Kad se zločin dvostruko isplati
Od 1992. godine Marica Šeatović iz Novske vodi pravnu borbu zbog ubistva svog supruga Mihajla. On je sa još tri osobe ubijen u noći sa 21. na 22. novembar 1991. godine. Ubistvo su počinili pripadnici HV-a protiv kojih je vođen kazneni postupak pred Vojnim sudom u Zagrebu, gdje je i obustavljen rješenjem istog suda i primjenom Zakona o oprostu.
Marica Šeatović, koja u početku nije ni znala da je proces vođen pred Vojnim sudom, podnijela je tužbu Ustavnom sudu protiv rješenja iz 1992. godine. No, odbijena je sa obrazloženjem da “nisu iskorištene sve pravne instance u državi”.
Pokušala je 2004. godine i sa tužbom za naknadu nematerijalne štete protiv države, na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe. Međutim, tužbeni zahtjev u cijelosti je odbijen zbog zastare. Još je morala platiti sudske troškove u iznosu od deset hiljada kuna. Ovrha joj je sjela na mirovinu od 1.500 kuna i tako je Marica Šeatović platila državi svoj dug.
Uvijek ista obrazloženja
Godine 2008. Vrhovni sud vraća predmet na ponovnu proceduru Općinskom sudu. Prošle godine tužba je ponovo odbijena, opet zbog zastare predmeta i uz nove račune za sudske troškove, još jednom u visini od deset hiljada kuna.
– Za tri provedene rasprave, od kojih je jedna odgođena, opet moram za isti predmet platiti deset hiljada kuna. Država ne priznaje zločin, a mene se kažnjava. Ne znam šta još hoće od mene? Možda da ubici platim dnevnicu i da onda mene strpaju u zatvor? – ogorčena je Marica Šeatović. Nakon njene žalbe iz januara ove godine, Županijski sud još nije donio odluku…
Jednako je strašan, javnosti poznatiji, slučaj sisačke obitelji Solar. Ljubica Solar, kći Vjere Solar, ubijena je 17. septembra 1991. godine u stanu svog dečka Duška Malovića, snajperskim metkom kroz prozor. Uviđaj je obavljen od strane policije, u odsustvu istražnog suca i bez obdukcije tijela. Nakon mjesec dana policija podnosi kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja za kazneno djelo ubistva. Međutim, vrijeme i okolnosti zločina upućuju na ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Kaznenu prijavu županijsko državno odvjetništvo u Sisku zaprimilo je još 1991. godine, ali ni do danas nije podignuta optužnica protiv mogućeg počinitelja. Vjera Solar htjela je podnijeti tužbu radi ratnog zločina, ali joj je rečeno da za to nema osnove. Tako je 2003. godine podnijela tužbu za naknadu štete, a godinu kasnije i tužbu protiv Republike Hrvatske. Općinski sud u Sisku odbio je tužbu – zvuči poznato – zbog zastare i nepostojanja uslova iz Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija. Nakon njene žalbe Županijskom sudu, još nije donesena odluka…
“Svi znaju ubicu”
– Duga i spora je pravda. Imala sam 52, sada imam 70 godina i još sam na početku. Stalno dobivam isti odgovor da je istraga u tijeku, i tako već 18 godina. Svi znaju ubicu. Niko ga ne poziva na odgovornost. Ispitan je kod državnog odvjetnika, naravno sve negira, ali je odbio poligrafsko vještačenje. Pitam se zašto. Nije čak sproveden ni kod istražnog suca, kažu mi da nema potrebe – kaže Vjera Solar.
Jedini put do istine vodi preko čovjeka koji je svojedobno izrazio spremnost na svjedočenje, ali je na izdržavanju zatvorske kazne od 12 godina.
– Čeka se sljedeća godina kada mu ističe kazna kako bi eventualno svjedočio. Kako čujemo, taj je svjedok u mentalno lošem stanju, tako da od toga svjedočenja neće biti ništa – smatra Vjera Solar, dodajući da joj još nisu stigli na naplatu sudski troškovi koji su se već popeli na 84 hiljade kuna.
Putem Građanske udruge protiv nasilja Vjera Solar prikupila je podatke o smrti 103 civila u Sisku početkom devedesetih.