Balkan prolaz

TEHERAN

“Ovo je Sarajevo, a ne Teheran”, poručili su prosvjednici koji su se u ponedjeljak okupili ispred ambasade Irana u Sarajevu, protestirajući zbog presuda izrečenih iranskim rediteljima Jafaru Panahiju i Mohammadu Rasulovu. Dva vrsna iranska umjetnika osuđeni su nedavno na po šest godina zatvora, a Panahiju je izrečena zabrana pravljenja filmova, putovanja i pojavljivanja u medijima 20 godina. Demonstracije su organizirali filmski, teatarski i kulturni djelatnici, a snijeg i hladnoća nisu spriječili stotinjak građana Sarajeva da se odazovu pozivu na mirno okupljanje i da dignu glas za oslobađanje sužanja režima Mahmouda Ahmadinejada. Istovremeno, na fasadi Pravnog fakulteta prekoputa iranske ambasade prikazivani su filmovi dvojice autora. Panahi i Rasulov proteklih godina učinili su mnogo na promociji iranske kulture, te nije u redu da se ljudi u 21. stoljeću zatvaraju zbog svojih stavova i činjenice da kroz svoja djela govore o pojavama u društvu, poručili su promrzli prosvjednici.

“Protiv ovakvih režima poput iranskog treba podići glas, reagovati, braniti princip slobode kao prostor koji otvara vrata svim ostalim duhovnim dimenzijama. Ako nema te slobode, ako ju je nadvladao fatalizam i fanatizam, čovjek više nije čovječan, postaje rob tame i crnih misli, osuđen na društvo koje se razvija u smjeru antimodernizma ili čak i terorizma”, napisao je sarajevski reditelj Dino Mustafić u tekstu kojim je pozivao na demonstracije.

SARAJEVO

Prvo ročište na suđenju šestorci koja je 27. juna 2010. izvršila teroristički napad na Policijsku upravu u Bugojnu, prilikom kojeg je poginuo policajac Tarik Ljubuškić, završilo je potpunim fijaskom. Pripadnici “bugojanske skupine” – Haris Čaušević, Adnan Haračić, Naser Palislamović, Emin Osmanagić, Haris Špago i Nedžad Keško – optuženi za terorizam i pomaganje terorizma, te prepoznati kao pripadnici radikalnog vehabijskog pokreta, napravili su pravi darmar u sudnici, vrijeđajući, psujući i ponižavajući državnu sutkinju Tatjanu Kosović i tužiteljicu Ozrenku Nešković.

Sud Bosne i Hercegovine produžio je pritvor optuženicima zbog opasnosti od bijega, mogućeg utjecaja na svjedoke i saučesnike, ponavljanja krivičnog djela ili njegovog dovršavanja te zbog mogućeg narušavanja javnog reda i mira. Dok je tužiteljica čitala obrazloženje svojega zahtjeva, nastupila je provala bijesa koju prisutni opisuju kao “sumanutu”. Optuženi Palislamović je, nakon što je sutkinji poručio da je “budala”, a tužiteljici da je “kurva” i “lažljiva drolja”, lupajući bijesno šakom o stol, povikao: “Vi ste gamad jedna mušrička (nevjernička, prim. E.H.)! Bili ste u kanalizacionom materijalu. Vi ste stvoreni od ugruška. Otkud vam pravo da mi sudite”, nakon čega je dva puta uzviknuo: “Allahu ekber!”

Bizarni incident okončan je tako što su čuvari pomahnitalog Palislamovića odnijeli iz sudnice. Tužiteljica je potom objasnila da Tužilaštvo BiH raspolaže ogromnim brojem dokaza protiv optuženih, kao i izjavama brojnih svjedoka, koji dokazuju da su optuženi počinili nedjela za koja se terete. Konkretno, upozorila je da su optuženi čak od 2008. godine u Bugojnu sakupljali ogromne količine oružja, municije i minsko-eksplozivnih sredstava koje su namjeravali koristiti za izvođenje terorističkih napada na neodređene mete. Jedna od nađenih bombi već je bila spremna za upotrebu.

MLADIĆ

Prošle su sedmice dva tužitelja – tužilac za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević i glavni tužilac Tužiteljstva BiH Milorad Barašin – na sastanku u Beogradu postigli dogovor o potpisivanju sporazuma koji će omogućiti razmjenu dokaza u krivičnim djelima ratnih zločina između dva tužiteljstva. Tekst sporazuma bi sačinila zajednička radna grupa u kojoj će biti po dva predstavnika iz oba tužilaštva. Ovaj sporazum je ključni korak ka unapređenju saradnje između Tužilaštva za ratne zločine Srbije i Tužilaštva BiH, navodi se u saopštenju iz Tužilaštva za ratne zločine Srbije. Tužilac Vukčević mogao bi krenuti od svog primjera: za RFE je izjavio da je do polovine 2008. bilo opstrukcija u potrazi za Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem.

“Ja sam samo ukazao na moju određenu sumnju da je Rade Bulatović, u vrijeme dok je bio direktor Bezbednosno-informativne agencije, na određen način po mojoj oceni opstruirao u pojedinim momentima eventualno hapšenje Ratka Mladića. Ukazao sam na tu jednu njegovu ponudu ko bi eventualno pregovarao sa Ratkom Mladićem, iz čega smo ja i dvojica mojih kolega izvukli zaključak da on ima saznanja gde je Ratko Mladić”, rekao je Vukčević. Optužujući bivšeg direktora BIA-e Radeta Bulatovića da je opstruirao eventualno hapšenje Mladića, a zapravo potvrđujući ono što su i Carla del Ponte i Serge Brammertz odavno znali, Vukčević povlači dva ozbiljna pitanja. Prvo, znači li to da i današnji srpski zvaničnici znaju gdje su dva najtraženija haška pacijenta, a drugo, zašto je Vukčević tek sada progovorio?

EUROPA

Ljubljansko “Delo” je povodom 26. decembra i 20. godišnjice nezavisnosti Slovenije objavilo rezultate ankete po kojoj većina Slovenaca nije zadovoljna rezultatima koje je zemlja postigla otkad se opredijelila za samostalnost. Prema rezultatima ovog istraživanja javnog mnijenja, 65 odsto građana na pitanje da li je nezavisnost ispunila njihova očekivanja odgovorilo je da nije, a 35 odsto da jeste.

Skoro polovina Slovenaca starijih od 30 godina smatra da se bolje živjelo prije 20 i više godina, a taj procenat dodatno se povećava u starijim kategorijama ispitanika. Očekivanja građana su najviše ispunjena kada je riječ o ličnim slobodama, a najmanje u domenu socijalnih prava – čak 80 odsto Slovenaca navelo je da su ta prava, prije svega prava radnika, nekada bila veća. Na referendumu, održanom 23. decembra 1990. godine, 95 odsto Slovenaca izjasnilo se za otcjepljenje od tadašnje SFRJ. Odziv na referendumu bio je 93,2 odsto.