Šljive razdora i smutnje

Foto: Jovica Drobnjak

Bilo nam je grozno. Led je okovao kuću, nismo danima nigdje mogli. Odmah smo znali da je stradao voćnjak, ali kada smo izašli i pogledali, imali smo što vidjeti: gotovo sva naša stabla bila su uništena. Imamo oko 400 stabala, najviše šljiva, ali ima puno i jabuka i krušaka. Sve nam je bilo slomljeno… – opisuje Savka Ajduković ledeno nevrijeme, koje je u noći 5. na 6. siječnja prošle godine opustošilo ionako zapuštenu, izoliranu i siromašnu općinu Donji Lapac.

Voćnjak joj je bio najvažniji izvor prihoda, a slično su prošli i ostali lapački voćari, njih oko 500. Nevrijeme je bilo toliko snažno da je samo na HEP-ovoj infrastrukturi napravilo oko deset milijuna kuna štete. Kraj oko Lapca danima je bio bez struje, radnici su kroz neprohodan, zaleđen teren morali i na leđima nositi stotine uništenih strujnih stupova, a koliko je bilo grozno, govori i to da su zima i led razbijali električne stupove od debelog betona.

Suočen s posljedicama, ličko-senjski župan Milan Jurković proglasio je 8. siječnja 2010. stanje elementarne nepogode, a vlasti su pozvale građane da prijave štetu na svojim voćkama. Tada počinje drugi čin ove drame, koji je ovih dana dosegnuo svoj vrhunac. Kao i obično, smutnju je uzrokovala podjela novca, koja je građane podijelila na dva tabora. U prvom su oni koji su novac dobili i s njime su zadovoljni, a u drugom oni koji smatraju kako nisu dobili ništa ili kako su dobili premalo. Vlada je iz proračuna izdvojila dva milijuna i 69.000 kuna, a novac je trebao biti podijeljen vlasnicima voćnjaka ovisno o postotku oštećenosti stabala.

Odšteta za voćnjak

No, sporni su kriteriji po kojima je dijeljen novac. Savka Ajduković i njen suprug Jadre su među najogorčenijima, jer su ostali i bez voćaka i bez novca. Tvrde kako im nitko nije rekao da trebaju prijaviti štetu.

– Komšija mi je rekao da ne krčim grane, jer će nas obići komisija koja će odrediti koliko tko treba dobiti. Kada sam vidjela da komisije nema, odoh pred Novu godinu u općinu, a tamo mi rekoše da sam zakasnila. Kažem im da nisam znala, oni meni da mi je trebao netko iz Mjesne zajednice reći. Pitam ih kako dođu pred izbore, kada svako drvo oblijepe plakatima, a sada ništa… – ogorčena je Savka.

Nikakvu odštetu za uništeni šljivik nije dobila ni Milka Savatović, koja oko kuće ima dvjestotinjak šljiva. Ona je nekako ipak doznala da će se dijeliti novac, pa je otišla kod Ilije Dražića, predsjednika komisije koja je prikupljala podatke od građana.

– Ilija mi je rekao da idem kući, da će me komisija posjetiti. Nakon nekog vremena, otišla sam opet k njemu, jer nitko nije došao. Pitao me koliko imam šljiva, kažem mu oko 200, a on meni da ću dobiti malo manje od 5.000 kuna. Pitao me imam li tekući račun, a ja sam mu rekla da imam samo unukin. Rekao je da mu donesem fotokopiju i da idem kući, da će novac doći. Do danas nisam dobila ni kune…

U blizini rijeke Une i prirodnog fenomena Štrbačkog buka smještena su sela koja je ledena nepogoda najteže pogodila – Štrpci i Kestenovac, u kojem živi i predsjednica tamošnjeg  Mjesnog odbora Zora Majstorović. Ona je za svojih tristotinjak ledom potpuno polomljenih šljiva dobila oko 12.000 kuna. Zadovoljna je iznosom, ali je ogorčena činjenicom da je njenim susjedima nanesena nepravda.

– Rekli su nam da zbog zime komisija ne može obići sve ljude, nego da ljudi sami trebaju procijeniti štetu, pa će komisija doći kasnije. Tako su ljudi sami prijavljivali, ali oni za to nisu stručni. Mene su susjedi stalno pitali po kojim će se kriterijima dijeliti novac. Kada sam to upitala na sastanku u općini, donačelnik mi je rekao da je župan Jurković poručio kako mogu podijeliti novac po vlastitom nahođenju! – kaže Zora.

Kada je HDZ-ovac Jurković čuo za izjavu donačelnika Gospića, sazvao je konferenciju za novinare na kojoj je demantirao da je usred ekonomske krize dopustio da općinski čelnici dijele dva milijuna kuna kako ih je volja. Međutim, to je bilo nakon svih isplata, kada se afera već razbuktala. Pravo ulje na vatru bile su isplate novca. Utvrđene su brojne nepravilnosti, a jedna od najvažnijih je činjenica da su ljudi dobili novac, ali ne i rješenje u kojem treba pisati na osnovi čega im je on uplaćen. Navodno je bilo slučajeva da su novac dobili i ljudi koji uopće nemaju šljiva, te da je nekima odšteta isplaćivana i za uništenu šumu.

