Hag ćemo približiti srednjoškolcima

Nerma Jelačić bivša je novinarka nekoliko uglednih britanskih listova i direktorica sarajevske Balkanske istraživačke mreže, koja se bavila ratnim zločinima. Posljednje tri godine obnaša dužnost glasnogovornice Haškog suda. Rekapitulirajući trenutne dosege Tribunala, s akcentom na njegov skorašnji kraj, stekli smo dojam da ta međunarodna institucija prije umirovljenja želi popraviti sliku po kojoj je velik dio ovdašnje javnosti vidi kao jednu od najomraženijih institucija.

Zašto na prostorima bivše Jugoslavije i dalje postoji negativna slika o Haškom tribunalu?

– Prvi je razlog propust samog Tribunala, koji u prvim godinama rada nije adekvatno komunicirao s javnošću na prostoru bivše Jugoslavije. Kada je osnovan, 1993. godine, trajali su ratovi, pa nije bilo moguće slati službenike i istražitelje na ove prostore. Po završetku ratova, poruke većine političkih elita bile su negativno usmjerene prema Tribunalu, odnosno protiv suočavanja s prošlošću. Negativna slika danas je puno manjeg obima; većina na prostoru bivše Jugoslavije vjeruje da treba suditi odgovornima za ratne zločine. Drugo, petnaest godina nakon svršetka rata još ima onih koji s puno emocija gledaju na osuđene za zločine. Takvi moraju odnekud dobivati sliku osuđenika kao istinskih heroja, a to dolazi od  pojedinih društvenih segmenata: političara, medija i, manje, nevladina sektora. Mediji svojim izvještavanjem pridonose iskrivljenoj slici o Tribunalu.

Optužena 161 osoba

Zašto sve svaliti na medije kad ima i propusta Suda? Tribunal se i danas doima kao institucija prilično zatvorena za pristup informacijama koje bi javnosti dale realniju i potpuniju sliku o njegovom radu?

– Svaki je sud po svojoj prirodi zatvorena institucija. Tribunal  je prvi uveo kamere u sudnice i od 1995. započeo s prvim internetskim prijenosima suđenja. Puno se više trebalo izvještavati o tome što se događa u sudnici nego o onome što se događa oko Tribunala, što u medijima interpretiraju i analiziraju razni stručnjaci koji nemaju veze s onim što se zaista dešava. Mediji, ovisno o tome iz koje države dolaze, bave se samo svojim optuženim sunarodnjacima i tako se stvara slika da se sudi samo toj državi. Riječ je o tome da ljudi naprosto nemaju informacije o svim slučajevima koji se ovdje vode: slikovito, u Srbiji se izvještavalo o suđenju Šešelju, Perišiću i Stanišiću, ali ne i o Gotovini. U Hrvatskoj se pratio Ante Gotovina, ali ne i ostali navedeni, pa se ondje pitaju što je Sud uradio za hrvatske žrtve.

Vi biste ispravljali medije, ali što Sud čini da se realnije i objektivnije približi javnosti na Balkanu?

– Nije naše da ispravljamo način rada medija, nama je zadatak da osiguramo uvid u to što je Sud uradio. Već proizvodimo infomaterijale vezane uz zločine, i to u tiskanom i video formatu. Televizijama ćemo nuditi videomaterijale i o tome govoriti na javnim skupovima. Planiramo doći u gradove u kojima su počinjeni zločini, kao i u ona mjesta gdje su predmeti okončani. To smo već učinili u Bosni i Srbiji, a bili smo i u Vukovaru. Činjenice o haškim predmetima namjeravamo približiti i mladim ljudima u Hrvatskoj. To je nešto sasvim novo, prezentacije na fakultetima i srednjim školama. Čekamo dozvole za ulazak u srednje škole, a u tome nam mora pomoći Ministarstvo obrazovanja.

Tribunal s radom završava do kraja 2014. godine. Je li dosad ispunio svoju zadaću?

– Jest, velikim dijelom: dokazao je da se borba protiv nekažnjivosti isplati. Do 2004, dokad smo mogli podizati optužnice, optužena je 161 osoba. U usporedbi s ostalim sličnim sudovima, riječ je o gotovo dvostruko više optuženih. Procesuirano, osuđeno ili oslobođeno je 125 osoba, a 34 su trenutačno u raznim fazama postupka. Nedostaju nam jedino Ratko Mladić i Goran Hadžić, za koje tužilac i predsjednik Suda ponavljaju da neće biti zadovoljni dok ne budu uhapšeni. Haški je sud jedini i prvi koji je optužio jednog predsjednika države, što nije bilo nimalo lako. Dao je priliku da se čuje i glas žrtava iz bivše Jugoslavije. Više od šest tisuća svjedoka svjedočilo je pred Tribunalom. Prvi je otvorio predmete koji se tiču isključivo silovanja i seksualnog nasilja kao ratnog zločina te dokazao da ono, u pravnom smislu, može biti oružje rata.

Sažetije optužnice

Koliko su psihološki opterećeni tužitelji i suci koji tekuće predmete moraju okončati do kraja mandata Suda?

– Ako i jesu opterećeni, to ne smije utjecati na pravednost suđenja. Postoje neke izmjene koje služe ubrzanju nekih postupaka, pa su novije optužnice mnogo sažetije. Primjerice, Slobodan Milošević bio je optužen po 63 točke optužnice, a optužnica protiv Radovana Karadžića ima svega 12 točaka. Tužilaštvo može izbaciti neke od točaka optužnice, ali ne i one gdje bi žrtve bile oštećene. Drugi način za ubrzanje postupaka jest dio u kojem pojedini predmeti pokrivaju iste zločine.

Zna li se nasljednik Haškog tribunala?

– Nama je na prvom mjestu hapšenje Mladića i Hadžića. Ako ih se ne uhapsi do prestanka rada Tribunala, sudit će im institucija rezidualnog mehanizma Tribunala, koja s radom počinje 1. jula 2013. Ta će se institucija baviti preostalim pravnim i administrativnim pitanjima koja će ostati iza Suda. Velik broj osoba izdržavat će svoje kazne, a rezidualni mehanizam imat će zadatak pratiti ih i rješavati njihove moguće aplikacije za ranije puštanje na slobodu. Bavit će se i nepoštivanjem Suda, poput informacija o zaštićenim svjedocima, za što će se krivci moći procesuirati. Vodit će i žalbene postupke te se baviti zahtjevima pravosudnih institucija u regiji za pristup zaštićenim dokumentima. Mehanizam osniva Savjet sigurnosti UN-a, a predviđen mu je mandat od četiri godine, s mogućnošću produljenja za još dvije.

Kako Haški sud surađuje sa sudovima na području bivše Jugoslavije, odnosno koliko je istražnih predmeta dosad proslijeđeno nacionalnim tužiteljstvima?

– Kada je određen rok zatvaranja Tribunala, odlučeno je da sudovi na Balkanu počnu preuzimati njegove predmete. Tužiteljstvo je okončalo prosljeđivanje istražnih materijala tužiteljstvima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije: proslijeđeno je sedamnaest predmetnih spisa s istražnim materijalima koji su povezani sa 43 osumnjičene osobe.