Prvi reket Hrvatske
Ono što nije tema u hrvatskim tzv. mainstream javnim glasilima, to njima zapravo i vlada; štoviše, riječ je o subjektu koji prema izvjesnoj ultimativnoj projekciji društvenih odnosa faktički upravlja Hrvatskom u cijelosti. Ali, da svedemo relaciju na ono krajnje bitno: uzurpator ovdašnjega javnog prostora, tako i vladar samih medija, te posredno brojnih drugih među najvažnijim ekonomskim resursima, jest Ivica Todorić. Pokazat ćemo to na primjeru službene reakcije na jedan njegov sukob interesa, uz nekolicinu sličnih kompromitacija o kojima smo ranije višekratno pisali.
Prekršio zakon
Vlasnik tvrtke Agrokor, trgovačke i proizvodne kompanije sa sve izrazitijim karakterom multikorporacijske polivalentnosti, naime, ujedno je polovinski vlasnik marketinške agencije Unex i suvlasnik nacionalne koncesije za televizijski kanal RTL. Kao pretežiti gospodar domaćeg tržišta i, također, najveći oglašivač u Hrvatskoj, on preko Unexa nadgleda distribuciju oglasa po medijima koji inače žive prvenstveno od te vrste prihoda. I sve to možemo pripisati načelu jačega, budući da se u taj prostor eksploatacije ne bi mogao ubaciti nitko doli superiorni moćnik, ali Todorić se uza to sve zatekao i u školski postavljenom odnosu zakonski definiranog i zabranjenog sukoba interesa: suvlasnik marketinške agencije ne smije istodobno biti suvlasnikom televizije.
Zakon o elektroničkim medijima nalaže, člankom 60: “Pravna osoba čija je djelatnost prikupljanje, oblikovanje i posredovanje oglasa, kao i fizička ili pravna osoba te skupina povezanih osoba, koja u kapitalu, odnosno imovini te vrste ima više od 10 posto vlasničkog udjela ili više od 10 posto upravljačkih, odnosno glasačkih prava, ne može biti nakladnik televizije i/ili radija i/ili osnivač nakladnika televizije, odnosno radija, niti može imati vlasništvo dionica ili udjela u kapitalu nakladnika televizije i/ili radija”.
Zbog više nego jasnog kršenja zakona u tome slučaju, Hrvatska udruga reklamnih agencija (HURA) zatražila je prije mjesec dana mišljenje od Agencije za elektroničke medije. Do danas im nije udovoljeno, a ni mi nismo dobili odgovor na pitanje upućeno Agenciji preko utabanih e-mailovskih kanala. S izuzetkom njegove odgode: “Odgovor će biti dostavljen u roku ne dužem od sedam dana”. Pa, valjda ćemo ih imati u idućem broju. A traženje mišljenja u ovom predmetu, drugim riječima, poziv je Agenciji da slijedom navedenog zakona, po kojem je nakladnik televizije morao toj vladinoj instituciji dostaviti podatke o vlasničkoj strukturi, potonjemu naloži usklađivanje vlasništva s propisanom normom.
Reklama i televizija
Ako se Agencija, kojom inače predsjedava Zdenko Ljevak, odluči Todoriću nešto doista naložiti, to će zacijelo proteći tek uz kozmetičku prilagodbu formalnog vlasništva nad dvjema pravnim osobama u skladu sa zakonom, dok će naš gavan suštinski obje zadržati u rukama. Ipak, to niti približno nije jedini problem s njegovom ulogom u domaćoj medijskoj i široj ekonomskoj zbilji, već samo jedno od evidentnijih kršenja zakona. O drugima smo izdašno pisali na ovim stranicama, a pozabavila se određenim aspektima i HURA, kad je prije dvije godine nagnala Unex da se ispiše iz njezina članstva.
Dubioza koju je u vezi s agencijom Ivice Todorića ustanovila konkurencija iz marketinškog biznisa, dakle, ticala se činjenice da Unex predstavlja instrument svojevrsnog reketa nad medijima, zbog forsiranog vezivanja Agrokorovih poslova s oglašivačima. Kako bi slobodna tržišna utakmica uznapredovalog kapitalizma bila što bliža svom laboratorijskom idealu, dakle, onaj koji nudi svoj oglas medijima i pritom kao politički privilegirani trgovac kontrolira ogromni asortiman proizvoda, ne bi smio raspolagati marketinškom agencijom čiji je posao i zastupanje svih ostalih interesa u branši.
Ali, ne posjeduje naš najveći oglašivač samo reklamnu agenciju i televiziju – znači, medij sam – nego i umnogome monopolni posao novinske distribucije kroz poduzeće Tisak, kao i novinsko-prodajni lanac preko te firme, i također otkupljene mreže kioska Slobodne Dalmacije. Sukob interesa u kojem se nalazi Ivica Todorić tako je mnogostruk i višeslojan, no zbog utjecaja koji ga prati i, na kraju krajeva, uslijed istog se konteksta reproducira, njemu nitko ne želi poremetiti berbu profita na tako devijantnim zasadama.
Govoreći o strategiji toga remećenja, makar hipotetski, međutim, ne bi bilo dovoljno demontirati Ivicu Todorića kao glavnog protagonista opisane situacije. Trebalo bi demontirati sam sustav koji njemu i sličnima omogućuje lagano zaobilaženje javnog interesa – u smislu medijskom i privrednom – te njegovo bezočno podvrgavanje privatnim zahtjevima. Sve i da uskladi neke sporne parametre sa zakonskim propisima, kako rekosmo, Todorić bi po svojoj ukupnoj poziciji ionako zadržao nadzor u većini ključnih pripadajućih grana. Hrvatska politika s globalnim joj okvirom, i njezine posljedice u vidu raznih tajkunskih modela, dio su jedne te iste priče o kojoj lijepo svjedoči recentna činjenica nedvosmislenog pristajanja Zorana Milanovića i njegova SDP-a uz interes privatnih televizija poput RTL-a i Nove TV, naspram interesa javnog HRT-a o kojem bi narodni zastupnici morali voditi računa u prvom redu.
Uzor Atlanticu
Uostalom, o sistemskoj prirodi, o prirodi sistema čitave te problematike, dobro govori ostatak naše vijesti o intervenciji HURA-e, Agenciji za elektroničke medije i RTL-u: nije tu spomenut samo Agrokor, tj. Unex, nego i Atlantic grupa, odnosno njezina reklamna agencija Media Publicum. Atlantic grupa Emila Tedeschija još uvijek nije firma Agrokorovih gabarita, ali je njezino pozicioniranje na tržištu, eto, istovjetno metodama Todorićeve tvrtke. Naposljetku, oni i jesu zajedno suvlasnici koncesije za RTL.
Nije stoga čudno što kritičkih osvrta na Todorićev lik i djelo nema u rečenim vodećim hrvatskim dnevnim i tjednim listovima; iznenađujuće bi bilo tek kad bi mu netko upravo autodestruktivno stao na žulj. Ivica Todorić je produkt devastacijske ekonomske politike merkantilističkog određenja, nauštrb proizvodne osnove, a mediji – mahom privatni, što je od krucijalnog značaja – isključivo su ekstenzija unutar toga integralnog sklopa. Suzbijanje pošasti upravo zato bi se moralo simultano poduzeti u odnosu na obje vezane pojave.