Intrigator

Nadzor i statistika

Namjensko uskrsnuće

Ako u ovoj zemlji još nešto može biti šokantno, onda je imenovanje Silvije Luks predsjednicom Nadzornog odbora Hrvatske radiotelevizije približno tome. Šokantnije od toga, ali tek neznatno, bilo bi da na tu dužnost budu imenovani čovjek od gume, bradata žena ili kujica maltezera koja žonglira ćuftama. Doajenka Luks, poznata po tome što teško kontrolira i vlastite strasti, trebala bi nadzirati poslovanje ustanove sa 3.500 radnika. Doduše, to joj neće predstavljati osobit problem. Već je odbila odgovoriti na pitanje dnevnog tiska o rezultatima poslovanja kuće u 2009, iz jednostavnog razloga – “ne voli statistiku”.

Gledatelji se Silvije Luks sjećaju još s RTZ-a sedamdesetih godina, kada bi intervjuirane žrtve redovito zasjenjivala egocentričnom patetikom. Znamenit je njezin razgovor s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom tokom snimanja “Sutjeske”; tada se, po vlastitom priznanju, s njima malko nacvrcala, što je rezultiralo jednim od boljih uradaka njene karijere. Slavni macho Velšanin na lucidno pitanje “Kako provodite noći?” (na bosanskom kamenjaru) odgovorio joj je: “Uvečer sam uglavnom pijan.”

Kada se Juga raspadala, Silvija Luks bila je vatrena jutelovka, da bi se orgastičkim patriotizmom vrlo brzo ukopčala u Tuđmanovu diplomaciju, pa opet natrag u novinarstvo. S njom ekran i okolica nikada nisu dosadni; čim se grandiozno pojavi, eto skandala. Bilo da se uživo posvađa s Elizabetom Gojan, bilo da pobunu kvislinških hrvatskih jedinica u Francuskoj 1943. proglasi antifašističkim otporom, ili da na “Noćnoj mori” OTV-a istrača kolege iz matične kuće, da je pritom Željko Malnar pošalje na jedno mjesto i da joj se opet ništa ne dogodi. Upravo je u tome tajna uspjeha medijskih ličkih medvjeda: nepogrešivim instinktima divljine redovito pronalaze zaštitnike, pa makar im učinak bio razmjerno skroman.

Vladajućoj stranci je potreban nevješt klimator na mjestu šefa NO-a jer to tijelo zajedno s Programskim vijećem odnedavno odlučuje o vodećim ljudima ustanove. Silvija Luks je uskrsnula iz mirovine posebno za ovu namjenu. Pitanje je tko će imati više problema s njom: kolege koji su joj stali na žulj, poslodavci ili ona sama sa sobom.

Petar Glodić

Vodafone i egipatska kriza

Zaustavite međumrežje

Zaustavite Reuters – naredba Džavida Nimanija, predsjednika Predsjedništva SAP Kosova iz vremena nereda u toj pokrajini 1981. godine, ostala je zapamćena kao primjer medijske naivnosti političara. Danas, pak, jedan drugi Nimanijev kolega, onaj u Egiptu, predsjednik Hosni Mubarak, u trenutku dok ovo pišemo, uspijeva stopirati komunikacijske kanale u svojoj zemlji, i to u sprezi s pružateljima usluga. Vodafone, britanski provajder internetskih i mobitelskih usluga koji monopolistički operira u Egiptu i tamo ima više milijuna klijenata, poslušao je vladin nalog da sruši komunikacijsku mrežu, a da pritom nije ni trepnuo. Kad im je zakočen on-line pristup, spretni su se demonstranti lako prebacili na off-line i na korištenje nešto starije tehnologije, poput faks-mašina i radio-stanica.

Inače, čuđenju nad promptnom podložnošću korporacija političkom diktatu ne bi trebalo biti mjesta. Nisu li WikiLeaksove stranice srušene čim je to zatražila američka administracija, a Amazon i Pay Pal istoj stranici uskratili svoje usluge transfera novca nakon zahtjeva koji je stigao s iste adrese? Ne popušta li Google pred zahtjevom za cenzurom kineskog weba kad god se toga sjete u Pekingu? Uostalom i “Patriot act” iz 2001. godine opasno je limitirao slobodu medija, a vlastima dozvolio da bez kontrole interveniraju u komunikacijski prostor. Što će donijeti novi Fideszov restriktivni zakon o medijima u Mađarskoj, posebno u području međumrežja, tek će se vidjeti.

Nisu li i naši pružatelji usluga uporno rušili registar branitelja, a sve na zahtjev aktualne Vlade, jer da su podaci na tom sajtu tajni i u vlasništvu države? Nedavno su i izmjene Zakona o elektroničkim komunikacijama, a sve u pravcu dodatnog policiziranja komunikacijskog prostora, obavezale same mobilne operatere da o svom trošku servisiraju stalnu državnu potrebu za prisluškivanjem korisnika prepaid usluga. Bilo kako bilo, stari Nimanijev vapaj za blokadom informacija danas se čini posve nevinim i kao takav neusporediv sa sada postojećom cenzorskom maštom i praksom.

