Radio propuštenih prilika

Sudbina Radija 101, koji je odnedavno u stečaju, podsjeća na brojne priče bivših ljubavnika: nastupna strast, nesputanost duha i osjećaj zajedništva urušili su se pod teretom površnosti, nepažnje i osobnih interesa što su ih između sebe producirali subjekti koji su taj, samo naizgled ljubavnički, odnos i gradili.

Stojedinica je medij koji je uništio sam sebe i to je činjenica. Jedan od simbola borbe za demokraciju, što je najviše došlo do izražaja 1996. u trenutku zagrebačke krize, kada je tadašnji Tuđmanov režim pokušao ugušiti Radio 101 oduzimanjem koncesije, okupio je na Trgu bana Jelačića gotovo stotinu tisuća građana. Građanski neposluh zbog očuvanja javnog dobra poništen je petnaest godina poslije. Revolucija je pojela svoju djecu.

– Stojedinica je radio propuštenih prilika. Imao je bogomdanu poziciju da postane najveća medijska kuća u regiji: da se proširi, postane izdavač, televizija. Za taj su neuspjeh krivi loši poslovni potezi i egotripovi pojedinaca. I prije događaja na Trgu, iskristalizirala su se dva klana: novinari s jedne i spikeri s druge strane. Da se Trg nije dogodilo, sve bi se urušilo puno prije. Prvi su željeli imati slobodan medij, a drugi su radio vidjeli kao mjesto samopromocije – kaže Zoran Kekić, koji je na Stojedinici radio petnaest godina.

Očišćen od “gnjavatora”

Iako je nakon neuspješnog pokušaja oduzimanja koncesije Radio 101 privatiziran tako što su, u cilju očuvanja neovisnosti, udjeli raspodijeljeni između zaposlenika i Grada Zagreba, na njemu je, prema Kekićevim riječima, uspostavljena čvrsta struktura vlasti koju su činili članovi uprave Dario Dusper, Silvije Vrbanac, spikerice i urednice Zrinka Vrabec-Mojzeš i Tamara Pavlica, te Željko Matić, dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora.

No dvije godine nakon događaja na Trgu, dvadesetak je novinara otvoreno izrazilo nezadovoljstvo, prije svega uređivačkom politikom uprave na čelu sa Zrinkom Vrabec-Mojzeš i Silvijem Vrbancem. To je za Radio 101 bila ključna godina na putu prema dolje, smatra Agata Juniku, nekadašnja urednica kulture.

– Smatrali smo poražavajućim i nedopustivim urbani rasizam, bujanje pojedinačnih i jedne kolektivne egomanije, ekscesne doslovne upade u eter kada urednica ne bi bila nečim zadovoljna, kao i činjenicu da u upravi nema niti jednog novinara – kaže Agata Juniku.

Iste godine, neobjašnjivom selekcijom, Radio 101 dobiva novu upravu, v.d. urednice postaje spikerica Tamara Pavlica, a direktor Dario Dusper preporučen je “izvana”, kao jako sposoban mladi ekonomist.

– Zbog permisivnosti nove v.d. urednice, kolege koji privatno njeguju desna politička uvjerenja sve češće dobivaju priliku u eteru prakticirati svoju “slobodu izražavanja”- priča Agata Juniku. Kao što je poznato, to je znalo dovesti do povremenih šovinističkih ispada, koji su se opravdavali “pluralizmom mišljenja”.
Nakon štrajka upozorenja u studenome iste godine, Agata Juniku i dvije kolegice dale su izjavu jednom dnevnom listu i odmah sutradan otkazana im je suradnja.

– Mislim da se u tom času počeo otvarati prostor koji je konačno očišćen od nas gnjavatora, što je omogućilo umrežavanje privilegiranih u mrežu koja je Radio, dvanaest godina poslije, i udavila – kaže ona.

Smatra da je za financijsku propast Stojedinice izravno odgovoran Dario Dusper, koji je 12 godina bio predsjednik uprave, a za programsku propast Tamara Pavlica, premda u tom poslu nije bila sama.

