Hrvatski Bollywood

DNEVNIK 3 SINIŠE KOVAČIĆA
“Je li Udba još aktivna, duh Udbe?” pita Siniša Kovačić u utorak u Dnevniku 3 doktora Lučića, nastavno na bombu koju su neki članovi HF-a poslali u hrvatsko veleposlanstvo prije posjeta Ive Josipovića. Termin je prikladan za spiritističku seansu, pitanje i voditelj također. Još da se malo strpio, Kovačić je mogao odšetati do “Na rubu znanosti”, ali to je ipak ozbiljna emisija čiji voditelj nikada ne bi pitao je li duh Udbe poslao bombu, jer to pitanje nije na rubu znanosti nego na rubu pameti.
ŠPRAJCOV DNEVNIK
Nije loš Šprajc. Zanimljiv mu je Dnevnik. U srijedu je, recimo, pustio dobar prilog Marine Čubrilo o munjevitim upoznavanjima (speed date) potencijalnih ljubavnika u Zagrebu i time bio neuobičajeno brz za elektronski državni medij, koji obično kaska za tiskom i svima drugima. Onda je pustio i prilog o tome kako je Thompson dobio četiri milijuna kuna zato da ne pjeva Anti Đapiću za izbore 2007 godine. Thompsonov menadžer se zakleo da Marko Domoljub nikada nije vidio Sanadera. Vrlo važno. Pa nije Ivo bio neka jadna blagajnica, nego padre padrone. Novac je dijelio Clyde (Barišić), a muzla Bonnie (Jurak), no to ovog menadžera štovano televizijsko novinstvo nije pitalo. Ako je suditi po toj hajci na Thompsona, čini se da su oni milijuni iz 2007. bili akontacija da Thompson ne pjeva za desnicu ni na narednim izborima; sad će ga još malo preventivno lupiti po nosu. Ionako nitko nikome ne može zabraniti primanje novca za nerad – da je to tako cijela bi Vlada išla u zatvor, pa što bi Skromni Domoljubni Pjevač bio izuzetak.

Uglavnom, u Dnevniku HTV-a ovih dana nije bilo moguće vidjeti kako su europarlamentarci, poput Denisa Latina, zalijepili flastere preko usta kada su Mađarima davali predsjedanje Unijom. Hrvatska, sudeći prema namjeri da se ozakoni slanje novinara u zatvor, sve više nalikuje na Mađarsku – u svim optikama osim Kajinove, prema kojoj Mađarska sve više nalikuje na Hrvatsku. Ej, kralju Dmitre Zvonimire, u tamnici tvoji su vojnici…
HRVATSKO PROLJEĆE (ZADNJA)
Konac djelo krasi. Miljenko Bukovčan napravio je smiren, objektivan, pošten prikaz političke pojave koja je 20 godina nakon svog nestanka promijenila naše živote, a zvala se Hrvatsko proljeće. Bilo je u njoj ljudi s ove i s one strane, a kod autora se nije mogla primijetiti zagriženost ili navijački stav koji bi ga zasljepljivao da dođe do činjenica. “I u najgorim se novinama može dobro pisati” (Matoš), i “na najgoroj se televiziji može dogoditi dobra dokumentarna domaća serija” (Rašeta).
BAGO
Mislav Bago, trajni diverzant na prve od “najgledanijih 30 minuta” HRT-a (Šprajc je odustao od te svoje inovacije jer su ga brojke pregazile), ima odličnu prezentaciju, sjajnu metodu kojom razvaljuje državnu konkurenciju i relativno nepouzdanu tehniku. Svako malo mu otkažu komande kojima treba uključiti pozadinsku info-grafiku, koja građanima treba plastično prikazati krug pakla u kojem se trenutno nalazimo. Metoda je odlična, Bago pred kro-ma-kijem sjajan, jedino još da ta tehnika ne šteka, sve bi bilo lijepo i sreći i veselju ne bi bilo kraja ni konca, kako su svoje priče nekoć završavala braća Grimm.
CINGULI MINGULI
U HTV-ovom Dnevniku u četvrtak pojavljuje se odnekud, očito nečim izazvan, neki doktor Cingula, koji agitira za ukidanje devizne klauzule kod kredita. Tu genijalnu mjeru već duže vrijeme zagovara dio aktivnih i poslovično opasnih sindikata. Gospodinu doktoru Cinguli devizna je klauzula snažno povrijedila domoljubne osjećaje, pa je on, tu mrsku stavku, želi ukinuti i baciti na smetlište povijesti, jer se nas, bog i bogmeč, nemre “tretirati kao banana državu”. Tako je to rekao doktor Cingula i glas mu je bio kao vihor.

