Mir Božji, kletva se rodi!

U duhu svog dvadesetogodišnjeg djelovanja, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović prokleo je na Badnji dan onog ko pokuša da sruši metalnu crkvu na Rumiji i odbacio mogućnost gradnje zajedničkog hrama na vrhu te planine, što je nedavno predložio ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić.

Avanturistički prijedlog novog ministra, da se na vrhu Rumije napravi objekt koji bi promovisao međukonfesionalni sklad,  teško je ostvariv, jer je samo puko kontriranje ideji mitropolita Amfilohija, koji metalni objekt na vrhu planine iznad Bara vidi kao osvojenu teritoriju. Ministra Sekulića Rumija “podsjeća na vjerski sklad” u tom gradu i povodom toga je najavio mogućnost tendera za objekt na planinskom vrhu, koji bi to i predstavljao.

Nelegalni objekt

Amfilohije gradnju objekta za tri konfesije na Rumiji ocjenjuje ne kao državno i ideološko, nego kao crkveno pitanje.

– To pitanje nije za ministre nego za mitropolita Amfilohija, nadbiskupa barskog i muftiju – rekao je Amfilohije, protiveći se uklanjanju nelegalno sagrađene crkve na Rumiji, a javno je prozvao i predsjednika Demokratskog saveza Mehmeta Bardhija da podstiče ljude na rušenje. Dan uoči “najradosnijeg vjerskog praznika”, Amfilohije je pred brojnim vjerskim sljedbenicima kazao da ne može da shvati zbog čega je od svih hramova koji su sagrađeni u Crnoj Gori, na Balkanu, u Evropi, najveća opasnost od ovog malog hrama na Rumiji.

– Stigla je njegova slava do Stejt dipartmenta, Ujedinjenih nacija, Brisela i to je dobar znak. Ali, nije dobar znak i, moram da pomenem po imenu, da gospodin Bardhi, koji je musliman, neprestano podstiče bezumne ljude da urade isto ono što su uradili Turci osvajači kada su osvojili Bar i kada su srušili časni krst na Rumiji – prozivao je Amfilohije oštrim tonom prilikom paljenja i osvještavanja badnjaka ispred crkve Svetog Jovana Vladimira u Baru.

Amfilohije nelegalno postavljeni vjerski objekt na Rumiji objašnjava kao navodnu obnovu nekadašnje crkve, kazavši da je svima dozvoljeno da grade svoje hramove.

– Braća muslimani grade džamije u Baru. I neka. Sagrađeno je na desetine džamija po Šasu i po ovim prostorima, bez ikakvih dozvola. I dobro su uradili, jer za to i ne treba tražiti neke dozvole. Ako su to oni uradili, i neka su, zašto i ko je taj koji neprekidno već sedam-osam godina traži da se sruši hram na Rumiji. Ko sruši taj hram, Bog ga srušio i njega i njegovo potomstvo i časni krst mu sudio – zaključio je Amfilohije svoju besjedu.

Istorija kletvi i uvreda

Poruke ovakvog tipa nisu novina za mitropolita Amfilohija. Prvi je put kletvu kao način komunikacije koristio 2002. negirajući crnogorsku naciju, kada se obratio dijelu crnogorskih građana koji su željeli samostalnost države.

– I neka paganskog cara Dukljanina svaki Crnogorac prikuje čekićem za Vezirov most – poručio je tada. Sahrane su također bile mjesto odakle je Amfilohije plasirao političke, često – najblaže rečeno – kontroverzne poruke. Od njegova govora na sahrani ubijenoga srpskog premijera Zorana Đinđića ogradile su se i porodica i Vlada Srbije, smatrajući ga neprimjerenim. Izjasnio se i povodom Parade ponosa u Beogradu, kada nije birao riječi:

– Kakav je smrad otrovao i zagadio prestoni grad Beograd. Otrov strašniji od onog uranijuma koji su ostavile bombe NATO pakta.

Neodlučna, blaga i dvosmislena reagovanja iz vladajućih struktura mogla su se čuti i nakon posljednjeg ispada mitropolita, kada je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović primijetio kako je takvom izjavom izašao iz okvira onoga što je dobra religijska poruka.

Metalnim hramom protiv tradicije

Slučaj sporne crkve na Rumiji započeo je 2005, kada je Amfilohije pokrenuo akciju postavljanja metalne građevine na toj planini. Prema legendi, nekada je, “u vrijeme kada su ljudi bili jedno duhovno biće”, na vrhu Rumije bilo svetište. Kada su, kazuje stara priča, ljudi postali nesložni, crkvica je nestala negdje u oblacima, da “čeka vrijeme kada će ljudi opet biti jednog duha i duše”. Proteklih decenija, mještani svih triju vjeroispovijesti iz okolnih krajeva na Trojičin su dan izlazili na vrh Rumije, noseći sa sobom bar po kamen za, kako su vjerovali, buduće vrijeme kada će ljudi opet biti složni i crkva se sama sazidati. Međutim, metalni je objekt dopremljen helikopterom tadašnje vojske državne zajednice, a taj su čin svi koji su godinama učestvovali u hodočašću na Trojičin dan doživjeli kao narušavanje međunacionalnog sklada, poslije čega su prekinuli tradiciju.