Nema pravde za vlasnicu obnovljene pa zapaljene kuće
Obnova kuće zapaljene nakon obnove ne može se ostvariti, zaključak je devetogodišnje sudske bitke koju Mirjana Šarkanović iz Starih Jankovaca vodi s Republikom Hrvatskom.
Naime, njenu su kuću, koju je sama obnovila dok nije ostvarila pravo na obnovu, noću 24. aprila 2001. godine zapalili nepoznati počinitelji.
U policijskom izvještaju s uviđaja, koji je dostavljen nadležnom Državnom odvjetništvu u Vinkovcima, stoji da je šteta prouzročena upotrebom zapaljivog sredstva koje je izazvalo otvoreni plamen. Naravno, način na koji je ovaj teroristički čin počinjen nije utvrđen, kao što nije utvrđeno ni sredstvo počinjenja kaznenog djela za koje do danas, jasno, nikada nitko nije odgovarao. Valja dodati i činjenicu da je kuća Mirjane Šarkanović jedina kuća u Ulici Franje Tuđmana kojoj je vlasnik srpske nacionalnosti. Okolne kuće, svega šest do sedam metara udaljene od njezine, nisu oštećene, pa je jasno da iza terorističkog čina stoje političke pobude čiji je cilj bio izazvati strah i osjećaj lične nesigurnosti.
Šteta 300.000 kuna
Prema pričanju komšija, požar je buknuo nakon što se osobni automobil nepoznatih registracija zaustavio ispred kuće. Srećom, u trenutku požara nitko nije boravio u kući, jer je vlasnica tada bila na privremenom radu kod tetke u Njemačkoj. Šteta je poprilična: u prizemlju kuće bio je poslovni prostor, a na katu trosobni stan. Po procjeni građevinskog vještaka, šteta iznosi 300.000 kuna: izgorjela su vrata, prozori, električne instalacije i namještaj, oštećeni su stropovi i zidovi…
Mirjana Šarkanović je nezaposlena i nema nikakvih prihoda. Osim kuće koju je naslijedila od oca, nema druge imovine u vlasništvu ili posjedu od koje bi ostvarivala prihode.
– Od kuće su ostali samo zidovi i krovna konstrukcija. Ključ kuće imala sam samo ja, koja sam vodila brigu o kući. Sada stanujem kod brata u Staroj Pazovi, jer u mojoj rodnoj kući nema više uslova za život. Nisam do danas od policije dobila nikakvu informaciju tko je kuću zapalio. Znam samo da se može otkloniti sumnja na iskrenje struje, koja je tada bila isključena. Nisam s nikim bila u zavadi niti u lošim odnosima – kaže Mirjana Šarkanović, koja je svojim novcem obnovila kuću nakon ratnih oštećenja. Pravo na obnovu nekretnine za drugi stupanj oštećenja ostvarila je tek 2002, kada je kuća već bila po drugi put uništena.
S prijedlogom mirnog rješenja spora Mirjana Šarkanović prvo se obratila Državnom odvjetništvu u Vinkovcima, no taj je prijedlog odbijen. Potom je podnesena tužba Općinskom sudu u Zagrebu protiv Republike Hrvatske jer počinitelj, N.N., još nije dobio svoje ime i prezime. Tu počinje njena paralelna bitka u upravnom i sudskom postupku bez, čini se, zakonskih okvira koji bi štitili pravo na vlasništvo. Iako i jedna i druga instanca priznaju da je riječ o terorističkom aktu, na adresu Mirjane Šarkanović stizala su samo negativna rješenja, kao i račun Općinskog suda u Vinkovcima u iznosu od 25.000 kuna za parnične troškove.
Prvo se Općinski sud u Zagrebu proglasio nenadležnim u predmetima koji se tiču materijalne štete uzrokovane terorističkim aktima i vlasnicu uputio na Zakon o obnovi temeljem Zakona o odgovornosti za štetu koja je nastala uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija. Mirjana Šarkanović 30. septembra 2004, posljednjeg dana roka za podnošenje zahtjeva za obnovu, uručuje svoj predmet hrvatskoj ambasadi u Beogradu. Tri mjeseca kasnije odgovoreno joj je da je “zahtjev odbačen jer je podnesen 30. 09. 2004. godine”.
Unatoč nizu požurnica i isticanju da će podnijeti tužbu Upravnom sudu i Evropskom sudu za ljudska prava, žalba protiv takvog zaključka, upućena Ministarstvu regionalnog razvoja još 2005, odbijena je u julu ove godine. Iz rješenja, koje je potpisao ravnatelj Uprave za obnovu Marko Brajko, jasno se vidi da se u Upravi nisu ni potrudili pročitati spise Mirjane Šarkanović: pozivaju se na to da je obnovu dobila 2002. i da je ne može ostvariti dva puta. Nije, dakle, razlučeno da je riječ o dva događaja, a ne o jednoj ratnoj šteti počinjenoj do 1997.
Duga procedura
Mirjana Šarkanović još se jednom, 2006. godine, upustila u dugu sudsku proceduru, ovaj put na Općinskom sudu u Vinkovcima, gdje je od Hrvatske tražila naknadu štete od 206.619 kuna glavnice s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to od dana počinjena kaznenog dijela. Sudski je zaključak i ovaj put bio da nema pravo tražiti nadoknadu štete za terorističkim aktom uništenu i oštećenu kuću, nego ima pravo na obnovu u skladu sa Zakonom o obnovi. Kako objašnjavaju, Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija decidirano navodi da oštećenik ima pravo samo na naknadu za nematerijalnu štetu, čije su posljedice smrt, tjelesna povreda ili oštećenje zdravlja, a materijalna se šteta nadoknađuje u skladu sa Zakonom o obnovi.
Žalbu Mirjane Šarkanović odbio je 2009. kao neosnovanu i Županijski sud u Vukovaru, s obrazloženjem da su žalbeni navodi tužiteljice rezultat proizvoljnog tumačenja primjene materijalnog prava i stoga ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju. Predmet obnove kuće Mirjane Šarkanović trenutačno je na Vrhovnom sudu, jer je odvjetnica Slađana Čanković 2009. zatražila reviziju slučaja.
– Napravljena je pravna praznina u kojoj nitko ne odgovara za počinjeni teroristički akt, a žrtva ostaje bez prava na obnovu i bez prava na naknadu štete. To je bitno pitanje ovog spora, o čemu žalbeni sud nije vodio računa, već je pogrešno primijenio materijalno pravo. U ovom slučaju došlo je i do povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda jer je povrijeđeno pravo koje jamči zaštitu vlasništva. Ni o tome sud nije vodio računa, iako je potpuno nesporno da je imovina Mirjane Šarkanović, građanke Republike Hrvatske, uništena samo zato što je vlasnica srpske nacionalnosti – ističe odvjetnica.