Bogu Božje, Darwinu Darwinovo

S vremena na vrijeme, pojedinci ili grupe u nas istupe, obično s vjersko radikalnih pozicija, odnosno s pozicija kreacionizma (tumačenje da je svijet stvoren u šest dana), kontra darvinizma i evolucionizma. Tako je nedavno, posve nenadano, svoj reklamni prostor na nacionalnoj televiziji, u okviru redovite emisije, našao novopokrenuti časopis “Book”, u kojem se u siječanjskom broju govori o “bauku darvinizma”, o muzeju evolucije u Krapini kao hramu ateizma i sl. Kad tome pridodamo i nespretni nastup u rečenoj televizijskoj emisiji poznatog fizičara Vladimira Paara na istu temu koji, kako sam kaže, radi na modelima koji da opovrgavaju temeljna načela darvinizma, potrebno je barem alarmirati javnost oko pojave ovakvih  kvaziznanstvenih tumačenja.

Iako u nas nema naznaka da bi se s time moglo prodrijeti do škola, primjer iz susjedne Republike Srbije govori da je ponekad potrebno puhati i na hladno. Naime, tamo je prije sedam godina ondašnja ministrica prosvjete Ljiljana Čolić iz nastavnog plana biologije za osmi razred izbacila poglavlje o Charlesu Darwinu. Pod pritiskom javnosti morala je napustiti položaj, ali se Srbija našla na popisu zemalja u kojima je bio primijećen zabrinjavajući porast kreacionističkih ideja.

Oponašanje Zapada

Godinu-dvije iza toga na njezine se ideje, a na sebi svojstven nespretan način, nadovezao i tadašnji američki predsjednik George Bush, koji se u raspravu evolucionizam vs. kreacionizam umiješao rekavši da bi američke škole trebale uz teoriju evolucije poučavati i teološku ideju inteligentnog nacrta.

Naš sugovornik Josip Balabanić, profesor i prevodilac Darwinove ključne knjige “Postanak vrsta”, ipak ne vidi zabrinjavajuće dimenzije svega toga kad je Hrvatska u pitanju.

– Koliko god su obrazovni sustavi svih zemalja Zapada odavna u svoje školske programe uveli znanstvenu teoriju evolucije, razna istraživanja pokazuju da je u većini tih zemalja ni 50 posto odraslog stanovništva ne prihvaća i da tome nije toliko uzrok loš obrazovni sustav nego da na to više utječe opća društvena klima koja vlada u društvu, pa se i uspon kreacionizma može uočiti u trenucima većih kriza. Ipak, ne mislim da su kreacionističke ideje u usponu u Hrvatskoj. Da bi se to ustvrdilo, morala bi se provesti elementarna sociometrijska istraživanja – kaže Balabanić.

– Valja načelno priznati da ovako duboka i mnogostrana kriza koja je zahvatila hrvatsko društvo sigurno pogoduje pribjegavanju “starim dobrim rješenjima”. Ipak, mislim da su ovdje najviše posrijedi pomodarstvo i oponašanje onoga što se događa na Zapadu, osobito u SAD-u, i to od strane nekih grupica koje tu, pomalo egzibicionistički, možda njuše i sitan “biznis”. Valja biti pošten i priznati da je u vodećim zemljama Zapada (Francuska, Sjedinjene Države, Velika Britanija i dr.) vrlo prisutan i val ateističke instrumentalizacije Darwinovih teorija kojom se poistovjećuju znanstveno mišljenje i ideologija ateizma (u tome predvodi Richard Dawkins), i da su onda i neki hrvatski kreacionisti samo dio reakcije na tu pojavu – dodaje Balabanić.

Našeg sugovornika pitamo postoje li u nas ideje da se kreacionizam na bilo koji način uvede u škole, odnosno kako u kurikulumu pomiriti vjeronaučni sat sa satom biologije, jer ispada da đaci dobivaju dvije verzije (znanstvenu i vjersku) o istom fenomenu (postanak čovjeka).

– Mislim da u nas nema kreacionističkih ideja u “zabrinjavajućim razmjerima”, pa ni u tom smislu da će se kreacionizam možda uskoro pokušati uvesti ili stvarno uvesti kao alternativa Darwinovoj teoriji evolucije u školama. To su stvari koje nemaju ništa zajedničko. Na jednoj strani je važeća znanstvena teorija, na drugoj mnoštvo inačica kojekakvih kompilacija na temelju posve neznanstvenih izvora ili nadahnuća. Kad bi se to dogodilo, bio bi to znak veoma niske zrelosti hrvatskog društva. Biblija, Kur’an i sl. religiozne su knjige, imaju religioznu vrijednost, ali religija nije znanost, kao što ni znanost nije religija. I znanost i religija kao goleme društvene snage vrlo se često instrumentaliziraju u čisto ideološke svrhe. Tako su i religiozni ljudi nerijetko veoma ideologizirani. No, ni ateistički ni teistički svjetonazor ne smiju se nigdje i nikada poistovjetiti sa znanošću – kaže prevodilac Darwina.

Različite kategorije

– Znanost i religija su jednostavno različite kategorije znanja i spoznaje. One u nekom pojedincu mogu funkcionirati komplementarno, u nekom drugom se uzajamno isključuju. Tada su razlozi uključivanja/isključivanja subjektivni, voljni, pitanje općeg uvjerenja ili pogleda na svijet. Zato ako je neki znanstvenik ateist ili je teist, njihov ateizam ili teizam nije znanost koju u većoj ili manjoj mjeru znaju, nego dio njihova svjetonazora. Ako takav znanstvenik (ateist/teist) počne neku filozofiju, tada ni ta filozofija nije znanost nego bolja ili lošija filozofija! Konačno, ako netko kaže da u školskom sustavu odgoja i obrazovanja ima mnogih sadržaja koji nisu znanost, npr. umjetnički odgoj, religiozni odgoj (vjeronauk), etika i sl., to je točno, ali kreacionizam ne može po naravi stvari biti alternativa znanosti. Pametni predstavnici velikih monoteističkih religija koji imaju prilike predavati vjeronauk u školama klone se ideološkog suprotstavljanja vjerskog nauka o Božjem stvaranju i znanstvene teorije evolucije; naprotiv, slijede tradiciju staru koliko i darvinizam, idu čak dotle da nalaze mogućnosti njihova usklađivanja, u smjeru dubljeg razumijevanja vjerskog naučavanja – zaključuje Balabanić.