To je veoma originalna i državotvorna misao za koju čovjeku treba dati neko odličje, a deviznu klauzulu odmah ukinuti. Usto treba zabraniti i deviznu štednju, oglase u devizama i sve što ima veze s tim, te se pouzdati u hrvatsku vlast (vidi: Sanader), hrvatske banke (vidi: Protega), Hrvatsku elektroprivredu (vidi: Barišić), Hrvatske željeznice (vidi: Barba Luka), Hrvatske ceste (vidi: braća Žužul, Kalmeta), te hrvatsko Ovo i hrvatsko Ono, ne nužno tim redoslijedom.

TVOJA SAM SUDBINA
Vidjevši kako susjedova krava ne crkava iako je turska, nego naprotiv, naši su inventivni prisavski menadžeri zaključili kako masovna hrvatska publika treba nešto istočno, sjajno, šareno i blistavo, pa budući su već sve turske proizvode pokupovali konkurenti, zaletjeli se do nekog TV sajma (Cannes) i kupili indijsku seriju “Tvoja sam sudbina”, jedno 200 nastavaka. “Ovime otvaramo jedan novi trend i uvodimo nešto drukčije, egzotično i do sada nepoznato našim gledateljima, serija će dočarati Indiju i upoznati ih s njezinom kulturom i životnim navikama koji jesu različite od naših, ali ima i puno sličnosti”, rekla je direktorica programa HRT-a Hloverka Novak Srzić.

Ovaj dirljiv zagovor multikulturalizma iz usta gospođe Novak Srzić jednako je uvjerljiv kao i njena bolivudska akvizicija. “Svrha je takvih sadržaja upoznavanje gledateljstva s drugim kulturama, a da pozitivno reagira na njih, pokazalo se već više puta, kada je dolazilo do značajnog porasta putovanja iz Hrvatske u zemlje iz kojih dolaze sapunice upravo u vrijeme njihovih emitiranja”, dodaju mudraci s Prisavlja, koji točno znaju osjetiti bilo vremena: Hrvati ovih dana luduju za putovanjima u Indiju i upoznavanjem egzotičnih kultura.

Za Hloverku nije Cannes nego Canosa, dakle – za mlađe koji ne znaju – ne mondeni televizijski festivali, nego mjesto na kojemu će moliti za oprost. Penzija – to se doimlje tako humano… kao spas, i za nju i za nas.
HRVATSKA UŽIVO, ČETVRTAK
U prilogu o uvođenju zatvorske nagrade za novinarski rad, kojom Hrvatska trasira put drugim zapadnim demokracijama, realizatorima se umjesto najave priloga o “Novom listu” omaklo “Novi listopad”. Razlog greške je jasan svima koji koriste Word za pisanje. Kada upišete “list”, prvo vam se po defaultu pojavi riječ “listopad” i ako ne uklonite nastavak, ostaje “listopad”. No kako je gazda “Novog lista” u pržunu, možda je ovo bila i politička poruka, ali nismo sasvim sigurni – došlo opet neko takvo vrijeme da se mora čitati između redaka, da prostite.