Velika sječa sudaca u Srbiji

Dugo najavljivana reforma pravosuđa u Srbiji, kojom je propisan reizbor svih sudaca, šokirala je javnost već na prvom koraku. Od oko 2.200 sudaca koji su ranije sudili u općinskim, okružnim sudovima i Vrhovnom sudu Srbije, više od njih 700 nije ponovno izabrano, jednako kao što nisu izabrani ni mnogi dosadašnji tužioci. Točne brojke kažu ovo: reizbor je prošao 1.531 dosadašnji sudac, njih 876 izabrano je prvi put i tek trebaju proći postupak imenovanja u Skupštini Srbije. Upražnjeno je još 46 sudačkih mjesta na osnovnim, višim i apelacijskim sudovima.

Visoki savjet sudstva, najviša instanca zadužena za izbor i razrješenje sudaca, svoj je spisak izabranih objavio u četvrtak oko podneva. Odmah je nastala halabuka, jer na njemu nije bilo mnogih koji su očekivali svoj ostanak u sudstvu. Među onima čije je neimenovanje odmah izazvalo nevjericu je i aktualna predsjednica Društva sudaca Srbije Dragana Boljević, dosad sutkinja drugostupanjskog odjela beogradskog Okružnog suda, ali i čak 16 sudaca – od 20 ukupno – Krivičnog odjela Vrhovnog suda Srbije, dosad najvišeg suda u zemlji.

Izabran i preminuli sudac

Visoki savjet sudstva svoj je spisak objavio jednako kao što je to ranije učinilo Državno vijeće tužilaca: tek s imenima izabranih kandidata, pozicijama na kojima su dosad pojedini suci bili i sudovima u koje su izabrani. Bez biografija i objašnjenja koji su kriteriji – traženi su stručnost, osposobljenost i dostojnost – nekoga kvalificirali da prođe reizbor, a nekoga drugoga nisu.

Društvo sudaca Srbije pozvalo je Visoki savjet sudstva da neizabranim sucima pruži obrazloženje zašto nisu izabrani. Naglasili su da će do okončanja eventualnog žalbenog postupka sve dosadašnje suce, članove Društva, i nadalje smatrati svojim članovima, uz jednak zaključak tužilačkog udruženja. Objašnjenja traži i Sindikat pravosuđa.

Već kod prvog čitanja spiskova jasno je da je Vrhovni savjet sudstva napravio nekoliko velikih previda. Nekoliko sudaca izabrano je istovremeno na dva suda, a javnost se uzbunila i nakon što je ustanovljeno da je među izabranima i jedan – preminuli sudac iz Požege. Natječaj je bio raspisan sredinom ljeta, navode nadležni, sudac je umro u listopadu, a Visoki savjet tu informaciju nije imao, usprkos tome što je Ministarstvo pravosuđa sudjelovalo u troškovima njegova pogreba.

Bračne i rodbinske veze

U javnosti se javljaju izabrani i neizabrani suci. Prvi pod teretom sumnje da su ocijenjeni kao politički podobni, pa traže da se javno kažu razlozi zbog kojih njihovi dosadašnji kolege nisu izabrani. Ovi drugi, među kojima ima pojedinaca koji su nagrađivani i koji su dosad bili cijenjeni kao profesionalci, traže pravdu, najprije razloge za neizbor, a potom će morati razmisliti i o pravnom putu kojeg, u principu, nema. Ostaje im da upute tužbu Ustavnom sudu Srbije, a potom da potegnu do međunarodne instance u Strasburu.

Vrisak javnosti ne bi bio tako glasan da se među reizabranima ne nalaze i imena nemalog broja sudaca koji su sudjelovali u izbornoj krađi glasova u režimu Slobodana Miloševića. Tu su također imena onih koji su odbijali kažnjavanje Marka Miloševića i njegovih nasilnika u nekoliko postupaka vođenih protiv te ekipe.

Čini se da su, među ostalima, bez sudačke funkcije ostali i oni suci i sutkinje čiji je bračni drug odvjetnik; takve su glasine već mjesecima kolale po pravosudnoj čaršiji. No, pitaju neki, ako činjenica bračne veze može utjecati na nezavisnost nekog suca, kako to da se ona zanemaruje kod drugih rodbinskih veza? Na primjer, isti Visoki savjet sudstva ima na čelu Natu Mesarović, novoizabranu predsjednicu Kasacionog suda, pod čijim je predsjedanjem reizabran njen sin, sudac jednog od pet Općinskih sudova u Beogradu, i to u viši sud. Također, predsjednik dosadašnjeg Okružnog suda u Beogradu zakoniti je muž dosadašnje sutkinje Vrhovnog suda Srbije; oboje su reizabrani, što nitko – s obzirom na njihove rezultate i ugled – ne dovodi u pitanje, ali dovodi sam princip.

Nitko ne zna razloge

Visoki savjet sudstva i Državno vijeće tužilaca postupke izbora proglasili su službenom tajnom. Udruženje tužilaca Srbije javno je pitalo Državno vijeće da li cijeli rad te institucije treba biti tajan, te da li takva odluka ima za posljedicu da su i razlozi za izbor ili neizbor javnih tužilaca također službena tajna. Venecijanska komisija i Evropska komisija u posljednjem su izvještaju o napretku Srbije u evropskim integracijama upozorile na značaj transparentnosti postupka izbora nosilaca funkcija u pravosuđu.

Nata Mesarović je obećala u javnom razgovoru iznijeti razloge onima koji smatraju da su neopravdano izbačeni iz sudačkih redova. Izabrani i neizabrani suci i tužioci traže da se razlozi saopće svima.

– Moguće odsustvo javnosti rada dovelo bi u pitanje smisao ocjenjivanja stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti, jer bi bilo nemoguće izvršiti uspoređivanje stupnja ostvarivosti kriterija i mjerila za svakog kandidata ponaosob – upozorili su iz Udruženja tužilaca još u studenom. No uzalud, njima je tek dan ranije no sucima serviran spisak imena onih koji su izabrani i na koju funkciju, bez razloga i objašnjenja.

Nadležni uvjeravaju već mjesecima javnost i parlament da će pravosuđe raditi kao podmazano, čim starta nova organizacija i u sudnice stupe pouzdani djelioci pravde. Ako, međutim, ne objave razloge zašto su neki izabrani, a neki nisu, sve zakone i lijepe riječi mogu baciti u vodu, jer s ovakvim su tajnim – neki kažu i zakulisnim – odlukama dodatno bacili sjenu na pravosuđe, koje javnost ionako smješta na dno baruštine nepovjerenja prema institucijama.