Srba samo 4,5 posto – za jednu kockicu šahovnice

Petnaest godina nakon završetka rata, u Hrvatsku se vratio tek dio građana srpske nacionalnosti koji su ovdje živjeli do 1991. ili do 1995. godine. Podaci o povratku i trajnom ostanku Srba u Hrvatskoj razlikuju se zavisno o tome tko je izvor, vlast u Srbiji, nevladine organizacije ili UNHCR, koji je za tu kategoriju stanovništva najkompetentniji.

Još nije postignut konsenzus ni o tome koliko je zapravo Srba otišlo iz Hrvatske. Službene brojke u Hrvatskoj i Srbiji znatno se razlikuju. UNHCR iznosi procjene da je do 1995. iz Hrvatske otišlo ili pobjeglo oko 250 hiljada Srba. Prema podacima Komesarijata za izbeglice Republike Srbije (KIRS), u Srbiji je 1997. živjelo 705.667 izbjeglica iz Hrvatske i BiH, a KIRS također bilježi da se iz Srbije u Hrvatsku vratilo 69.500 izbjeglica.

Povratak ljudi

UNHCR ističe da je 30. septembra ove godine u Srbiji bilo 62.011 izbjeglica iz Hrvatske.

– Od oko četvrt miliona izbjeglih Srba, prema procjeni UNHCR-a u Hrvatsku se do kraja septembra vratilo njih 132.322, pri čemu se za 15.929 povratnika iz Srbije nije mogao provjeriti raniji izbjeglički status – kaže Mario Pavlović iz predstavništva UNHCR-a za Hrvatsku. Od tog broja, iz Srbije i Crne Gore vratilo se 93.764 izbjeglica, a iz BiH njih 15.327. Vratio se i 23.321 izbjeglica srpske nacionalnosti iz drugih dijelova Hrvatske.

Treba reći da je broj povratnika počeo rasti 1999. godine kada ih je zabilježeno 10.578, a vrhunac je dostigao 2000. godine. Tada se vratilo 20.716 ljudi i od onda brojka polagano opada. Godine 2001. vratilo se 11.867, a sljedeće godine 11.048 osoba. Prošle godine ih se vratilo tek 1.147, a do kraja septembra ove godine 627. Prema Pavlovićevim riječima, još oko deset do 15 hiljada izbjeglica, najvećim dijelom iz Srbije, izrazilo je želju za povratkom.

Utješno? Ne baš, jer prema istraživanjima koja su za UNHCR 2007. godine proveli profesori Milan Mesić i Dragan Bagić, u Hrvatskoj je ostalo tek 54 posto povratnika (od kojih je 11 posto u međuvremenu napustilo svoja predratna prebivališta), dok se 46 posto njih vratilo u zemlje azila i posjećuju Hrvatsku bar jednom godišnje. Oni koji dolaze češće, uglavnom da obiđu širu porodicu, obave poslove u kući i na okućnici ili podignu penzije, imaju i poluslužbeni naziv “šetači”.

Povrat kuća i zemlje

Utješno je što prema tom istraživanju 88 posto povratnika živi u istoj kući ili stanu gdje su živjeli prije izbjeglištva i što njih 73 posto smatra da je njihov život poslije povratka bolji ili mnogo bolji.

Kada bi se pravila lična karta povratničke populacije, vidjelo bi se da je preko 37 posto povratnika starije od 65 godina, da u svakom petom domaćinstvu živi po jedna osoba koja je prosječno stara 67 godina. Nadalje, 11 posto povratnika nema drugih prihoda osim humanitarne pomoći, 46 posto povratnika je u mirovini, a 31 posto njih nezaposleno.

Povrat privremeno zauzete imovine, odnosno kuća i stanova, izveden je skoro u potpunosti jer je od 19.280 vraćeno 19.250 stambenih jedinica. Preostali slučajevi su na sudu i čekaju presude. Osim toga, postignut je i napredak u vraćanju uzurpirane zemlje. Tako je u okolici Zadra 35 srpskih vlasnika dobilo natrag svoju zemlju, koju su godinama koristili privremeni korisnici. Država se obavezala da će isplatiti troškove koje su korisnici imali za nasade, a trenutno je u toku akcija vraćanja zemlje koja je dana na korištenje odlukama tadašnjih općinskih vlasti.

Godine 1998. Petar Mrkalj, tada član Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i voditelj Odjela za najteža kršenja ljudskih prava, izjavio je da je na području Krajine i zapadne Slavonije “sustavno uništeno nekoliko desetaka tisuća, a najmanje 50 hiljada ne samo srpskih kuća, nego cijelih seoskih gospodarstva”.