Rade Dragojević

Dogovor Vlade i SDSS-a za Vukovar

Konzumacija stanarskih prava

– Ovih je dana postignuta politička suglasnost koalicionih partnera u vladi da se ljudima koji tamo žive pruži prilika da se ispravi nepravda što ljudi koji su cijelo vrijeme živjeli u spomenutim stanovima nisu konzumirali otkup stana, ali ne svojom krivnjom – izjavio je vicepremijer Slobodan Uzelac.

– Ovdje nije riječ o stambenom zbrinjavanju, ne postavlja se uvjet broja članova porodice u odnosu na veličinu stana, niti se postavlja pitanje da li ti ljudi imaju negdje drugdje krov nad glavom – rekao je Uzelac i dodao da se sada radi na dogovaranju prihvatljivih cijena za kvadrate stana.

Uzelac tvrdi da je odluka o omogućavanju otkupa oko 6.000 stanova na tim područjima veliki uspjeh SDSS-a koji je to predložio Gradskom vijeću Vukovara u kome je tih stanova najviše, a onda i prema vladi i nadležnom ministarstvu. N. Jovanović

Selektivni medijski udar

Generalska srebrnina

Na udaru “Večernjaka” našli su se dobitnici stanova iz devedesetih po komičnim financijskim uvjetima, uz iznimku Ante Gotovine i njegova stana na Srebrnjaku

“Večernji list” već danima objavljuje kome je sve Ministarstvo obrane u devedesetim godinama prošloga stoljeća dodjeljivalo stanove pod uvjetima koji su, u financijskom smislu, bili komični. Novinska selektivnost, naravno, bila je nužna: iz mora od više desetaka tisuća imena i prezimena nacionalnih zaslužnika, “Večernji list” izvadio je njih nekoliko desetaka, onih čija su imena poznatija javnosti i čije je stambeno zbrinjavanje na račun vojnog fonda bilo ponešto degutantnije od uobičajene razine nemorala kojom je bila prožeta srž rečene prakse. Na takve persone zagrebački dnevnik izlio je pravedničke kante katrana. Samo su dva izuzetka među onima koji su se jeftino dokopali vojnih kvadrata na boljim lokacijama: prvi izuzetak je premijerka Jadranka Kosor, a drugi je Ante Gotovina, haški optuženik za ratne zločine.

Premijerkina izuzetnost uobličena je u razgovor s Tomislavom Klancem, bivšim šefom MORH-ove komisije za dodjelu stanova. On je, ukratko, konstatirao da su braća Drobac iz svoga stana deložirani “po zakonu” koji je propisivao da ne mogu imati tako prostran stan. Jadranka Kosor je u isti stan uselila također “po zakonu”, premda nije jasno kako je isti stan bio prevelik za dvojicu braće Drobac, ali je bio baš po mjeri za Jadranku Kosor i njezina sina. O tome smo, uostalom, opširnije pisali u prošlom broju “Novosti”.

U slučaju umirovljenog generala Gotovine otišlo se korak dalje. Ne samo da nije spomenuto za koliko se novca dotični domogao stana na zagrebačkom Srebrnjaku, nego je čitaocima isporučena potresna priča o tome kako su Ante i Dunja Gotovina, dok su drugi dobivali MORH-ove stanove, godinama živjeli među žoharima u skučenoj sobi derutnog vojnog hotela “Zvonimir”. “Dunja Zloić ne samo što je vratila vojni stan nego se u njega i odbila useliti. Nikada ondje nije kročila. Radije je bila principijelna te ostala podstanarka”, piše tronuti novinar “Večernjaka”.

Situacija se počela mijenjati 1997, kad su Dunja i Ante dobili sina. Evo kako “Večernjak” opisuje skućivanje najpoznatijeg časničkog bračnog para: “Dobili su pravo na lijep stan na Srebrnjaku 69, malo iznad stana u koji se 1993. Dunja bila odbila useliti. Stan ima 105 četvornih metara, a prvi susjedi Gotovininih također su generali, Imre Agotić i Martin Špegelj.” I onda brzopotezno finale: “Potkraj 1999. D. i A. Gotovina otkupili su stan, poput generala susjeda. U njemu, međutim, obitelj Gotovina neće dugo i zajednički uživati.”

I to je sve. Nigdje svote koju je Gotovina morao uplatiti da bi postao vlasnikom stana na Srebrnjaku 69, nigdje svote koja se kočila pored količine kvadrata koje su od Ministarstva obrane otkupili generali poput Slobodana Praljka i Ivana Tolja, ili političari poput Nadana Vidoševića. A brojke su skandalozno smiješne, to jest: Gotovini je stan skoro pa poklonjen, kao i onima koje je “Večernji list” izabrao za pribijanje na stup srama. Ugovor o kupoprodaji, sklopljen 29. studenoga 1999, definirao je, naime, da će Gotovina postati novi vlasnik vojnih stambenih kvadrata ako u roku od osam dana jednokratno uplati osamnaest tisuća njemačkih maraka, što je ovaj i učinio. Tržišna cijena bila je najmanje desetak puta veća.

