Grlom u digitalne jagode

Iako je proces televizijske digitalizacije u Hrvatskoj službeno završen 5. listopada gašenjem posljednjih analognih signala nacionalnih televizija, prava je istina da je taj posao tek djelomično gotov. Naime, Hrvatska se odlučila za MPEG 2 standard dekodiranja digitalnog signala, što je za krajnjeg korisnika jeftinije jer MPEG 4 prijemnici znaju biti i nekoliko puta skuplji. Međutim, da bi se od digitalne televizije dobilo sve što ona omogućava, pa tako i HD signal, odnosno sliku visoke razlučivosti, trebat će signal kodirati u MPEG 4 formatu. Drugim riječima, za nekoliko godina morat ćemo ponovno put trgovina, kupovati nove digitalne prijamnike ukoliko već sad nismo kupili one što mogu čitati MPEG 4 format.

Ipak, odluka o jeftinijem formatu nije posve nepromišljena i vjerojatno je pomogla da se cjelokupno televizijsko tržište u Hrvatskoj potpuno ne uruši. Naime, skupi HD signal mogle bi sebi priuštiti samo najveće hrvatske televizije, dok bi one lokalne i regionalne zasigurno morale prestati s emitiranjem ili bi se morale prebaciti na neke druge, jeftinije platforme (kabelska televizija, IPTV…). I u nadležnim institucijama objašnjavaju kako su se za ovaj model odlučili zbog niže cijene, jer da u ovom prvom valu i nema toliko televizija koje bi bile zainteresirane za emitiranje signala u HD rezoluciji.

Ipak, većina europskih zemalja odlučila se za MPEG 4 standard, iz čega bi bilo neozbiljno zaključivati da vlade tih zemalja nije briga što će im građani morati kupovati skupe prijamnike i što će operateri morati ulagati više novca u skuplju tehniku. Stoga bi se prije moglo reći da se i u ovom slučaju radi o kompromisu kojem se moralo pribjeći zbog brzine prelaska na digitalnu televiziju.

Slovenija, koja se odlučila za MPEG 4 standard, nedavno je odgodila gašenje analognih televizijskih signala, što će se dogoditi tek 30. lipnja 2011, umjesto prvobitno najavljenog za 1. prosinca ove godine. U toj zemlji pokrivenost signalom osigurava državna televizija, dok u Hrvatskoj taj posao radi tvrtka Odašiljači i veze. Upravo je RTV Slovenija zatražila odgodu zbog kašnjenja u postavljanju digitalnih odašiljača. I država joj je izašla u susret. Čitavom je sustavu zapravo prijetio totalni kolaps kad je RTV Slovenija najavila cijene emitiranja zbog kojih je većina televizija zaprijetila prelaskom na alternativne platforme.

U Hrvatskoj je priča tekla nešto drukčije. Bivšem premijeru Ivi Sanaderu bilo je iznimno stalo da Hrvatska u nečemu bude u samom europskom vrhu, pa je odlučio da će to biti digitalizacija za čije je provođenje zadužio svog dobrog prijatelja Igora Lučića, šefa Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku. Da bi se sve moglo napraviti u zadanim rokovima, trebalo je pripomoći građanima (dijelili su se vaučeri koji su pokrivali dio cijene digitalnog prijamnika), ali i televizijama (odlučilo se za MPEG 2 standard). Danas je čitava Hrvatska premrežena digitalnim signalom, a uskoro će i posljednje lokalne televizije morati ugasiti svoje analogne odašiljače. Uspjeh bi bio potpun kad za nekoliko godina ne bi trebalo kupovati nove prijamnike.

Severina s figurom Paje Patka

Dok Slovenija već uvelike emitira format 16:9, koji daje prirodniju sliku za ljudsko oko i pogodan je za novu generaciju TV prijemnika, HRT i dalje plasira format 4:3, pa na novim televizorima ljudske figure imaju zdepastu staturu. Nije poznato kad će ova, jedna od najvažnijih sastojnica prave digitalne televizije, biti uvedena. Stoga ćemo i dalje gledati Severinu s figurom Paje Patka, a misice će imati noge kao nogometaši. Šlampava je bila i vrlo skupa reklamna kampanja pod egidom “siđimo s krovova”, koja je natjerala mnoge građane da bace stare analogne antene, međutim, bez njih je nemoguć i prijem digitalnog signala. Poruka kampanje trebala je biti da više nećemo morati okretati antene, ali prezentacija je bila pogrešna. P. G.