je da su imenovanja Markovića i Ilića politički čin i da su se dogodila zbog toga što je to bio prijedlog SPS-a. Mediji su kasnije istražili kako je do toga došlo i saznalo se da je imenovanjima prethodio sastanak potpredsjednika DS-a Dušana Petrovića i potpredsjednika SPS-a Branka Ružića, gdje su ova imenovanja “skuvana”, a na sjednici vlade prihvaćena bez rasprave i jednoglasno. Treba pomenuti da je ovakva procedura regulisana prošle godine kada su DS i SPS donijeli tzv. Deklaraciju o istorijskom pomirenju, a predsjednici stranaka Boris Tadić i Ivica Dačić ovlastili Petrovića i Ružića da kroje kadrovske kombinacije poput ove.
Prošlost predugo traje
Čim su mediji počeli dizati prašinu, a naučna zajednica burno reagovala, dr. Ratko Marković odmah se distancirao od Ilića izjavom da “oni nisu isto” jer, kaže Marković, “ja sam bio redovni profesor 26 godina a Ilić ni dana”. Time je nastala pukotina među inače homogenim SPS-ovcima, pa je Marković, čim je ministar Đelić kazao da su imenovanja politička, podnio ostavku, obrazlažući je upravo činjenicom da imenovanja nisu stručna i profesionalna. Mile Ilić nije podnio ostavku i teško je vjerovati da će to učiniti svojevoljno. No, vlada je navedenim aktom skinula sa sebe još jedan “smokvin list” i proizvela efekat koji nikako nije željela.
Bliži se 5. oktobar, datum kada je prije deset godina skinut Milošević, a javnost se sve češće pita koliko se Srbija promijenila kroz to vrijeme. Sudeći po imenovanjima o kojima se sada razglaba, nedovoljno. I to se vidi, bjelodano po ljudima koji i danas vrše veoma odgovorne državne i društvene funkcije. Pomenimo samo podatak da su savjetnici današnjeg premijera Srbije Mirka Cvetkovića u značajnom broju isti oni ljudi koji su bili i savjetnici Mirka Marjanovića.