Miting, izbori i novi krediti

Sasvim je svejedno je li Tomislav Nikolić na nedavnom “velikom mitingu” svoje Srpske napredne stranke skupio 20 tisuća, koliko su procijenili nadležni, ili 300 tisuća, koliko se činilo samom Nikoliću i njemu naklonjenim medijima (kaže da nikad većega skupa u Beogradu nije bilo, kao da je prespavao 5. oktobar 2000!). Osim velikih riječi i demagoških obećanja, na tom se skupu ništa nije čulo, a jednako zvuči i najvažniji zahtjev vlasti da raspiše izvanredne parlamentarne izbore u roku od dva mjeseca. Ako se to ne dogodi – to je najvažnije obećanje Nikolića i ekipe – on će osobno, sa svojim naprednjačkim funkcionarima i članstvom, ispred Skupštine Srbije donijeti stiropor i, da im se stražnjice ne bi prehladile, na njemu sjediti sve dok izbori ne budu raspisani.

Lapsus do lapsusa

Izborima je, inače, redovno vrijeme 2012, a vlast ovaj zahtjev nije pretjerano uzbudio. Em  ima svoja posla, valja se izvući od najavljivane rekonstrukcije Vlade u koju joj se baš i ne da, em u Skupštini Srbije – koja od kraja prošle godine nije zasjedala – još uvijek ima većinu.

U oporbu, naime, spadaju i Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića i Srpska radikalna stranka, ali se one nisu pridružile naprednjačkom mitingu. Jovanović je na sasvim drugom kraju oporbe, u vrlo usamljeničkoj poziciji po većini svojih stavova, ali kad negdje gori, svoje glasove daje vladajućoj većini, dok radikali Nikolića – prebjega koji im je preuzeo gotovo  cijelu stranku – ne mogu očima vidjeti i smatraju ga izdajnikom, a uz to se posljednjih mjeseci uglavnom bave svojim voždom Vojislavom Šešeljem kojega prizivaju iz Haškog tribunala.

Miting je, ipak, donio neke pomake u oporbi koju – mimo radikala i Jovanovićevih liberala – predvodi Nikolić. Naime, na ledini su ostali Vojislav Koštunica i njegova Demokratska stranka Srbije, nakon što je njegov koalicijski partner Velimir Ilić, predsjednik Nove Srbije, u svom govoru na naprednjačkom mitingu izjavio da se Srbija opredijelila i da ne želi više da je vodi “Demokratska stranka Srbije, već hoće da je naprednjaci vode”. Jest da je Ilić idućeg dana tvrdio da nije mislio na Koštunicu i njegov DSS, nego na Demokratsku stranku Borisa Tadića, ali je šteta već napravljena: evo se čuju uvrijeđeni jauci iz Koštuničine stranke, koja se jada nad činjenicom da se “Velja opredelio”.

Nije to jedini lapsus koji se čuo na mitingu. Sam je Nikolić pri kraju govora poručio: “Tadiću i Koštunice, skinite kapu pred ovim ljudima, tražite izvinjenje od njih”, opravdavajući se kasnije da je mislio na predsjednika Borisa Tadića i premijera Mirka Cvetkovića. “Ne mogu da verujem, načinio sam grešku, proverićemo u stenogramu, ne može mi se to desiti, ako sam ja ovo zaista rekao, onda ću se javno izviniti za grešku, moguće da sam načinio lapsus”, pravda se Nikolić na sve strane.

Sasvim sigurno su Nikolić i Aleksandar Vučić, bivši radikali i novokomponirani naprednjaci, računali sa sve većim nezadovoljstvom građana aktualnom vlašću. Za nezadovoljstvo su uzroci brojni: sve niži standard, silni otkazi i propasti poduzeća, država koja funkcionira po feudalnim principima partijskih lena, bogaćenje onih bliskih vlasti i osiromašenje svih ostalih.

Rješenju ni traga

Dovoljno je pogledati podatke tijela koja prate imovinske promjene kod funkcionara i ostalih političkih zaslužnika – bar dvije tisuće njih u najvišim strukturama vlasti u posljednjih su godinu dana višestruko uvećali svoju imovinu! – pa da štrajkovi i nezadovoljstvo dobiju svoj jasan uzrok. A u štrajku su već danima prosvjetari, dio policije (jedan njihov reprezentativni sindikat, a štrajk najavljuju i ostali), u niskom startu su medicinari i mnogi drugi i ništa ne vrijede upozorenja Unije poslodavaca koja upozorava da su u privredi plaće još niže nego u vojsci onih čiji je poslodavac država i da se u makar malo svjetliju budućnost ne može daljnjim zaduživanjem i nastavljanjem rasipanja novca iz državnog proračuna, koji alarmantno manjka. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci država se zadužila za više od 200 milijuna eura, a na predstojećem zasjedanju parlamenta raspravljat će se o novom komercijalnom bankarskom kreditu od oko pola milijuna eura, sve da bi se pokrpale crne rupe u budžetu.

S obzirom na sve to, čini se da većina građana u Srbiji ipak nema pileće pamćenje, to govori cifra od 20 tisuća – pa da ih je bilo i 300 zaključak ne bi bio drukčiji – okupljenih na mitingu Nikolićevih naprednjaka. Vladajući s pravom kažu da, osim zahtjeva za izvanrednim izborima, taj dio oporbe nije dao ništa novo, nikakav prijedlog kako izaći iz sve dublje ekonomske krize. Problem je, međutim, u tome što ni vladajući ne nude rješenja, nego  kratkoročno gase vatru kreditima koje će vraćati buduće generacije i najavljenom prodajom “Telekoma”, taman da im dosegne do izbora 2012. godine.