S Kerumom do blagostanja

“Zašto bi samo nezaposleni pošli ća na selo i otoke?” ispod glasa kaže Jure Šundov, splitski dogradonačelnik, konspirativno se nagnuvši preko stola, a njegov pretpostavljeni, gradonačelnik Željko Kerum, pogleda ga znatiželjno. “Kako to misliš?” upita. “Lipo mislin”, nastavlja Šundov, “ako si bija tako mudar i sposoban da riješiš problem nezaposlenih, po istoj bi šemi moga riješit i sve drugo. Sad samo malo uvati zamaha, idi u širinu.”

Dogradonačelnik Šundov ima u vidu svježu inicijativu gradonačelnika Keruma koja će iz temelja promijeniti socijalnu sliku grada. Još u predizbornoj kampanji obećao je da će u Splitu potpuno ukinuti nezaposlenost – zbog čega su ga politički takmaci ismijavali, a novinski izvjestitelji smatrali lažljivcem ili naivnim utopistom – no nakon godinu i pol dana intenzivnog razmišljanja i pomnog planiranja izašao je pred građane s gotovim genijalnim rješenjem: “Mladi koji nemaju posal neka se vrate na selo ili otoke!”

Tome je još dodao da bi trebalo “malo obrat masline, uredit lozu, posadit krompire, kukumare i pobrinit se za kokoške”, jer “triba znat preživit”. Također je izrazio zabrinutost što “danas mladi ne znaju ni kopat ni orat”. Uglavnom, odu li nezaposleni na selo ili otoke, u Splitu će problem nezaposlenosti biti dugoročno riješen. Zadrže li se pak i dalje u gradu, problem će ostati, i to zato jer je gradonačelnikovo rješenje sabotirano. Željko Kerum ovih dana agitira među građanima, doziva ih razumu i upućuje u osnovne premise ekonomskog i socijalnog spasa: U Splitu neće biti nezaposlenih ako u Splitu ne bude nezaposlenih!

“O kakvoj širini ti pričaš, Jure?” zbunjen je gradonačelnik.

“Bi li splitsko brodogradilište, metnimo, bilo u gubicima da nije u Splitu? Nema šanse!” pojašnjava Šundov. “Triba ga primistit u Dugopolje, po ugledu na uglednu ‘Slobodnu Dalmaciju’, pa će se unda govorit o gubicima dugopoljskog brodogradilišta, a Split neće imat teškoća, niti će se spominjat po zlu.”

“Vidiš, to je zgodno. To bi se zabilježilo ka veliki uspjeh.”

“Naravno, ne moremo falit. U dva poteza riješen problem posrnule brodogradnje! A tako moremo sredit i cilu drugu propalu privredu, po istoj šemi ka šta smo sredili nezaposlenost.”

“Ma vidi ti šta je to zgodno…”

“Ili teatar. Umisto da na njega trošimo pare, mi možemo izvlačit dobit. Ko oće u teatar neka mu Mucalo piva subotom u Dicmu ili Bliznu Gornjem, a u zgradi HNK otvorićemo veliki diskont.”

“Nisi ti, Jure, tako glup ka šta izgledaš”, zadovoljno se smješka gradonačelnik.

“Bome da nije”, ubacuje se u diskusiju gospođa Nevenka Bečić, sestra Željka Keruma i predsjednica Gradskog vijeća. “Ja san za sljedeću sjednicu Vijeća, po uzoru na mjere kojima smo dokinili nezaposlenost, pripremila program mjera za skoro sve gradske probleme. I još to dala lektorirat malome od Jakice koji je docent na Filozofskom.”

“Nemoj zajebavat?” s nevjericom širi oči nositelj vlasti. “Mali je posta procent?”

Gospođa Nevenka Bečić slavodobitno podiže bradu, otvara modru kartonsku fasciklu i zauzima recitatorsku pozu:

“Ovako… Problem uskih, zakrčenih i neuvjetnih gradskih prometnica, te maloga broja parking mjesta, riješiti tako da se vozači riješe automobila… Problem Sveučilišta koje predstavlja ozbiljni teret gradskom proračunu riješiti ukidanjem Sveučilišta… Problem pretrpane bolnice riješiti tako da bolesnici ostanu kući i umru…”

“To mi se sviđa”, dobacuje Šundov. “A još bolje da odu na selo ili otoke i tamo umru.”

