INTRIGATOR

Kosovac u penziji

Atentator na Bakarića

Uz 35. rođendan “TV Kalendara” HTV-a, čiji je urednik od početka, u mirovinu odlazi Obrad Kosovac. Ovaj prekaljeni borac za Hrvatsku i Krista protiv komunista, najveći pothvat ostvario je 1971. godine, kada je izvršio neuspjeli atentat na tadašnjeg naj-moćnika.

– Za Savkin zbor na Trgu Republike osobno sam pisao parole, a poslije Karađorđeva danima sam u Dnevniku objavljivao podrške Savki i Tripalu, što je kasnije Televiziji pripisano kao kontrarevolucionarno djelovanje. Bakarić je skoro dobio infarkt! – ispričao je Kosovac.

Bakarić je preživio napad iz snaj-pera hrvatskog “Šakala”, dok je Kosovac 1985. snimio dokumentarac “Put izdaje” o kardinalu Stepincu. Naziv filma je, međutim, bio varka – on je sadržavao hipnotičke subliminalne poruke koje su uvjeravale narod u nadolazeće osamostaljenje.

Nakon puške, u ruke je Kosovac uzeo bacač plamena. Njegovi dnevnici i “TV kalendar” su se devedesetih pretvorili u kontinuirani proplamsaj tuđmanističkog ludila, neku vrstu vječne vatrice na Oltaru domovine. Izbrojene su pritom brojne kolateralne žrtve napalma. Kad bi neki siroti penzioner, recimo bivši oficir JNA, ugledao uskrslog Gojka Šuška u “TV kalendaru”, pouzdano bi mu tlak skočio na 200, dok bi kola “hitne” već palila motore.

Kosovcu je to cijelo vrijeme bio i cilj, jer mu je bilo dobro poznato kako nekih 20 posto stanovništva – kako je govorio Tuđmantustra – jednostavno ne voli ovakvu Hrvatsku. Najzvjezdaniji trenutak u demokraciji potrajao mu je tek desetak mjeseci, jer je već 2000. godine, dolaskom revanšističke koalicijske vlasti, bio nasilno protjeran s pozicije glavnog urednika, te je tamo dovedena krvožedna jakobinka Neda Ritz.. Nitko u Vijeću HRT-a nije bio protiv ovog brutalnog postupka, ali je među odlučno suzdržanima bila – Jadranka Kosor.

– Ako je moja krivnja to što sam želio da hrvatski duh prožme ovu televiziju i što sam podržavao Tuđmanovu devizu “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što”, onda sam kriv – kazao je Kosovac i odjahao u vječnost, gdje se zadržao do danas, a nema sumnje da će ostati nazočan i u budućnosti.

Uskrisit će njegov lik, pa makar opet, kao u 90-tima, među piscima oblačića u domoljubnim stripovima.

Petar Glodić

Ikone pred vratima crkve

Vaskrsnuo ukradeni Hrist

Krajem prošle godine nepoznate dobre duše ostavile su pred vratima pravoslavne crkve sv. Ilije u Zadru tri ikone iz 18. stoljeća. Tu ih je pronašao paroh Petar Jovanović i o njima obavijestio zadarsku policiju koja je ikone s likovima Isusa Hrista, Presvete Bogorodice s Isusom u naručju i Sv. Vasilija Ostroškog, privremeno preuzela kako bi otkrila odakle su ukradene.

– Ikone su najvjerojatnije iz neke od crkava oko Benkovca jer su sve one poharane u ratu – kaže Jovanović, koji je u Zadru paroh već 12 godina, najduže od svih kolega u parohijama u tom kraju.

Nije mu prvi put da je ovako pronašao ikone, jer su mu prije nekoliko godina pred crkvom ostavili veliku platnenu vreću sa čak 36 ikona od kojih je većina pripadala pravoslavnim crkvama u Žegaru i Krupi, gdje su i vraćene. Jovanoviću je drago što se ikone vraćaju, bilo zato što je nekom proradila savjest, bilo zato što je shvatio da ih nije mogao prodati.

– Ni crkva u Zadru nije bila pošteđena krađe – kaže Jovanović i dodaje da je iz ikonostasa ukradeno pet srebrnih ikona.

Dvije je Interpol pronašao u Trstu, a za ostalima još uvijek traje međunarodna potraga. Nisu vraćene ni knjige rođenih, krštenih, vjenčanih i umrlih, iako po Jovanovićevim riječima nemaju vrijednost “na tržištu”.

– Veća je šteta nama što smo ostali bez njih nego što je korist onom tko ih je uzeo – kaže Jovanović i dodaje da i bez ovih spisa uspijeva vršiti administraciju, uz pomoć kumova ili uz dva svjedoka.

Zadarska policija provjerava jesu li pronađene ikone evidentirane kao nestale ili ukradene u nekom od kaznenih djela, a ako bude potrebno, obavit će i provjeru u sličnim evidencijama Interpola. Ikone će proći obradu konzervatora i povjesničara umjetnosti koji bi trebali odrediti njihovu starost, a Jovanović se nada da će se na kraju naći u crkvi ili manastiru iz kojeg su ukradene.

