Kult ličnosti

DUBRAVKA VRGOČ, ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih, ima puno pravo da sjaji od sreće. Tri predstave ovog kazališta: “Generacija 91-95” Boruta Šeparovića, “Buđenje proljeća” Olivera Frljića i “Garaža” Ivice Buljana, napravile su na gostovanju u Beogradu ovih dana pravi lom, a publika ne prestaje pričati o njima. Gledaoci su bili potpuno šokirani činjenicom tako radikalnog tretiranja političkih tema kao što to radi ZeKaeM, što u Srbiji trenutno uopće nije moguće.

Da je netko samo prije dvije godine rekao da će za gostovanje jednog kazališta iz Zagreba u Beogradu vladati tako nezapamćeni interes, da će u krcatom JDP-u ljudi stajati u grozdovima i da će vani ostati još sto ljudi bez karata, te da će Oliver Frljić u Srbiji biti doživljen kao heroj, ne bismo mu vjerovali. Jugonostalgija? Ne, angažirano kazalište iz Hrvatske trenutno je prešišalo teatre iz Srbije. Ruku na srce.

MARIJA ŠKARIČIĆ, glumica iz Zagreba, dobila je glavnu nagradu na uglednom festivalu u Biarritzu za ulogu u filmu “Majka asfalta” redatelja Dalibora Matanića. U isto vrijeme, taj je film osvojio i glavnu nagradu festivala i nagradu za najbolju muziku. “Majka asfalta”  dojmljiva je priča o mladom paru čiji se brak raspada. Govori o potucanju majke i sina po hladnim ulicama u potrazi za sigurnošću i toplinom.

Mariji Škaričić to je druga nagrada za ulogu u ovom filmu, uz Zlatnu arenu u Puli. Osim ovih priznanja, uvrštena je i među deset najboljih mladih evropskih glumaca i glumica, odnosno u program “Shooting Stars” koji će svoju promociju imati na Berlinaleu sljedećeg mjeseca. Festival u Biarritzu ove se godine održava dvadeset i četvrti put zaredom, a ambicija mu je predstaviti najbolje iz nezavisne, inovativne, raznolike i kreativne produkcije.

SRĐAN KARANOVIĆ, filmski redatelj iz Beograda, dobitnik je glavne nagrade na festivalu u Trstu za svoj film “Besa”. Film se takmičio u vrlo jakoj konkurenciji, u kojoj su bili “Kawasaki ruža” Jana Hrebejka i “Aurora” Cristija Puiua. Ono što je bilo presudno za nagradu su “istinita priča, rafinirana režija i uzbudljiva gluma”, kako navodi tršćanski “Il Piccolo”.

Film, u kojem maestralno igraju Miki Manojlović i Iva Kranjc, govori o neobičnoj vezi slovenske učiteljice i albanskog seljaka na jugu Srbije početkom Prvog svjetskog rata, o sudaru svjetova i kultura koji je opisan s jednakom dozom simpatije i crnog humora. Iako to nije bila namjera, “Besa” djeluje i antinacionalistički jer se, gledajući film, može povjerovati da ljudi različitih uvjerenja mogu prebroditi međusobne granice, naročito one mentalne.

JOSIP BROZ TITO, točnije njegovo atomsko sklonište u Konjicu, bit će razlog okupljanja međunarodne grupe umjetnika u sklopu Bijenala suvremene umjetnosti. U okviru priprema za Bijenale, profesor s Akademije umjetnosti Estonije Villu Jaanisoo postavlja ovih dana s bosanskim studentima likovnu instalaciju u Sarajevu, dok beogradski teoretičar filozofije Branimir Stojanović u samom skloništu održava predavanje pod nazivom “Što nazivamo ratom?”

Titovo atomsko sklonište već su posjetili članovi međunarodne umjetničke grupe Spomenik iz Ljubljane, Tuzle, Beograda i Mastrichta, Milica Tomić, Jelena Petrović, Jasmina Husanović, Damir Arsenijević, Elvis Kušljugić i Dubravka Sekulić. Ukupno će na Bijenalu učestvovati 42 umjetnika iz cijelog svijeta, od kojih šest iz Bosne i Hercegovine.

NENAD PUHOVSKI, direktor festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, imat će pune ruke posla jer će ovaj sedmi po redu festival svjetskih dokumentaraca od 27. veljače do 6. ožujka ugostiti oko 140 novih filmova. Među 29 filmova u međunarodnoj konkurenciji mnogi su nagrađivani na filmskim festivalima Cannesu, Berlinu, Sundanceu i Amsterdamu, a dva su nominirana za ovogodišnje Oscare, rekao je Puhovski, izdvojivši “Deponij” Lucy Walker, “Sunce izlazi” Jennifer Redfearn, “Armadillo” Janusa Metza i “Djelić ljeta” Marte Minorowicz. Gledatelji će moći pogledati i filmove o aktualnim zbivanjima današnjice, prvi dokumentarac o WikiLeaksu, potom o Nataschi Kampusch i Mihailu Hodorkovskom, te dokumentarac “Jednom braća” o odnosu Vlade Divca i Dražena Petrovića, najavio je Puhovski.

THOMAS BERNHARD, austrijski književnik, posthumno je postao temom knjige pod nazivom “Istini na tragu”, nedavno objavljene u Njemačkoj. U knjizi su sakupljeni svi relevantni intervjui, govori, pa čak i prosvjedna pisma različitim medijima Thomasa Bernharda, koji je do kraja života bio krajnje kritičan prema svojoj domovini. Za svaki svoj otrovni prigovor austrijskom društvu Bernhard je imao više nego uvjerljive argumente, razobličavajući njegov licemjeran odnos prema nacističkoj prošlosti, poguban utjecaj konzervativne tradicije i Katoličke crkve, naročito u provinciji. Zajedno s Elfriede Jelinek, Bernhard je bio etiketiran kao “osoba koja prlja vlastito gnijezdo”. Istina je, pak, da on nikada nije prljao Austriju, nego je konzekventno i fanatično ukazivao na svu njenu prljavštinu.

CARL BENZ, inženjer iz Mannheima, izumio je 29. siječnja 1886. prvi automobil. Kultura modernog življenja nezamisliva je bez ovog prometala, u svijetu danas ima oko milijardu automobila, a sve je počelo prije 125 godina s automobilom koji se kretao brzinom 18 km/h i bio je postavljen – na tri kotača. Nezavisno od Carla Benza, Gottfried Daimler je u Stuttgartu u isto vrijeme modelirao vlastiti automobil koji je imao četiri kotača.

“Benz je radio na razvoju automobila u cjelini, dok je Daimler želio napraviti dobar motor koji će povoljno prodati”, kaže Winfried Seidel, direktor muzeja automobila u Ladenburgu.

Ironija sudbine jest da je prvi rekord postigao elektro-automobil koji je 1901. godine dostigao brzinu od 100 km/h. Automobilu na benzin trebalo je skoro 20 godina da obori taj rekord. Što će biti dalje, vidjet ćemo…