“Problem preskupog održavanja Dioklecijanove palače i stare gradske jezgre riješiti tako da se i palača i jezgra isprazne i zatvore, ne računajući mrežu dućana trgovačkog lanca ‘Kerum’… Problem galerija i muzejskih prostora koji stvaraju visoke troškove riješiti zatvaranjem muzeja i galerija…”

“To je jako dobro”, ushićen je gradonačelnik. “Svi će reć – jedino splitski muzeji i galerije nemaju problema s financiranjem, zato jer Split nema muzeja i galerija. Bićemo uzor ciloj Hrvatskoj!”

“Unda…” nakašljava se predsjednica Gradskog vijeća. “Problem manjka vrtića za djecu predškolskog uzrasta riješiti sustavnim radom na stvaranju manjka djece predškolskog uzrasta… Pazi ovo ‘sustavnim radom’, Jakicin mali je genije, majke mi Isukrstove… Unda, problem nedostatka sportskih dvorana i rekreativnih igrališta riješiti stvaranjem nedostatka sporta i rekreacije… Problem gradskih izdvajanja za pomoć socijalno ugroženima riješiti selidbom socijalno ugroženih s gradskog teritorija, gdje tada neće biti socijalne ugroženosti… Problem neefikasnog rada Gradskog vijeća riješiti rasformiranjem Gradskog vijeća, a zbog operativnih potreba zadržati samo funkciju predsjednice koju obavlja uvažena gospođa Nevenka Bečić…”

“Zakoči se malo, Nevenka, sve san svatija”, živahno ustaje iz fotelje gradonačelnik. “Ovi je sastanak bija korisniji nega šta san se nada. Mjere su bez greške, ali sve se svodi na jedan zaključak.”

“Koji zaključak?” pita sestra.

“Sve probleme stanovnika grada Splita možemo riješit tako da se Split riješi stanovnika!” klikće Željko Kerum šireći ruke kao da drži misu.

“Tako je”, klima glavom Šundov. “Nema stanovnika, nema problema.”

“Ljudi tribaju poć živit, radit ili bit nezaposleni po selima i otocima”, suglasna je gospođa Bečić, “a dolaziće ovdi po opskrbu u naše dućane i trgovačke centre.”

“Ka šta je već spomenuti HNK”, dodaje Šundov.

“Ovo ja zovem prosperitet!” pljeska rukama gradonačelnik. “Timskim radom do izlaza iz krize! Iša san spašavat jedno stablo, da tako rečen, a saćemo spasit cilu šumu. Tako šta ćemo je posić!”

“Još samo moramo uvjerit građane kako im je jedini izlaz da isele iz grada”, smiruje loptu dogradonačelnik. “Triba uključit jak marketing. A ima i drugih metoda.”

“Žele i ja smo došli iz Ogorja u Split”, mršti se predsjednica Gradskog vijeća, “pa kad kažemo Splićanima da idu na selo, unda znamo šta govorimo. Kome će virovat ako neće nama? Ja bi tu išla s parolom – ko ne želi otić iz Splita, taj radi protiv Splita!”

“Dobro, a šta s onima koji i pored jakog marketinga ne budu tili iselit?” načas je pokoleban gradonačelnik.

“E moj prika, bilo je i devedesprve onih koji nisu tili iselit, pa su isto iselili, nije ih se puno pitalo”, umiruje ga zamjenik.

“Znam, al to su sve bili Srbi.”

“Nemoj tako, Žele, prošlo je vrime kad smo pravili razliku između Srba i Hrvata”, šeretski zaprijeti prstom Šundov i značajno namigne. “A kad jednom budeš na čelu grada bez stanovnika, e unda će ti pogotovo svi ljudi bit isti. I plus svega, teško ćeš nać ikog da sere protiv gradske vlasti.”

“Čekaj malo, grad bez stanovnika, to mi sad zvuči malo…”, iznova je zdvojan Željko Kerum. “Isto mi se to čini malo nepotrebno, a?”

“Zašto bi bilo nepotrebno?” čudi se zamjenik.

“Ako budemo imali grad bez građana, tojest Split bez Splićana, unda gradonačelnik stvarno more bit bilo ko. Mislim, unda je to posal koji će znat obavljat i zadnji idiot.”

“I šta ti tu smeta?”

“Pa takvog već imamo.”