Kultura trpeljivosti ne može u učionice

Posebna priča unutar problema korištenja udžbenika povijesti u Podunavlju jest “Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest” namijenjen za ovo područje, koji su sastavili zagrebački historiografi Snježana Koren, Tvrtko Jakovina i Magdalena Agičić. Naime, nakon što je u Istočnoj Slavoniji prestao vrijediti petogodišnji moratorij na nastavu najnovije povijesti, prema slovu Erdutskog sporazuma, Ministarstvo prosvjete je za školsku godinu 2002/03. naručilo taj “Dodatak” kako bi se na jednom osjetljivom području, na kojem je bliska prošlost bila najgora trauma i za jedne i za druge, njoj prišlo sa zrncem mjere, razuma i činjenica. “Dodatak za najnoviju povijest” trebao je predstavljati svojevrsno prijelazno razdoblje u Podunavlju do izrade jedinstvenog udžbenika, ali je imao i dosta suvislu ambiciju da postane priručnik, uz druge udžbenike povijesti, za sve druge škole u Hrvatskoj.

Zameten mu svaki trag

Troje autora je u najmanju ruku korektno obavilo svoj posao, i tematski i metodološki. Kriza i raspad Jugoslavije opisani su kronološki i procesno, a ne s beskonačnim inzistiranjem na tome tko je prvi počeo, Miloševićevom nacionalističkom valu dato je primjereno mjesto, kao i drugim akterima tog vremena. Ono što je važno jest da učenik ima priliku shvatiti kauzalnost događaja, izvan stereotipa mi-oni. Druga važna odrednica “Dodatka” je što koristi multiperspektivnost u obradi istih događaja, pa se na primjer o ratu u Hrvatskoj navode autentična svjedočanstva i Hrvata i Srba, jednako kao što se spominju zločini na jednoj i na drugoj strani. Dodatak od učenika ne traži da zapamti nego da razumije i podstiče ga da događajima, koji su po definiciji kompleksni, prilazi s raznih strana i da traži nove informacije.

Nakon što je “Dodatak” u aprilu 2005. predat recenzentima na ogled, neke od recenzija – naravno one negativne – procurile su u novine i onda je počela višemjesečna medijska pucnjava, uz uvrede i politička podmetanja. Autori su morali proći kroz primitivnu baražnu vatru, često i od najrođenijih kolega s fakulteta. Iz dana u dan pisalo se o “Dodatku” da je “nezreo, ne razlikuje napadača i žrvu, agresiju pretvara u građanski rat”, drugim riječima da je “smeće” i “povijesna sramota”.

Telefoni su neprestano zvonili u Ministarstvu prosvjete, ali i u domovima troje autora, zvali su zabrinuti domoljubi i ratni veterani po principu – zar smo se za to borili? Međutim, “Dodatak” je upravo trebao imati tu funkciju da odijeli istinu od zabluda. Ono što je paradoksalno i ujedno vrlo očekivano na ovim prostorima, jest što se čitava mala armija skribomana raspisala protiv “Dodatka”, a da pritom taj separat nitko nije pročitao – jednostavno zato jer je on još uvijek bio u kompjutorima njegovih autora. Jedini trag ovog “Dodatka udžbenicima za noviju povijest”, kao i ove nevesele polemike, može se naći – izdavačkim naporom samih autora i nevladine udruge Dokumenta iz Zagreba – u knjizi pod naslovom “Jedna povijest, više historija”.

Povijest se nije odmakla od politike

Finale ove priče, pune nabreklih vratnih žila, bio je da Ministarstvo nikada nije pustilo “Dodatak” u opticaj i da djeca u Istočnoj Slavoniji do danas nisu došla do mogućnosti učiti iz udžbenika koji dezideologizirano govori o prošlim događajima, koji su toliko opteretili našu sadašnjost.

Što kažu sami autori? Tvrtko Jakovina, inače profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, smatra kako je odustajanje ministarstva da štampa “Dodatak” za potrebe djece u Istočnoj Slavoniji “dokaz da se povijest kod nas nije makla od politike, što je sramota i za povijest i za politiku”.

– U Hrvatskoj se mnogo toga čini u raznim oblastima samo zbog pritiska Evrope, a što se novije povijesti tiče, zna se tek što se ne smije glasno reći – kaže Jakovina.

Profesorica Snježana Koren kaže da će neprimjena “Dodatka” u nastavi još više pogoršati međuetničke napetosti u Podunavlju, koje su sada gore nego prije, jer je stasala čitava jedna generacija koja nema iskustvo zajedničkog života. Današnji udžbenici povijesti u službenoj upotrebi, smatra ona, “inzistiraju na jednodimenzionalnom pristupu, glorificiraju ratove, patnje i (nacionalne) heroje, a ne povijest svakodnevnog života i kulturu trpeljivosti i to nimalo neće pomoći djeci u Istočnoj Slavoniji”.