Pokrajine
Protiv centralizacije carinskih poslova
Nepošteno prema sisačkoj industriji
Ukidanjem carinskih ispostava u Sisku i Kutini produljit će se vrijeme dobave i isporuke roba te povećati troškovi transporta, što će na kraju rezultirati smanjenjem broja zaposlenih
Ukidanje carinskih ispostava u Sisku i Kutini šokiralo je poduzetnike Sisačko-moslavačke županije, kao i one u susjednim županijama koji su orijentirani na te ispostave. Odluci se strogo protive gospodarstvenici koji smatraju kako birokracija u Hrvatskoj ide u smjeru udaljavanja od proizvođača, te kako se cijela regija tom odlukom stavlja u neravnopravan položaj spram konkurencije, što zasigurno neće privući nove investitore.
S ukinućem carina produljit će se vrijeme dobave i isporuke roba, a povećat će se troškovi transporta, što će u konačnici rezultirati smanjenjem broja zaposlenih. Glavni argument protiv ukidanja sisačke i kutinske carine jest taj što je Sisačko-moslavačka županija, sa svojom industrijom koja je proizvodno ovisna o uvozu i izvozu, među rijetkima koje imaju vanjskotrgovinski suficit.
Predsjednik sisačke Gospodarske komore Boris Mesarić ističe kako Sisačko-moslavačka županija ostvaruje godišnji vanjskotrgovinski promet od gotovo milijardu dolara, dok joj je suficit čak 142 milijuna dolara, pa bi ukidanje ispostava predstavljalo novi udar na gospodarstvo, uz stvaranje negativne poduzetničke klime.
– Kakvu to poruku šalje Vlada? – upitala se sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel na tiskovnoj konferenciji, pozivajući gradonačelnike i načelnike općina s područja županije da zajedno s gospodarstvenicima apeliraju na zdrav razum onih koji tako žele racionalizirati poslovanje Carinske uprave.
– Reorganizaciju Carinske uprave treba provesti tako da se pogoduje stvaranju poduzetničke klime i konkurentnosti, a ne da ugrožava razvojne planove. Ovo ukidanje izravan je udar na gospodarstvo Sisačko-moslavačke županije, ono je zatiranje našeg gospodarstva koje ne samo da ostvaruje porast investicija i prihoda, već je tradicionalno i izvozno orijentirano – rekla je županica. Podsjetila je na najveća ulaganja američkog kapitala u Hrvatsku, u novu čeličanu u Sisku vrijednu 200 milijuna dolara, a tvrtka C.M.C planira i novu investiciju vrijednu 100 milijuna dolara, te na niz investicija poput tvornice generičkih lijekova u Popovači i logističkog centra RALU-a ukupne vrijednosti 300 milijuna kuna. U planu je i ponovna uspostava riječnog prometa Kupom do Siska.
– Do ukidanja carinskih ispostava Sisak i Kutina, koje djeluju u okviru Carinarnice Zagreb, trebalo bi doći zbog racionalizacije poslovanja i smanjivanje troškova, a ubuduće bi se carina odvijala u Carinskoj ispostavi Jankomir i Žitnjak. Gdje je tu računica, kome bi se u tom slučaju smanjili troškovi? Pitanje je koliko bi se državi smanjili troškovi, jer gospodarstvo bi dobilo samo još jedan namet više – zaključila je županica Marina Lovrić Merzel.
Mirna Jasić
Gradonačelnik Ogulina drumom, njegov zamjenik šumom
HDZ se srami partnera u vlasti
Dok Rijeka i Novi Sad potpisuju inicijativu o trajnoj saradnji, Ogulin ne želi priznati da je službeno bio u posjeti Novom Sadu – kaže ogulinski dogradonačelnik Siniša Ljubojević
Posjeta Novom Sadu i jedna dobra ideja posvađale su ogulinski gradski vrh. Dok dogradonačelnik Siniša Ljubojević (SDSS) tvrdi da je početkom februara bio vođa službene delegacije Ogulina na proslavi dana Grada Novog Sada, ogulinski gradonačelnik Nikola Magdić (HDZ) tvrdi da se nije radilo o službenoj delegaciji i da tome nema što ni dodati ni oduzeti.
Nakon nekoliko neformalnih kontakata novosadskog gradonačelnika Igora Pavličića i njegovog privatnog posjeta Ogulinu, uslijedili su usmeni, a potom i pismeni pozivi vodstvu Ogulina da prisustvuje proslavi Grada Novog Sada. Gradonačelnik Magdić nije želio ići u Novi Sad, pa je to u ime grada učinio Ljubojević. Uz njega su u delegaciji bili Mićo Zatezalo (SDSS), vijećnik u skupštini Karlovačke županije, i Neven Vujnović, vijećnik Grada Ogulina i predsjednik tamošnjeg pododbora SKD “Prosvjete”.