Stambeno zbrinjavanje

U međuvremenu su izvršeni i značajni radovi na obnovi oštećenih i uništenih kuća. Prema podacima UNHCR-a i Uprave za obnovu Ministarstva regionalnog razvoja, do sada je obnovljena 145.921 kuća, pri čemu se dvije trećine tog broja odnosi na vlasnike Hrvate. U drugostepenom postupku je 8.210 zahtjeva za obnovu, što je napredak u odnosu na jun ove godine, kada ih je bilo 9.199. U procesu obnove, odnosno gradnje zamjenskog objekta je 1.650 kuća svih stupnjeva oštećenja, kao i 720 stanova u Vukovaru.

Posebno pitanje je stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskog prava. Njihov broj u Hrvatskoj nikada nije točno utvrđen, ali se kao relevantan uzima podatak međunarodnih organizacija od oko 23 hiljade, dok ih je prema nekim drugima procjenama i do 40 hiljada. Njima je, i to samo povratnicima, ponuđena opcija stambenog zbrinjavanja po jednom od nekoliko modela, ali ne i vraćanje stanarskog prava ili odšteta. Prema podacima hrvatskih vlasti, do 1. septembra primljeno je 13.655 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, od kojih 4.576 izvan, a 9.119 na područjima koja su bila zahvaćena ratom. Pozitivno je riješeno 8.888 zahtjeva, od čega 7.272 za nekadašnja ratna područja. Prvostepeno rješenje čeka 2.240 zahtjeva, od toga 833 na povratničkim područjima. Ukupno je donijeto 2.276 negativnih rješenja, bez prava žalbe.

Od ukupnog broja podnesenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, 63 posto njih otpada na Srbe povratnike. Zanimljivo je da se na tu kategoriju odnosi 61 posto pozitivnih rješenja i 59 posto dodijeljenih stambenih jedinica, ali i 69 posto odbijenih zahtjeva. Do sada su za stambeno zbrinjavanje dodijeljena 6.772 objekta, a smještaj čeka 2.680 podnosilaca zahtjeva.

U Ministarstvu regionalnog razvoja ističu da će tokom ove godine biti ostvareno 35 do 40 posto plana za ovu godinu. UNHCR procjenjuje da bi se broj potrebnih stambenih jedinica za 2010. i sljedeće godine kretao oko 2.500.

Dug umirovljenicima

Problem s kojim se sreću brojni povratnici, ali i oni koji su kraj rata dočekali u istočnoj Slavoniji i Baranji, jest neisplata mirovina. Hrvatska je tokom 90-ih godina za tu svrhu navodno izdvajala sredstva, ali mirovine mnogima nisu sjedale na račune. Tako su mnogi koji su prije rata otišli u penziju, od 1991. do 1997, ili do momenta kada su podnijeli zahtjev za isplatu penzija, ostali bez njih. Jedna od udruga koje brane prava oštećenih je Udruga umirovljenika zapadni Srijem, koja broji 18 hiljada članova, a čiji predsjednik Branko Đukić ističe da im država duguje oko sedam milijardi kuna.

– Osim neisplaćenih penzija, godinama je jedno od neriješenih statusnih pitanja bilo priznavanje radnog staža za vrijeme rata. Po novom Pravilniku o postupku konvalidacije radnog staža, osobe koje su imale javne ovlasti na područjima ratnih dešavanja nisu više ograničene rokom za podnošenje zahtjeva za konvalidaciju staža osiguranja i mirovina – kaže Milenko Popović, šef Uprave za mirovinsko osiguranje u Ministarstvu rada i gospodarstva.

Prema najnovijim evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), od stupanja na snagu novog Pravilnika zaprimljeno je 19 hiljada zahtjeva za konvalidaciju staža, od kojih je 13 hiljada njih riješeno. Najviše zahtjeva zaprimljeno je u područnim službama u Sisku, Šibeniku i Zadru. Međutim, u penzioni staž, kao staž osiguranja, ne priznaje se razdoblje provedeno u aktivnoj službi ili u rezervnom sastavu vojske, milicije ili Teritorijalne odbrane Republike Srpske Krajine, kao ni razdoblje provedeno na radu, u bilo kojem svojstvu, u tijelima čiji je rad bio usmjeren na rušenje pravnog poretka Republike Hrvatske, ističu u HZMO-u.