SPC je svojevremeno dala dosta ikona i crkvenog inventara muzeju u Benkovcu, odakle su prebačene u muzej SPC u Srbiji. Iako je zbog toga prije desetak godina suđeno bivšem čelniku muzeja Miloradu Saviću, a prošlih godina i one su bile tema razgovora o povratu kulturnog blaga, na taj su način ipak bile spašene od krađe.

No zanimljivo je da hrvatske vlasti veliku pažnju posvećuju povratu ikona i slika koje su u Srbiji, i koje su u nadležnim ustanovama restaurirane i obnovljene, pa time i spašene. Za razliku od tog blaga, o blagu koje je pokradeno iz srpskih crkava i manastira povremeno brine samo policija, iako bi i ono trebalo biti dio kulturnog naslijeđa Hrvatske.

Nenad Jovanović

Bošnjakovićeva čestitka

Bilježim se s poskupljenjem

U potpunoj tišini, bez ikakve najave, osim, dakako, objave u državnom službenom listu “Narodne novine”, kojega prosječni građanin Hrvatske nikada u životu nije uzeo u ruke, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković odlučio je povisiti tarife javnobilježničkih usluga i tako dodatno osiromašiti domaći živalj. Nove, znatno više cijene odnose se na ovjere standardnih i bjanko zadužnica te izjava o suglasnosti o zaplijeni, što u praksi znači da će građani prilikom podizanja kredita plaćati bilježnicima kudikamo više nego do sada.

Izjavom o zapljeni, koju nositelj kredita ovjerava kod bilježnika, banke osiguravaju svoja potraživanja u slučaju neisplate kreditnih obveza građana, a takva ovjera, bez obzira o visini kredita, do sad se naplaćivala 46,90 kuna. Prema novoj ministrovoj odluci od 1. siječnja ove godine najniža tarifa za takvu vrstu usluge stoji dvostruko više. Nadalje, cijena ovjere od sada raste sukladno visini tražbine koja se osigurava.

Građanin koji podiže kredit u visini do 5000 kuna javnom bilježniku od sada će platiti 62,50 kuna plus PDV te, u istom računu, dodatnih pet kuna pristojbe državi. Za kredit visine do 10.000 kuna, platit će 125 kuna plus PDV i 10 kuna pristojbe, za zaduženje do 50.000 kuna platit će 187,50 kuna plus PDV i 20 kuna pristojbe, a za kredit do 100.000 kuna bilježniku će ostaviti 312,50 plus PDV, a državi 40 kuna pristojbe. Za zaduženja do 500.000 kuna tarifa se penje na 775,00 kuna plus porez i 240 kuna pristojbe, do jednog milijuna kuna iznosi 900 kuna plus PDV i 440 kuna pristojbe, a tako se obračunava i svaki dodatni milijun. Dakle, tarifa će vam porasti već kod “kreditića” od 5000 kuna, dok ćete za neki milijunski stambeni kredit umjesto 46,90 kuna, platiti 1600 kuna.

Iz Ministarstva pravosuđa rečeno će poskupljenje najvjerojatnije pokušati opravdati činjenicom da za valjanost izjava više nije dovoljna tek ovjera potpisa (pri čemu bilježnik nije smio ulaziti u sadržaj dokumenta, nego je ovjeravao autentičnost potpisa), već se traži jača forma utvrđivanja vjerodostojnosti isprave, pa se sada govori o solemnizaciji. Bilježnik je sada dužan utvrditi da isprava formalno i sadržajno udovoljava zakonima, da je pravno valjana.

Ernest Marinković

Smjene u nadzornim odborima

Agrokor i Adris nadziru javni sektor

Vlada je prije godinu dana odlučila riješiti problem sukoba interesa političara u nadzornim odborima državnih tvrtki, samo da bi ga ovih dana zamijenila novom vrstom sukoba interesa: političari su u pojedinim slučajevima zamijenjeni menadžerima privatnih kompanija.

Ljetos je Ministarstvo gospodarstva Đure Popijača raspisalo natječaj za članove nadzornih odbora 13 državnih tvrtki, a Croatia osiguranje objavilo je poziv na glavnu skupštinu u veljači ove godine, na kojoj će na osnovu tog natječaja u nadzorni odbor umjesto političara zasjesti novih pet ljudi, među njima i Josip Zaher, izvršni direktor za maloprodaju koncerna Agrokor Ivice Todorića, inače HUP-ovski kolega ministra Popijača. Također, za deset dana će na izvanrednoj glavnoj skupštini Ine u njen nadzorni odbor, između ostalih, ući i Damir Vanđelić, direktor za investicije Adris grupe, koja je i sama nedavno najavila ulaganja u energetiku, a potom i javno iskazala interes za kupnju dionica Ine.

