Balkan prolaz

CANE

U posljednjem u nizu dramatičnih javnih očitovanja Stanka Subotića Caneta ispostavlja se da su svi koji su ikada stupili u kontakt sa ovim “kontroverznim biznismenom” teški kriminalci, a da je on – naivan! Za Subotićem je u Srbiji raspisana potjernica zbog šverca cigareta, ali čovjek unatoč tome nastupa na televiziji. Tvrdi da su ga reketirali mnogi moćni tajkuni i političke partije. Milan Beko i Miroslav Mišković su, smatra Cane, “zlo Srbije”, i oni su odgovorni za podizanje i/ili montiranje optužnice protiv njega.

Ime Stanka Subotića se u posljednjih desetak godina spominje kao iznimno važno u međunarodnom švercu cigareta preko Crne Gore, a iz njegovih javnih očitovanja razumijemo da je – iako nerado – ipak sklapao poslove sa kolegama Miškovićem i Bekom, pa čak i nakon podizanja optužnice protiv njega.

U svijetu Stanka Subotića to ovako ide: “Našao sam se u vrtlogu korupcije, gde jednostavno nisam znao više da se snađem, gdje sam imao krim-krugove koji su dolazili kod mene i tjerali me praktično da im ustupam delove imovine, da im uplaćujem novac koji su mi tražili.” Pritom je vlasnik Delte Miroslav Mišković, tvrdi Cane, “veliki gospodin, on je po strani, samo nadzire odozgo, povremeno potapše po leđima, odobri, ne odobri…”

BOŠNJACI

Vlasnik “Avaza” Fahrudin Radončić spominje se u najnovijim dokumentima koji su procurili posredstvom WikiLeaksa, tj. u depešama iz ambasade SAD-a u Sarajevu, i to u kontekstu bošnjačke politike.

U novoosnovanoj političkoj partiji, Radončićevom SBBBiH-u, tadašnji američki ambasador u BiH Charles English vidi “odvratno, ali pragmatično” i k tome kratkoročno rješenje za mirniju političku situaciju u BiH. Partiju vodi “moćni, navodno korumpirani i ponekad osvetoljubivi medijski mogul Fahrudin Radončić”, napisao je English, koji “traži politički status kako bi se osigurao od istraga nelegalnih poslova kroz upravljanje vladom i utjecaja na pravosuđe”. English je uvjeren da će surovo pragmatični pristup Radončića “odvesti u savezništvo sa premijerom Republike Srpske Miloradom Dodikom, koji je također sav u biznisu, a i sam je pod istragom za korupciju”. U svom izvještaju američki ambasador spominje detalje korupcijskih afera u koje je Radončić upetljan.

Druga WikiLeaksova depeša napisana je u svjetlu evidentne podjele Bošnjaka na “dobre” i “loše”: prema toj “klasifikaciji”, dobar Bošnjak priznaje konzervativne ideale, pa bi “loši Bošnjaci” imali biti oni sa umjerenijim i sekularnijim idealima. Ovakvu podjelu nameću mediji pod kontrolom Radončića i uz asistenciju čelnika Islamske zajednice BiH Mustafe Cerića, koji “nastoji biti jedini sudija o tome kada kritika njega i njegove administracije postaje kritika islama”, smatraju američke diplomate.

ČOVIĆ

Građani Bosne i Hercegovine od 15. decembra mogu u “zemlje Schengena” bez vize u pasošima. No, to i nije neka utjeha – boravak u europskim zemalja ograničen je na 90 dana, a prijateljska Slovenija zahtijeva najveću svotu, dakle 70 eura, koju veseli bezvizni Bosanci moraju osigurati po danu boravka.

Ni kod kuće se ne isplati ostajati – dva i po mjeseca od izbora, konstituiranje vlasti nije ni na pomolu, mada se bjesomučno vode međustranački pregovori, praćeni kontradiktornim saopćenjima koja listom govore o “izbalansiranosti stavova”. Odličan primjer je Dragan Čović: čim se odmakne od kuće, lider HDZ-a BiH – i sam u intenzivnim pregovorima sa strankama koje se vole kititi “probosanskim” epitetima – zagovara “neodrživost” dvoentitetske Bosne i Hercegovine i formiranje četiri federalne jedinice, od kojih bi ona sa hrvatskom većinom bila sa sjedištem u Mostaru. Iako kontradiktoran na dnevnoj bazi, Dragan Čović je u svojim insistiranjima na prekrajanju Bosne i Hercegovine dosljedan: još od sklapanja sporazuma sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom zagovara stvaranje hrvatskog entiteta, ali isključivo na teritoriju Federacije BiH, dok je “Republika Srpska stvar volje srpskog naroda i njegovih političara”.

TAČI

Hašim Tači je boss mafijaške mreže koja počinje iznuđivanjem novca pred početak rata 1999, navodi se u izvještaju specijalnog izvjestitelja Vijeća Europe Dicka Martyja, piše “The Guardian”. Osobe bliske Tačiju optužene su da su nakon rata tajno odvodile zatvorenike preko albanske granice, gdje je, kako se navodi, nekoliko Srba ubijeno zbog bubrega koji su prodavani na crnom tržištu. “The Guardian” navodi se da su organi vađeni u klinici “Medikus”, koja se nalazi na putu između Prištine i Kosova Polja. “Kada je bilo potvrđeno da su hirurzi spremni za operacije, zatočenici su pojedinačno izvođeni iz sigurnih kuća, ubijani, a njihova tijela su brzo prebacivana u kliniku”, piše u izvještaju, nastalom na osnovu dvogodišnje istrage o sudbini oko 300 osoba, nestalih poslije dolaska međunarodnih snaga na Kosovo, juna 1999. i, kako se pretpostavlja, ubijenih u logorima na sjeveru Albanije.

Vlada Kosova je u svojoj reakciji ustvrdila da se Dick Marty “stavio na stranu njegove prijateljice Carle del Ponte i Vlade Republike Srbije”.

NJEGOŠ

Vijest da je u štampi “Gorski vijenac” Petra Petrovića Njegoša u verziji na crnogorskom jeziku izazvala je nedoumice. Priređivač ovog izdanja znamenitog Njegoševog epa koje će izaći u izdavačkoj kući “Grafo bela” je Božidar Miličić. On je iznenađen brojnim reakcijama u srpskoj javnosti, napominjući da je “Gorski vijenac” samo priredio u skladu sa crnogorskim pravopisom. Nije prevodio slavni ep, objasnio je Miličić, već je samo “ispravio pravopisne greške” i prilagodio ga novoj crnogorskoj ortografiji koja sada ima dva slova više.

“Nije mi ni na pamet palo da prevodim ‘Gorski vijenac’ jer smatram da su srpski, bosanski, crnogorski i hrvatski jedan jezik. Meni kao filologu odgovara fonetska formula ‘piši kao što govoriš’, što se dešava u Srbiji, Hrvatskoj i BiH, pa zašto to ne bi bilo primjereno i u Crnoj Gori, posebno sada kada za to postoje i pravopisni uslovi”, rekao je Miličić, podsjećajući da je do sada “Gorski vijenac” priređen ravno 230 puta i da su svaki put priređivači nešto dodavali, oduzimali, odnosno, kako je rekao, “čačkali”.