Ivan Jakovčić na Sanaderovu putu
Što se, po vama, događa u “Glasu Istre”?
– “Glas Istre” već je dulje vrijeme tvornički bilten Ivana Jakovčića i najbližih suradnika; da nije tih novina, Jakovčić nikada ne bi postao župan. Umiranje slobodne riječi u “Glasu Istre” počelo je 2006, kada je sedmero urednika i novinara dobilo otkaze i potjerano na ulicu. Danas znamo da je prljavim poslom rukovodio Hypov bankar Günther Striedinger, u suradnji s Jakovčićem. Skandalozno je da jedna banka provodi čistku u novinama, ali upravo su to na konferenciji za medije izjavili protjerani novinari, koji su gotovo svakodnevno derali kožu toj austrijskoj banci, pišući o njenim rabotama učinjenima uz pomoć vladajućeg IDS-a. Sve što se kasnije događalo spada u sferu kriminala, a dokaz tome je činjenica da je izdavač novina, Glas Istre d.o.o., iza sebe ostavio stotinu, a neki kažu i 130 milijuna kuna gubitaka, odnosno duga. Naime, znamo da su novine promijenile i izdavača, to je danas tvrtka Glas Istre novine, kojoj je na čelu svemoćni Albert Faggian. On je i tu firmu i Glas Istre trgovinu, koja distribuira novine i u vlasništvu ima sve kioske, kupio za ukupno dvije kune. U toj je transakciji postalo jasno da je putem negdje zamračeno tih stotinjak milijuna kuna. Sve se urušilo poslije samoubojstva člana Uprave Glasa Istre d.o.o. Đanija Bažona, na kojega je bačena sva ljaga i sramota.
Dolazak Haidera
Kako sve to što se događa oko “Glasa Istre” staviti u kontekst politike i povezati s IDS-om ili Jakovčićem osobno?
– Ma, više je nego jasna ne samo sprega krupnoga kapitala i politike nego i pravosuđa, bez kojeg ništa ne ide: od tada do danas apsolutno ništa nije poduzeto. Glas Istre d.o.o. je uz ostalo uzeo i deset milijuna kuna javnog novca, odnosno novca iz proračuna javnih poduzeća čiji su osnivači i vlasnici županija, istarski gradovi i općine. Jedna takva tvrtka, koja se bavi vodoopskrbom, Butoniga, za tu je pozajmicu tražila županov potpis i Jakovčić se uredno potpisao. I nikome ništa! Javni se novac dijeli nekakvim privatnim novinama koje su u međuvremenu promijenile i izdavača i vlasnika. On, pak, nedavno diže nove desetke milijuna kredita, ali, dakako, ne kako bi vraćao dugove javnim tvrtkama koje dijele novac poreznih obveznika…
Zanimaju nas način i vrijeme ulaska te austrijske banke u Istru?
– Korijen zla seže u 1993, kada su se Franjo Tuđman i Jakovčić na Brionima već počeli dogovarati o modalitetima ulaska Hypo banke u Istru. Konkretno, prvi susret Hypa i Istre vezuje se uz dolazak Jörga Haidera, tadašnjega koruškoga gospodara, u Pulu negdje 1999, kada je bio na otvorenju ovdašnje podružnice Raiffeisen banke. Nedugo potom, na velika nam vrata dolazi i Hypo banka, koja je tada bila u 54-postotnom vlasništvu Zemaljske vlade Koruške, čiji je poglavar bio upravo Haider. Šape su odmah bacili na najatraktivniji dio istarske obale, na 1,1 milijun četvornih metara terena uz samo more, preko puta Briona: govorimo o već poznatoj priči o Barbarigi i Dragoneri i činjenici da je Hypovim bankarima famozni Netko omogućio da se za svega pet do sedam eura domognu zemljišta. S obzirom na to da je stvarna vrijednost tog područja procijenjena na najmanje 200 milijuna eura, nije teško izračunati koliko su građani Istre pokradeni tom transakcijom.
Barbariga i Dragonera
Dakle, Barbariga i Dragonera prodane su po cijeni poljoprivrednog zemljišta?
– Nedugo potom, novinar “Glasa Istre” odlazi u Klagenfurt i radi intervju s direktorom Hypo banke, koji jasno kaže da nikada ne bi ušli u tu investiciju da im unaprijed nije obećana urbanizacija zemljišta. Nakon toga, tadašnji državni odvjetnik Vlatko Nuić javno izjavljuje da će pozvati na saslušanje čelnika Hypo banke, kako bi od njega doznao tko mu je obećao prenamjenu zemljišta, no, vidi vraga, biva smijenjen.
Gdje je tu Ivan Jakovčić?
– Govorimo li o formalnoj odgovornosti, ona je pripisana jednoj jedinoj osobi, bivšoj načelnici Vodnjana Lidiji Delton. Osim nje, nitko nije pozvan na odgovornost, no i njezino se suđenje rasteže već deset godina i još mu se ne nazire kraj. Jakovčić je cijelo vrijeme bio predsjednik stranke, najmoćniji čovjek koji, pametan kakav jest, nije ništa potpisivao. Zna se da je banka terene kupila preko dviju domaćih tvrtki, AB Marisa i Darie. U prvo je vrijeme direktor jedne od tih tvrtki bio Stevo Žufić, bivši predsjednik Županijske skupštine, a kasnije se to prodavalo Švicarcima, Luksemburžanima, tko zna kome… Uvjeren sam da će vrijeme koje dolazi razotkriti Jakovčića i stvarnu ulogu politike, ali ne živim u iluziji da će to napraviti hrvatski pravosudni organi: učinit će to Austrijanci, u sklopu svoje istrage Hypo banke.
Slučaj o kojem govorimo nije i jedini u kojem se pojavljuje Hypo banka?
– Apsolutno! Svoje su prste austrijski bankari duboko umočili i u prodaju tvornice Puris i Arenaturista, koji je procijenjen na 130, a prodan je za tričava dva milijuna eura. Zanimljivo, Ivan Jakovčić upravo je u to vrijeme od Hypo banke digao toliki kredit, a nikada nije demantirao brojne napise da je upravo on kupac tog hotelijera i da kredit banci nije vratio. Mislim da do sada nije zabilježena takva tranzicijska pljačka. Naime, Arenaturist se uskoro prodaje Talijanima za više od 130 milijuna eura. I, pogađate, opet nikome ništa!
Hypo braća
Jakovčića i bivšeg premijera Sanadera nazvali ste “Hypo braćom”, što to znači?
– Da su obojica do guše uronjeni u brojne afere te banke. Njih su dvojica savršeno funkcionirali, zbližili su se vrlo brzo, a Sanader je Istri, odnosno Jakovčiću, radio brojne ustupke. Nisam siguran tko je tu na koga više utjecao, ali bih se usudio reći da je Jakovčić više pokvario Sanadera nego obrnuto. Sanader je Jakovčiću pomagao politički, svi mediji koji su bili pod premijerovom kontrolom, dakle gotovo svi mediji, u posljednjoj su kampanji bili naklonjeni Jakovčiću.
Ne libite se javno iznositi najteže optužbe na račun Jakovčića, pa nas zanima jeste li od njega ikada zaradili kakvu prijavu ili tužbu?
– Ne, nikada, niti jednu. Ne znam izbjegava li tako izravnu sudsku konfrontaciju, ali znam da je u programu HTV-a rekao kako mene, “tog starog prdonju”, ne želi vidjeti ni na sudu.