Složena i skupa operacija stambenog zbrinjavanja obitelji Gotovina počela je još sredinom 1996. Tada su emisari Ministarstva obrane agresivno nagovarali obitelj jednog pokojnog visokog oficira JNA da MORH-u preda stan na Srebrnjaku u zamjenu za dva manja stana na manje atraktivnim lokacijama. Kad je ta porodica konačno popustila, Ministarstvo obrane započelo je, u proljeće 1997, opsežne građevinske radove. Stambeni prostor znatno je proširen, a interijer je luksuzno dotjeran.

Ante, Dunja i mali Ante doselili su se na Srebrnjak 1998. godine, a godinu dana poslije, general Gotovina poslao je Ministarstvu obrane zahtjev za otkup stana dodijeljenog mu na korištenje. Otkupio ga je, rekosmo, za 18 tisuća maraka, što “Večernji list” nije našao vrijednim spomena.

Ivica Đikić

Redizajn pretvorbe (2)

Vraćeni revizijski izvještaji

Nakon što su s web-stranice Državnog ureda za reviziju uklonjeni svi izvještaji o reviziji pretvorbe i privatizacije stotina tvrtki iz 90-ih, ovog tjedna iz odjela za odnose s javnošću Državne revizije telefonski smo obaviješteni da su navedeni izvještaji vraćeni na njihovu web-stranicu.

“Novosti” su u prošlom broju objavile pojašnjenje glasnogovornice Državne revizije Biserke Čoh Mikulec po kojem su izvještaji uklonjeni samo privremeno, radi redizajna web-stranice. Glasnogovornica nam je tada kazala kako se materijali u procesu redizajna postupno vraćaju na web-stranicu, pa će do završetka redizajna biti vraćeni i izvještaji o reviziji pretvorbe i privatizacije. Na tu njenu informaciju konstatirali smo da danas i najzahtjevniji portali uspijevaju prilikom redizajna održati kontinuitet sadržaja, dok pretvorbeni materijali s revizijskih stranica nedostaju već mjesecima. To je nakon našeg upita konačno sinulo i odgovornima u Državnoj reviziji pa su, ne čekajući objavu našeg teksta, navedene izvještaje, kako nam kaže glasnogovornica, vratili na web-stranicu već na dan izlaska prošlog broja “Novosti”.

– Prije vašeg upita imali smo i nekih drugih, ne samo od strane novinara, o tome zašto nema tih izvještaja, pa smo ih u dogovoru s glavnim revizorom Ivanom Klešićem odlučili vratiti na web-stranicu i prije dovršetka redizajna – obavijestila nas je Biserka Čoh Mikulec. N. Bajto

Kratko & jasno

Spomenka Avberšek

Sindikalna prevara

Zašto sindikati, usprkos pompoznim najavama, još nisu sastavili program mjera za izlazak iz krize i predočili ga Vladi?

– Smatram da je ovdje riječ o nejedinstvu sindikata i stoga sam jako ljuta. Drugo, cijelo vrijeme se pozivaju na Europsku uniju pa bih uputila te sindikate da vide kako i na koji to način rade njemački, slovenski, talijanski i francuski sindikati. Primjerice, kad imaju problem mirovinske reforme, dignu se zajedno s građanima u roku od 24 sata i vlada stane. Zašto ne uče od onih koji dobro rade? Samo da ne kažu da će te iste probleme rješavati do 2020. godine.

Smatrate li da su sindikati prevarili građane koji su im lani dali povjerenje u vidu 700.000 potpisa vezanih uz referendum o Zakonu o radu?

– Naravno. Vođe sindikata na čelu s Ozrenom Matijaševićem na čudan su način prokockali nešto što smo jedva dobili. Onda su potpisali nekakav sporazum s Vladom koji nikoga ne obvezuje, a reakcija je trebala biti u vidu deset sindikalnih zapovjedi još 22. prosinca prošle godine. Otada nisu ništa napravili, nema ih nigdje dva i pol mjeseca, nisu održali ni jednu tiskovnu konferenciju da svoje članove i građane obavijeste o tome što rade. Ako su građani rekli da treba ići na referendum, onda to treba poštivati. Ako to ne poštujemo, nismo ništa bolji od Vlade.

Sindikalni čelnici nedavno su najavili da sustavno rade, da je nacrt programa gotov, da će organizirati okrugle stolove i da će program analizirati nezavisni ekonomski stručnjaci.

– Ma kakvi okrugli stolovi! Ako ćemo probleme rješavati za stolom, nećemo ništa riješiti. Pitam zato Matijaševića gdje su sada one njegove ubojite najave o zahtjevima prema Vladi, razmetanje prosvjedima… Mislim da smo zasluženo dobili veliki minus. Teško ćemo vratiti povjerenje građana.

Dakle, posao se ne radi kako valja?

– Upravo to fali ovoj zemlji, da svatko radi svoj dio posla. Članovi sindikata su razočarani, mnogi se ispisuju iz članstva, građani se osjećaju prevarenima. Ne znam, možda sindikati rade program za iduću Vladu, znamo da su ove godine izbori.

Dragan Grozdanić