Kad se zakonima kroji nesigurnost
Više od 20 profesora pravnih fakulteta u Srbiji odaslalo je apel stručnoj javnosti, kojim kritiziraju prednovogodišnje izmjene pravosudnih zakona kojima se pokušavaju ispraviti pogreške u reformi pravosuđa. Po hitnom postupku, naime, Visoki savjet sudstva praktički je izuzeo ustavne tužbe više od 800 nereizabranih sudaca i tužitelja od Ustavnog suda Srbije (koji je dosad odlučio tek u dva slučaja!) i riješio da će o svim tužbama odlučivati isti organ koji je te odluke i donio – Visoki savjet sudstva.
Osim toga, na temelju izmijenjenih zakonskih odredbi, Visoki savjet sudstva ponovno će razmotriti ne samo ovih 800 i nešto slučajeva nereizabranih, nego i izbor sudaca i tužitelja izabranih krajem 2009. godine!
Zakonodavne akrobacije
“Pojedinačne izjave volje više stotina lica koje sadrže jedan pravni lek uložen Ustavnom sudu zakonodavac hoće svojom voljom da pretvori u drugi, do sada nepostojeći pravni lek uložen najvišem organu pravosudne uprave. To je suprotno svakoj ideji prava. I elementarnoj pravnoj sigurnosti. I ideji podele vlasti. To je potiranje pravnovaljane volje pojedinaca retroaktivnom neustavnom kolektivnom voljom zakonodavca. To je svemoć zakonodavca, tj. samovolja, suprotnost mogućnosti konstituisanja Srbije kao moderne pravne države vladavine prava. To je negiranje osnovnih individualnih prava, između ostalog prava na efektivni pravni lek, i osnovnih principa, između ostalih zabrane retroaktivnosti koja ugrožava pravnu sigurnost”, navode profesori pravnih fakulteta, inače vrlo raznorodnih političkih orijentacija i uvjerenja.
Da stvar bude bolja, odmah nakon usvajanja zakona, oglasio se i najviši sud u zemlji, Vrhovni kasacioni sud: “Opšta sednica Vrhovnog kasacionog suda izražava ozbiljnu zabrinutost izmenama seta pravosudnih zakona, koje je na jučerašnjoj sednici donela Narodna skupština, bez prethodnog upoznavanja i izjašnjavanja stručne javnosti, budući da se njima uvodi retroaktivnost i narušava ustavno pravo stalnosti sudijske funkcije.”
Valja znati da je predsjednica tog suda Nata Mesarović ujedno i predsjednica Visokog savjeta sudstva, koja je dosad sebi gradila poziciju nedodirljive, gorljivo branila reformu pravosuđa i koja već više od godinu dana izaziva ništa drugo nego kritike stručne i ostale javnosti.
Za posljednje izmjene – tako užurbane i hitne, bez javne rasprave i sa stupanjem na snagu odmah, idućega dana po donošenju (30. prosinca) – nadležni tvrde da su imali suglasnost Venecijanske komisije i podršku iz Evrope. Za to, međutim, javnih dokaza nema, pa su Društvo sudaca Srbije i Udruženje tužilaca Srbije uputili pismo predsjedniku Evropske komisije Joseu Manuelu Barrosu, od kojega traže razjašnjenje te najnovije zakonodavne akrobacije nadležnih.
Sa zla na gore
Barosso i Evropska komisija već su upozoravali na nedostatke u reformi pravosuđa. Sve do nedavnog objavljivanja izvještaja o napretku Srbije, nadležni su – i Nata Mesarović i ministrica pravosuđa Snežana Malović – tvrdili da je sve napravljeno kako treba i da je potrebno još malo vremena da se pravosudni sistem sasvim uhoda. Izvještaj o napretku, međutim, istaknuo je i problem političkog utjecaja na izbor sudaca i netransparentnost cijelog postupka, te nedostatak kriterija i jasnog odgovora neizabranima zašto su se našli “ispod crte”. I nedavna rezolucija Evropskog parlamenta kaže da parlament “konstatira reformu pravosuđa” i poziva na daljnje snažne napore u cilju osiguravanja nezavisnosti i nepristranosti sudaca i poboljšanja efikasnosti rada sudova te “pozdravlja proces reizbora sudaca, ali ističe da bi on trebao biti proveden na transparentan način, uz garanciju prava neizabranim sucima da se žale na takvu odluku i upozorava na opasnost politizacije tog procesa”, kao što i skreće pažnju na nedostatak relevantnih propisa i veliku opterećenost sudova, uključujući i Ustavni sud Srbije.
A kako u stvarnosti funkcioniraju sudovi u Srbiji, još ne znamo; jasne slike nema, jer u službenim izvještajima nedostaju brojni podaci. Jasno je da su suci – nakon što ih je prije godinu i nešto više od trećine otjerano iz sudstva – danas opterećeniji nego prije tzv. reforme, kao i da je pravosuđe danas sporije nego što je bilo. Znalci upozoravaju i na to da suci danas uglavnom jure normu, a da u svemu tome, po onoj narodnoj što je brzo, to je i kuso, najviše trpe pravda i građani. Pokazuje to i navala na Evropski sud za ljudska prava, u kojem se gomilaju predmeti protiv Srbije, koje država uglavnom – gubi.
U svakom slučaju, saga o reformi pravosuđa u Srbiji se nastavlja i postaje sve zapetljanija uslijed činjenice da se loše stvari pokušavaju popraviti još gorim zakonima, koji narušavaju ionako krhku pravnu sigurnost.