Predsjednik se odlučio ne miješati u vlastiti posao
Unazad tjedan dana zatrpale su nas brojne javne reakcije na dvije naslovnice “Novosti” s padajućim MIG-ovima u prvom planu. Dvije reakcije bile su posebno znakovite i obje dolaze od predsjednika Ive Josipovića. Najprije je, onako en passant, u mikrofon novinarima izjavio da mu se naslovnica “ne sviđa i da je neukusna te da je na izdavaču da razmisli treba li nastaviti takvu (uređivačku) politiku”. Noć kasnije, sjeo je za svoj kompjutor i puku putem Facebooka poručio: “Puno je truda uloženo u popravljanje odnosa Hrvata i Srba i u to da svi građani, bez obzira na nacionalnost, uživaju sva prava i slobode. To je prevažan interes Hrvatske. Neoprezan tekst ili naslovnica može ga ugroziti. Većina (Hrvati) treba paziti da ne povrijedi svoje sugrađane Srbe, ali i manjina (Srbi) moraju činiti isto u odnosu na Hrvate. Svako pozivanje na nasilje, prijetnje, omalovažavanja opasni su i štetni.”
Oba su predsjednikova stava promašena. Prvi potpuno, drugi djelomično. No, krenimo redom.
U trenutku, dakle, kad govori o ukusnom odnosno neukusnom front pageu, Glavni se stožer već oglasio priopćenjem u kojem predsjednikovi oficiri konstatiraju svoju neviđenu uvrijeđenost, što je bio otponac za javnu hajku i direktne prijetnje nasiljem članovima redakcije. Podsjetimo tek da je jedan drugi predsjednik neke druge generale umirovio po hitnom postupku čim su započeli prtljati po javnim poslovima. Međutim, aktualni predsjednik ne nalazi razlog da generalštabni personal, ako ništa drugo, barem opomene. Ne, on tek suzdržano sudi o ukusu.
Tu se, budimo sasvim konkretni, nedvosmisleno ogrješuje o Ustav i članak 38. koji su neki kolege novinari već citirali. Članak je to u kojem se apostrofiraju medijske slobode, osobito sloboda tiska, i zabranjuje cenzura. Kao predsjednik, Ivo Josipović ima nedvosmislen mandat da štiti Ustav, što je ovom prilikom propustio učiniti. Dakle, ne samo da je riječ o političkom promašaju, što se može pripisati njegovom stranačkom kolegi Zoranu Milanoviću, nego i o državničkom promašaju: umjesto da brani najviše vrijednosti zemlje, zapisane i u Ustavu, makar ga to koštalo kojeg postotka popularnosti, on se ponio kao da još traje predizborna kampanja u kojoj se prvenstveno mora dopasti biračima.
Međutim, nije samo problem u tome što on tom prilikom nije kazao – u najmanju ruku, od njega se očekivala ona volterovska o tome da se, unatoč neslaganju sa sadržajem naslovnice, brani načelno pravo da i neistomišljenik neometan kaže svoje – nego i u tome što je još kazao. Naime, u istom je dahu izdavaču preporučio – a kad preporuka dolazi s tako visoke adrese, oglušiti se o nju skupo stoji! – preispitivanje nastavka postojeće uređivačke politike. Drugim riječima, predsjednik je izdavaču savjetovao cenzuru. Kakvu god političku cost-benefit analizu izdavač napravio, kakav god omjer političkih koristi i novinarskih gubitaka bio na kraju, jasno je da će najisplativije biti pokoriti se preporučenoj cenzuri. A kao što smo rekli, spomenuti članak Ustava cenzuru izričito zabranjuje.
Umjesto da štetu od proteklog dana barem donekle umanji, u svojoj drugoj izjavi, onoj na Facebooku, predsjednik čini dodatnu grešku i već debelo poodmaklu hajku na slobodu medijskog izražavanja i na konkretne novinare i redakciju – jer samo se o tome radi – prati von oben, iz predsjedničke se lože osvrćući na nju tek nehajno, preko socijalne mreže. Ne zaboravimo, u to je vrijeme policija već bila u redakciji i svoje je ophodnje već rasporedila ispred zgrade. Usput, trebalo bi dobrano napregnuti memoriju i prisjetiti se kad je to zadnji put neku novinsku redakciju policija čuvala od linča.
Dakle, u tom svom istupu predsjednik Josipović jednu možebitno napetu situaciju u budućnosti (lako lomljivi odnosi Srba i Hrvata) smatra važnijom od realno postojećeg i u sadašnjem vremenu egzistirajućeg nasilja (naime, i prijetnje smrću oblik su nasilja, makar se kasnije i ne realizirale). Štoviše, i dalje prigovara novinarima da pripaze s neopreznim tekstovima ili naslovnicama, jer da to može polomiti fragilni suživot. (Inače, nama se čini da sukobe izazivaju i njima redovito ravnaju samo oni koji imaju moć za tako nešto, dakle prije svega političari. Rat zbog neke naslovnice još nije pokrenut, barem koliko je nama poznato, bez obzira na to nalazio se na njoj MIG ili prorok.)
Takva ekvidistanca u tumačenju sukoba na relaciji redakcija manjinskih novina-šovinizirana javnost na čelu s Glavnim stožerom, nije samo specijalitet predsjednikova tumačenja; i drugi bi, posebno tzv. liberalna javnost, tu krivicu najradije podijelili napola, po principu da su vuci siti i sve ovce na broju i joooooj, samo da sva ta gužva konačno prestane. Međutim, ne ide to tako u demokraciji. Kad su nas već neki kolege novinari, kojima ovim putem zahvaljujemo na iskazanoj solidarnosti i poštenju u tekstovima, usporedili s Larryjem Flintom, da se onda potpomognemo i njegovom izjavom na istu temu. Kaže on: “Vladavina većine funkcionira samo kada su zaštićena individualna prava. Ne možete demokratski dopustiti čoporu vukova i ovci da voljom većine odluče što će biti za večeru.”
Ipak, u svom je statementu predsjednik Josipović na kraju kazao i nešto bitno, naime to da “svi građani, bez obzira na nacionalnost, uživaju sva prava i slobode”. Mi smo to shvatili doslovno.