Vrsni lepidopterolog Nabokov
U biografijama poznatih osoba u pravilu postoje sadržaji koji ostaju malo poznati tokom njihovog života. Kasnije, kada izađu na svjetlo dana, najčešće iznenađuju javnost i daju jednu novu dimenziju onome što je bilo općepoznato. Tako je većini književnik Vladimir Nabokov poznat kao autor klasičnih romana “Lolita” i “Poziv na pogubljenje”.
No, Nabokov je imao paralelni život kao samouki stručnjak za leptire. Bio je kustos za leptire u Muzeju komparativne zoologije na Sveučilištu Harvard i sakupljao insekte diljem SAD-a. Imao je veliku kolekciju i objavljivao detaljne opise za stotine vrsta leptira. Godine 1945. čak je izašao s revolucionarnom pretpostavkom za evoluciju leptira koje je proučavao, skupinu pod nazivom plavi polyommatus. Njegova pretpostavka je bila da su ti leptiri tokom milijuna godina dolazili iz Azije u Ameriku. U vrijeme dok je Nabokov bio živ malo je profesionalnih stručnjaka za leptire tu ideju uzelo za ozbiljno. Ali 1977, nekoliko godina nakon književnikove smrti, njegov ugled kao znanstvenika naglo je porastao. Sve se dodatno intenziviralo tijekom posljednjih deset godina kada je ekipa stručnjaka, primjenjujući tehnologiju sekvenciranja gena, potvrdila Nabokovljevu teoriju o načinu evolucije plavih polyommatusa, za što je došla i konačna potvrda londonskog Kraljevskog društva.
Veći dio četrdesetih godina prošlog stoljeća Nabokov je proveo secirajući zbrkane skupine vrsta pod imenom plavi polyommatus. Razvio je načine naprednog razmišljanja kako bi klasificirao leptire na osnovu različitosti njihovih spolnih organa. Raspravljao je o tome kako su vrste koje su smatrali srodnima zapravo tek u dalekom rodu. U dokumentu s kraja 1945. o toj vrsti, Nabokov je promišljao o tome kako je ona evoluirala. Nagađao je da je podrijetlom iz Azije i da se preselila preko Beringovog prolaza i otišla prema jugu sve do Čilea. Nabokov je priznao kako bi pomisao o leptirima koji putuju od Sibira do Aljaske, a zatim sve do Južne Amerike, mogla zvučati neuvjerljivo. Ipak, njemu je imala više smisla od nepoznate prevlake koja bi premošćivala Pacifik.
Tek u devedesetim godinama grupa znanstvenika sistematski je pregledala Nabokovljev rad i priznala vjerodostojnost njegovih klasifikacija. Doktorica Naomi Pierce, koja je 1990. godine postala profesorica biologije na Harvardu i kustosica za leptire, počela je detaljnije proučavati njegov rad dok je pripremala prigodnu izložbu u svrhu proslave stogodišnjice njegova rođenja. Bila je opčinjena njegovom idejom o leptirima koji dolaze iz Azije.
– Bila je to čudesna, vrlo hrabra pretpostavka. Pomislila sam, o Bože, to bismo mogli ispitati – rekla je Naomi Pierce.
Bilo je nekoliko pretpostavka o evoluciji Nabokovljevih leptira. Mogli su evoluirati u Amazoni, tako da su Ande rascjepkale njihovu populaciju. Ako bi to bila istina, vrste bi jedna s drugom bile u bliskom rodu. No, istraživanja dr. Naomi Pierce nisu potvrdila takvu pretpostavku. Umjesto toga, ona i njezini kolege zaključili su da su vrste iz Amerike imale zajedničkog pretka koji je živio prije otprilike deset milijuna godina. Pritom su mnoge vrste iz Amerike bile u bližem rodu s leptirima iz Azije nego sa svojim susjedima. Na kraju se pokazalo kako je Nabokovljeva pretpostavka o pet migracija leptira iz Azije u Ameriku potpuno točna. To je tog ruskog književnika i amaterskog ljubitelja leptira ustoličilo u vrhunskog svjetskog lepidopterologa.