Radio kao bankomat

Poznato je da su pojedinci na Radiju godinama ležerno radili i uživali u privilegijama. Jedni te isti novinari, uglavnom suvlasnici, kojih je do stečaja i propasti njihovih udjela bilo ukupno 78, izvještavali su s besmislenih događaja na luksuznim lokacijama, vozili automobile na leasing, odlazili na tzv. sponzorska putovanja, a na reprezentaciju je, primjerice 2007, potrošeno 650.000 kuna. Mnogi su uz plaće dobivali i novac na ruke, a nije nevažan ni postotak ili neka druga pogodnost koja se dobivala od reklama. S druge strane, rapidan pad slušanosti nametnuo se kao kruta realnost.

– Sve se svodilo na to da smo mi najpametniji i najgenijalniji; nigdje nije bilo samokritike, Radio je funkcionirao kao hrpa zasebnih medija. Struktura vlasti Radio je doživljavala kao bankomat, za njih su radili klinci, honorarci, pokrivajući njihov nerad. Novac se izvlačio preko fiktivnih poslova, ispostavljale su se fakture za posao koji nikada nije bio obavljen. Naslućivali smo da je nešto loše, ali takvih razmjera da će dovesti do kraja, ni u ludilu – kaže Zoran Kekić.
Zadnji korak prema totalnom raspadu Stojedinice dogodio se 2008, kada je Grad sa svojih 25 posto udjela izišao iz suvlasništva.

– Grad je krivac, jer je tolerirao mutno poslovanje uprave, premda je jedan njegov član sjedio u Nadzornom odboru, a Ministarstvo financija je žmirilo iako cijelu 2009. nisu plaćani porezi. Slučaj Radija 101 preslika je poslovnog modela Hrvatske, poput Fimi medije ili Podravke – zaključuje Kekić.

CNN u Barandi

U listopadu 2009. nova se uprava našla u vrlo nezahvalnoj situaciji: direktor Drago Perić tada je kazao kako će učiniti sve da Stojedinica ponovno postane najcjenjeniji medij, a vratili su se i novinari Igor Tomljanović i Silvija Šeparović.

– Dočekani su s rezervom. Bilo je vrlo umjerenog optimizma da će se stvari promijeniti, ali oni su sami, svojim radom i stavom, uzrokovali animozitet: htjeli su iz Stojedinice napraviti CNN, a napravili su CNN iz Barande, kao u seriji “Vratiće se rode” – rezignirano kaže novinar Igor Ružić. On za stečaj Radija krivi pohlepu pojedinaca, nebrigu države i Zagreba. Pojedinci su, kaže, upozoravali na besmisleno trošenje novca, ali ih se ignoriralo.

– Jedino pozitivno u stečaju jest to što će se, bar se nadam, otkriti trag, da se vidi što je zamračeno i pokradeno – zaključuje Ružić.
Silvija Šeparović kaže da je po povratku željela raditi na tome da tvrtka posluje po zakonu i da se u uredničkom smislu drži temeljne ideje nezavisnosti i slobode koja nikog ne ugrožava.

– Znala sam da je bilo “kreativnog” trošenja novca i dugova, ali, prema dostupnim podacima, to je bilo u granici onoga što se moglo popraviti normalnim funkcioniranjem. Ipak, revizija i analiza provedeni odmah po našem dolasku, pokazale su strašne podatke i potvrdile počinjenje kaznenih djela. Iako nisam ni skrivila ni inicirala propast Radija 101, osjećam veliku odgovornost za to što je stečajem izgubljen ili bi mogao biti izgubljen slobodan prostor u ime slobodno mislećih ljudi. Svatko je na svoj način pridonio ovoj situaciji – kaže Silvija Šeparović.

Ima zainteresiranih kupaca

Drago Perić, dojučerašnji predsjednik uprave, kaže kako obaveze Radija 101 prema državi, bankama, dobavljačima i zaposlenicima iznose oko 20 milijuna kuna. Kada i koje su obaveze točno nastale, treba utvrditi sud tijekom stečajnog postupka. Krajem 2009. bilo je, stalno ili honorarno, 120 zaposlenih novinara, a trenutačno su pod otkaznim rokom 34 novinara. Slušanost Stojedinice u studenome prošle godine bila je 11,5 posto, po čemu je bila treći radio u Zagrebu.

– Ne krijem da ima zainteresiranih za kupnju Radija 101, ali ne znamo tko će koliko ponuditi – kaže Perić. Postoji mogućnost da Stojedinica opstane i u sadašnjoj varijanti, pri čemu bi država, kao najveći vjerovnik, trebala odigrati presudnu ulogu.