Kralj šećera želi hrvatske hotele
Bio je borac protiv Miloševića, veteran je Demokratske stranke, pionir investiranja u modernu poljoprivredu u Srbiji i Ukrajini. Opet je postavio težak zadatak: kupnja poduzeća u Hrvatskoj i ulazak na hrvatsko tržište. Miodrag Kostić, vlasnik MK grupe, slegnut će kratko ramenima na pitanje je li svjestan što ga čeka u Hrvatskoj: “Pa evo, dobro surađujem sa šefovima Agrokora, Vira ili Atlantica.”
Ugodni razgovor u kabinetu ili privatnom klubu s Ivicom Todorićem je jedno, a reakcije javnosti, kad se objavi da neka veća srpska firma nastoji kupiti hrvatsku, nešto drugo.
– Ne znam, vidjet ću kako će biti. Čini mi se da predsjednici naših dviju država sasvim dobro surađuju, pa zašto ne bismo te dobre odnose prenijeli i u ekonomiju, dodaje Kostić.
Kostić kaže da ga zanimaju hotelska poduzeća i firme u poljoprivrednoj industriji. To su i glavni stupovi njegove MK grupe, holdinga od 35 poduzeća što se bave proizvodnjom šećera. S četiri šećerane u Vrbasu, Pećincima, Kovačici i Baču zaradio je nadimak “srpski kralj šećera”. Ujedno se bavi ratarstvom (20.000 hektara obradive površine u Srbiji), turizmom (hotel Grand na Kopaoniku, apartmanski komplekst Sunčani vrhovi), nekretninama… U MK grupi radi više od 5.000 radnika.
No Kostić nije tip koji će tvrdoglavo ustrajati na projektu, protiv većinskog raspoloženja javnosti. Kad se u Srbiji pročulo da kupuje zemlju po Vojvodini, brzo je došao na populistički zub. “Nas nekoliko kupovalo je zemlju jer smo htjeli napraviti modernu, europsku, ekonomski održivu poljoprivredu. Odjednom smo se našli na naslovnicama u vrlo negativnom kontekstu”, ispričao je Kostić.
Stoga je otišao tamo gdje se posao mogao napraviti s manje zapreka. U Ukrajini se zemljište moglo kupiti za 20 dolara po hektaru. MK grupa kupila je 30.000 hektara i nakon intenzivnog ulaganja ostvaruje prinos kukuruza od 9 tona po hektaru, dok je prosjek u Ukrajini oko 4 tona po hektaru. Investirao je ukupno više od 35 milijuna eura u kupnju poljoprivrednih poduzeća, mehanizaciju, opremu i obrtna sredstva.
– Ukrajina ima 42 milijuna hektara obradive površine i to je njezino veliko bogatstvo. Ali znate li da Sudan ima više od sto milijuna hektara obradive površine? E to će tek biti veliki posao…, govori Kostić.
Miodrag Kostić potječe iz Vrbasa, iz radničke porodice. Tu je sa 17 godina potpisao za FK Vrbas koji mu je omogućio upis na Ekonomski fakultet u Subotici. Diplomirao je s desetkama na temi “razvoj informatičkih sistema u industriji šećera”. Potom za njega nije bilo posla pa je osnovao dimnjačarsku radnju. Prvi je u Srbiji započeo proizvodnju kukuruznih pahuljica i time napravio ozbiljne pare. Kad se našao na meti JUL-a tri je godine proveo izvan zemlje. “Tvrdoglavo se držao devize ‘više i brže od drugih’, koja se, sudeći po njegovom računu, limuzinama i jahti, pokazala ispravnom”, zaključuje beogradska Politika.
Boraveći nedavno u Zagrebu osvrnuo se na prošlih 20 godina i požalio da mu u našim krajevima velike probleme predstavlja mentalni sklop nataložen u 70 godina.
Poslije petog oktobra jedan mi je strani ambasador rekao da će normalna sitaucija za biznis biti za jedno 15 godina. Ja sam odgovorio, ma ne, evo samo da mi maknemo Miloševića, za par godina sve će doći na svoje mjesto, kaže Kostić.
Deset godina od tog razgovora, sreo je opet istog ambasadora. “Pita me kako je, jesu li stvari normalizirane. Odgovorio sam: treba nam još 25 godina.”