Kako je Vatikan ignorirao holokaust

Početkom kolovoza 1942. Janusz Korszak, upravitelj sirotišta u varšavskom getu, u svom je dnevniku zapisao kako je na ranojutarnjem suncu zalijevao cvijeće poslagano u limenkama na prozorskom oknu dok ga je s druge strane ceste promatrao njemački vojnik: “Moja ćelava glava na prozoru – kakva krasna meta. On je imao pušku. Zašto je tako mirno stajao i promatrao me? Nije imao dopuštenje za pucanje? Možda je u civilnom životu bio seoski učitelj ili bilježnik, ulični čistač u Leipzigu ili konobar u Kölnu. Što bi učinio da sam mu kimnuo? Prijateljski mi odmahnuo? Možda ni ne zna kako ovdje stvari stoje. Možda je tek jučer stigao iz daleka.”

Zapis iz Korszakova dnevnika, posljednji koji je unio prije deportacije za Treblinku, jedan je od mnogih dnevničkih dokumenata, službenih zapisa, svjedočanstava, novinskih i radijskih citata i druge povijesne građe od koje je povjesničar Saul Friedländer, profesor na UCLA-u, sastavio “The Years of Extermination: Nazi Germany and the Jews 1939-1945”, možda najznačajniji historiografski prilog kompleksu holokausta nakon “Države SS-a” Eugena Kogona, objavljene 1946.

Saul Friedländer (1932), porijeklom češki Židov, rat je proveo skrivajući se u katoličkom internatu u Francuskoj, a oba roditelja ubijena su mu u Auschwitzu. Već tokom šezdesetih godina proslavio se biografijama pape Pia XII i SS-oficira Kurta Gersteina. Godine 1997. objavljuje “Nazi Germany and the Jews 1933-1939”, prvi dio svoga životnog historiografskog djela, a deset godina kasnije “The Years of Extermination”, za što je 2008. nagrađen Pulitzerom za publicistiku i nagradom lajpiciškog Sajma knjiga.

Politički najzanimljiviji dijelovi “Godina istrebljenja” odnose se na odnos pape Pia XII i službenog Vatikana prema progonu i istrebljenju Židova. Gledajući u Reichu saveznika protiv boljševizma, Sveta Stolica nije pokrenula niti jednu diplomatsku intervenciju glede opće sudbine evropskih Židova. “Ne postoje posebne indikacije da je Papa bio antisemit ili da su tokom rata njegove odluke proizlazile iz određenog neprijateljstva prema Židovima. No, nasuprot osjećajima za voljeni poljski narod te suosjećanjem s njemačkim narodom, čini se da za židovski narod nije bilo mjesta u srcu Pia XII”, zaključuje Friedländer.