Otkud 250 kotlova rakije?

Da je nekih nelogičnosti doista bilo, potvrđuje slučaj Anđelke Tišma, susjede Zore Majstorović.

– Imala sam isto kao i Zora, oko 300 šljiva. I njoj i meni led je uništio sve, ali je ona dobila oko 12 tisuća, a ja 3.700 kuna. Kako je to moguće i zašto komisija nije došla utvrditi stanje? – pita Anđelka.

Žitelji Nebljusa, Kestenovca i Štrbaca tvrde kako je bilo slučajeva da su ljudi iz sela manje pogođenih nevremenom, gdje su voćke puno manje stradale, dobivali velike odštete, iako su kasnije ispekli i po 250 kotlova rakije. Sve nam je pokušao objasniti predsjednik Mjesnog odbora Nebljusa Božo Bubalo.

– Tvrdim da je ovdje riječ o kaznenim djelima. Više puta sam tražio da načelnik Općine Donji Lapac Dušan Šijan dođe na sastanak s narodom u Nebljuse i da im objasni kriterije po kojima se novac dijelio. Sve što sam dobio je spisak ljudi kojima je podijeljen novac. Koliko novca i zašto baš toliko, nikada nisam doznao – kaže Bubalo. Na kraju je popis onih koji su dobili novac, njih 426, i onih koji tvrde da su oštećeni, njih 40, predao županu Jurkoviću i institucijama koje bi trebale interesirati eventualne nepravilnosti.

Za komentar problema upitali smo SDP-ova načelnika Općine Dušana Šijana, kojeg mnogi smatraju najodgovornijim za nastali nesporazum.

– Nije istina da komisija nije išla na teren. Bila je u Nebljusima i po mjesnim odborima. To je van pameti što se priča. Ovo je pokušaj političke diskreditacije od gospode iz SDSS-a, to je politička stvar. Ovo ne rade prvi put. Kako je dijeljen novac, znaju članovi komisije. Novac smo dobili 16. prosinca i podijelili na osnovu spiska. Rješenja nismo podijelili zbog brzine, jer smo trebali u roku od mjesec dana podijeliti novac. Ona su kasnije napisana i poslana svima. Svaki čovjek stoji svojim potpisom iza podataka koje je dostavio – tvrdi načelnik.

Kako se stiglo u mjesec dan podijeliti novac i zašto famozna rješenja, za koja Šijan tvrdi da su poslana, nisu stigla ni na jednu adresu, načelnik nije odgovorio. Stoga smo ista pitanja postavili predsjedniku komisije za naknadu štete Iliji Dražiću, koji tvrdi kako je komisija izišla na teren u samo  tri sela – Nebljuse, Štrpce i Kestenovac, gdje je bilo najviše oštećenja.

– Tamo su ljudi dobili najviše odštete. Zora Majstorović to najbolje zna, jer je sa mnom primala obrasce i sjedila pored mene. Dijelili smo odštete pravedno, pa su novac dobili i ljudi koji žive u Srbiji. Činjenica je da nismo obišli baš sve ljude, ali znate li vi koji je to posao obići više od 400 lokacija po onakvom vremenu?

Podvala SDSS-ovaca?

Općina je tražila da se za više od 20.000 uništenih stabala isplati iznos veći od 14 milijuna kuna: državno povjerenstvo za procjenu štete odobrilo je ukupno osam milijuna, od čega je Donji Lapac dobio nešto više od dva. Dražićeva komisija od nadležnih je dobila dvije mogućnosti isplate: prva je predviđala da se svima isplati 14 posto od zatraženog iznosa, a druga da svi dobiju isti iznos. Komisija se odlučila za prvu varijantu. Dražić odgovara i na prozivke o nepravdama prilikom isplate.

– Naš šef računovodstva bio je prije nekoliko dana kod župana u Gospiću i pokazao mu sva rješenja o isplatama, jer smo mi za svaku isplatu izdali rješenje, samo ih još nismo dostavili, jer je skupo slati ih poštom, a čovjek koji ih raznosi je bolestan. Šef računovodstva kaže da je župan, kada je čuo naše argumente, potvrdio da je sve u redu. Županu smo pokazali obrasce s podacima o prijavljenoj i isplaćenoj šteti i brojevima računa na koji je novac isplaćen – kaže Dražić.

I on, kao i Šijan, smatra da je riječ o podvalama od strane lokalnih SDSS-ovaca. Tvrdi kako je problem što su neki ljudi lagali i prijavili veću štetu, pa su onda dobili veći iznos od susjeda, iako imaju isti broj voćaka i ista oštećenja.

Najtužnije je od svega da je u nekoliko dana uništen sav trud lapačkih voćara: jednoj šljivi treba desetak godina da se oporavi, pa mnogi vlasnici neće dočekati nove plodove. To su uglavnom ljudi starije dobi, koji se polako gase kao i njihov od države zaboravljen kraj.