Daj bogatom, na korist siromašnom

Model kao da je prepisan od Superhika. Iz tankog, siromašnog državnog budžeta izvadiš pare i daš bogatom Michelinu, Agrokoru ili Fiatu, ne bi li u tvojoj zemlji otvorili tvornicu. Daš im od 2.500 pa čak do 10.000 eura po svakom novozaposlenom radniku. Koje luksuziranje!

No kad tvornica proradi, prestaje klasični Superhikov model oduzimanja siromašnima da bi se dalo bogatima. Kad investitori zaposle ljude, poklonjeni euri vraćaju se u budžet preko poreza na plaće i ostalih davanja, i to već za godinu dana, objašnjava Božidar Laganin, direktor srpske Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA).

U nedavnom intervjuu tjedniku “Nin”, Laganin je detaljno objasnio mehanizam kojim je dosad zaposleno 17.000 radnika. Investicije u ta poduzeća bile su teške ukupno 653 milijuna eura, a na to je država poklonila svojih 47 milijuna. U nekim slučajevima sufinancirano je čak 40 posto ulaganja. Laganin je rekao da je točno da državu to prilično košta u prvom trenutku, ali čak i kad subvencija iznosi maksimalnih 10.000 eura po zaposlenome, ona se u roku od šest godina vrati peterostruko. Drugi pozitivni sinergijski efekti – suradnja malih i srednjih poduzeća i dobavljača s novootvorenim pogonima – teško da se mogu i izračunati. Laganin dodaje da nisu izmišljali toplu vodu, nego su iskoristili slična rješenja kakva su se već provodila u Sloveniji i Irskoj. Je li takav model moguć i u Hrvatskoj?

– Svojedobno smo i mi pripremili takav program, ali u našoj Vladi za njega nisu imali sluha. Zapravo, ni s kim o tome nismo mogli ni razgovarati. Ministra gospodarstva nisam po dva mjeseca mogao ni vidjeti, a kamoli ozbiljno razgovarati o bilo čemu. Sad je jasno da su se u Vladi bavili drugim stvarima – kaže nam Slobodan Mikac, bivši ravnatelj nedavno ukinute Agencije za promicanje izvoza i ulaganja (APIU). Mikac dodaje da je najbolje kad se povlastice ulagačima kombiniraju s drugim dugoročnim mjerama koje će ih zadržati na nekom području. Mora se voditi računa i o tome da se davanjem poticaja ne naruši tržišna utakmica, odnosno da se postojeće tvornice iz nekog sektora ne osjete zakinutima.

– Srbiji ide na ruku to što su u mnogim sektorima, da tako kažem, na dnu pa mogu slobodnije privlačiti nove investitore. Uz to su mnogo fleksibilniji i spremniji na prilagodbu novim ulagačima. Mi smo dovodili investitore u ministarstva ili pojedine općine, a prvi odgovor je načešće bio “to je teško provesti” ili “to tako neće ići” – prisjeća se Mikac.

Kapital je plaha životinja, volio je reći bivši premijer Ivo Sanader, koja brzo potraži sigurnije utočište. Nije teško zamisliti što bi se u Hrvatskoj događalo da je oživotvoren program izravnog doniranja “kapitalistima” za otvaranje radnih mjesta. Ljutili bi se sindikati, aktivisti raznih boja pa i predstavnici nekih postojećih poduzeća. I nastojali bi utjecati u vladinim ili lokalnim tijelima radi odbijanja konkurencije. Kako li je ono propalo ulaganje kompanije British American Tobacco u Tvornicu duhana Zadar? (Zaboravimo na trenutak, ali samo na trenutak, da je zadarska tvornica bila jedan od rijetkih privatnih sponzora Šekulinovog “Hrvatskog vjesnika”.) 

Ekonomisti i analitičari i u Srbiji su predbacivali vladi da rasipa novac iz ionako stanjenog budžeta. No osim pozitivnih poreznih efekata, ublažavanju kritika pridonijelo je i uključivanje domaćih investitora. Jedna trećina odobrenih projekata je iz Srbije. Uzme li netko novac i ne sagradi tvornicu, Srbija mu donaciju uzme natrag jer je osigurana bankarskom garancijom. Od 114 projekata, garancije su morale biti aktivirane samo u dva slučaja, rekao je Laganin.

U Hrvatskoj model privlačenja stranih ulagača uspijeva u mjestima poput Varaždina, Čakovca ili Dugopolja, u kojima su lokalni utjecajni ljudi shvatili da ne vrijedi samo čekati ulagače. Uredili su poslovne zone, daju porezne olakšice i oprost komunalnih troškova, brzo izdaju dozvole i na taj način posredno doniraju nove poduzetnike. U septembru je u Maloj Subotici kraj Čakovca otvoren novi pogon njemačke tvornice obuće Haix. Direktor Haixa Franz Haimerl oduševljeno je govorio da su građevinsku dozvolu za pogon koji je zaposlio 500 radnika dobili za tri tjedna, što je brže nego u Njemačkoj!

I u Srbiji su lokalne jedinice prepoznale koristi koje imaju od ulagača. Laganin veli da je nastala svojevrsna utrka za naklonost investitora. A njih ne manjka, jer je upravo završen novi krug natječaja za državne poticaje. Odabrano je novih 30 projekata, vrijednih 120 milijuna eura. Država će dati 26 milijuna eura, a posao će dobiti novih 4.750 radnika.