Oni će nadzirući javna poduzeća imati potpun uvid u njihovo poslovanje i upliv na strateške odluke, pa je pitanje kako će u tom poslu odvojiti interes države od interesa svojeg gazde. Kako je krenulo, pitanje je li posrijedi neki novi ministrov ključ za državna poduzeća, tipa: Agrokoru Croatia osiguranje, Adrisu Ina, Atlantic grupi…

Nikola Bajto

Ljevičarska akcija

Okupirana Dalmacija

Ljevičarski aktivisti polijepili su prošlog tjedna po Splitu prvu naslovnicu zidnih novina “Okupirana Dalmacija”, upozorivši kako je privreda Dalmacije popljačkana i uništena, pri čemu su s lica zemlje izbrisani nekadašnji veliki proizvođači dugoratska Dalmacija, sinjska Dalmatinka, imotski Trimot, brački Jadrankamen, velolučki Greben, komiški Neptun, splitski Pomgrad, Tehnogradnja, Jugoplastika, Melioracija i mnogi drugi.

“Okupirana Dalmacija” donijela je na svojoj web stranici seriju intervjua s radnicima preostalih ugroženih pogona, a kako “Novosti” doznaju od aktivista, priprema se i serija intervjua s bivšim direktorima velikih socijalističkih firmi.

Jedan od takvih razgovora već je prenesen iz okupirane splitske novine preseljene u Dugopolje, a u njemu posljednji socijalistički direktor Jugoplastike Zoran Milas tvrdi da je ona mogla opstati i još uvijek hraniti svojih 12.900 radnika u pogonima u Zagori, priobalju i na otocima. Plasirala je 80-ih oko 3200 različitih proizvoda, od plastike, igračaka do obuće i auto-dijelova na istok i zapad, od ruske Lade do njemačkog Adidasa, i bila nositelj razvoja Dalmacije.

Epilog: 90-ih su je uništile HDZ-ove strukture, a dokrajčio današnji splitski gradonačelnik, koji je na mjestu tvornice podigao trgovački centar. Na zemljištu sinjske Dalmatinke niknut će stambeno-poslovni kompleks, na mjestu dugoratske Dalmacije turistički resort, a slično se sprema i škverovima. No novi je sustav pronašao odgovor i na te probleme: Pomgradova upravna zgrada u Splitu upravo se preuređuje u sjedište Centra za socijalnu skrb.

N. Bajto

Biljana Borzan

Neka ih kod Glavaša

Trojica bivših SDP-ovaca, od toga dvojica iz aktualnog sastava Županijske skupštine, prešla su ovih dana u HDSSB. Vi ste tu vijest prokomentirali kao očekivanu i dobrodošlu?

– Da, riječ je o našim otpadnicima, zato pozdravljam njihovu odluku da se razotkriju do kraja. Zlatko Maksimović, predsjednik Županijske skupštine, bio je SDP-ov županijski predsjednik i naš kandidat za župana, ali je zbog nerada maknut s funkcije i prije negoli smo ga lani izbacili zbog podržavanja HDSSB-a. Sad mogu samo dodati kako sam za njegovu bliskost s HDSSB-om znala i prije negoli je to postalo javno očito. Kao što je to znalo i naše članstvo među kojim nije bilo dobro primljeno Maksimovićevo priklanjanje HDSSB-u.

Otkud uopće takva dvojica od šestorice SDP-ovaca u Županijskoj skupštini, Maksimović i vijećnik Borivoj Eklemović?

– Maksimović, dakle, bio je predsjednik županijskog SDP-a, pa je mogao utjecati na sastav lista s našim kandidatima. Tako je pogodio s Eklemovićem, koji je kao SDP-ovac tamo dospio po tzv. srpskoj kvoti, a inače je na listi bio 32. po redu.

To je zanimljivo – čovjek se plasira za vijećnika po srpskoj kvoti, onda pređe u stranku neoustaškog ratnog zločinca?

– Eto, sami pogledajte na šta to liči. U slučaju Eklemovića navodno se radi o novcu, iako je to zasad neprovjereno. Pokvarenog čovjeka naći ćete u svakom narodu, novac nema nacionalnost. On bi tako mogao sa svima, HDSSB je slučajnost.

Ipak, može li se reći da HDSSB ovime jača kao stranka? I zapitati se što bi tek bilo da Glavaš nije osuđen na zatvor?

– Naprotiv, to je njihov očajnički potez radi stvaranja boljeg dojma. Na nedavnim izborima za mjesnu samoupravu, naime, dobili su triput manje glasova negoli prije četiri godine. Stranke opozicije debelo su ih porazile, pa je očito da se oni mogu još samo nekako održavati na površini do idućih parlamentarnih izbora, nakon toga slijedi im konačni pad. Mislili su da imaju za sobom vojsku slijepih birača, bahato su bili odustali od predizborne kampanje, čak su bez ikakve obavijesti smanjili broj biračkih mjesta u županiji sa 114 na 44. Sad im se sve vraća, i bit će im ubuduće samo gore.

Igor Lasić