Ljubojević reakciju gradonačelnika tumači kao početak predizborne kampanje za parlamentarne izbore, tj. kao nešto oštriju i desniju retoriku HDZ-a.
– Pa nisam valjda uzeo službeni gradski auto i išao u privatnu posjetu i na izlet u Novi Sad – kaže Ljubojević.
Na proslavi u Novom Sadu, drugom gradu po veličini u Srbiji sa 450 hiljada stanovnika, 50 hiljada studenata i sa godišnjim budžetom od 200 miliona eura, iz Hrvatske su bili i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i pročelnik za kulturu Grada Zagreba Duško Ljuština, uz predstavnike više gradova iz Mađarske, Slovenije i Makedonije.
– Umjesto da nam imponira što smo se i mi kao mali grad našli u takvom društvu i da pokušamo dogovoriti neki oblik ekonomske saradnje, mi se sramimo te posjete i negiramo je. Dok Rijeka i Novi Sad potpisuju inicijativu o trajnoj saradnji i prijateljstvu, Ogulin, koji je manji i od nekih novosadskih mjesnih zajednica, ne želi priznati da je tamo službeno bio – kaže Siniša Ljubojević. M. Cimeša
Razgovor čelnika MUP-a i saborskog zastupnika Mile Horvata
Uskoro povrat lovačkog oružja
U razgovoru Horvata s ministrom Tomislavom Karamarkom dogovoreno je da će se MUP pozabaviti tim problemom i da će se što prije pokušati naći rješenje
Od 180 zahtjeva za produženje dozvole za oružje u Vukovarsko-srijemskoj županiji, njih 30-ak odbijeno je po osnovi nedostojnosti za držanje i nošenje oružja zbog postojanja krivične prijave za oružanu pobunu. Preostalih 150 odbijeno je po drugim osnovama, na primjer vlasnici oružja su prestari ili nisu prošli liječnički pregled. Na tu temu sa ministrom unutrašnjih poslova Tomislavom Karamarkom, u kabinetu potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca, razgovarao je saborski zastupnik SDSS-a Mile Horvat.
Dobiveni su podaci o broju odbijenih zahtjeva zbog postojanja evidencije i krivične prijave za oružanu pobunu. Načelno je dogovoreno da će se MUP pozabaviti tim problemom, da će vidjeti strukturu i stvaran broj ljudi koji bi eventualno mogli potpadati pod negativno rješenje, pa će se iza toga na novom sastanku naći rješenje.
– Uglavnom se radi o aboliciji, dakle o djelima koja nisu završena pravosnažnom osuđujućom presudom, dakle radi se o pretpostavci nevinosti. Svi koji su abolirani nisu osuđeni, pa to ne može biti zapreka za izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja, ako su svi ostali elementi iz zakona ispunjeni. Predložio sam ministru da napiše uputstvo policijskim upravama i stanicama kako da se iz krivične evidencije brišu ljudi kojima je to prepreka za produženje dozvole za oružje, jer ljudi nisu osuđeni. Za amnestirana djela pregovarat ćemo kasnije. Moglo bi se dogoditi da mnoga lovačka društva na području bivše RSK naprosto ostanu bez članova i bez prihoda, jer lovišta ne bi imao tko zakupiti, što bi prouzročilo i ekonomsku štetu. Zar bi se sada ljudima iz bivše Krajine trebalo zabraniti bavljenje lovstvom, sportskim streljaštvom i slično? Očekujem da ćemo taj problem uspješno riješiti – kaže Mile Horvat. M. C.
VSNM Zagrebačke županije u Velikoj Gorici obilježio Sretenje
Nastavak uzorne suradnje
Predsjednik Vijeća Dragoljub Geratović istakao je dobar odnos vlasti Zagrebačke županije prema manjinama, prije svega u osiguravanju prostora za rad
Vijeće srpske nacionalne manjine Zagrebačke županije svečanom je sjednicom u Velikoj Gorici obilježilo Sretenje. Predsjednik VSNM-a Dragoljub Geratović podsjetio je na historijsko značenje Sretenja, kako zbog početka Prvog srpskog ustanka 1804. tako i zbog Sretenjskog ustava donesenog 1835, prvog ustava moderne srpske države.
Geratović i zamjenik predsjednika županijske skupštine Josip Sesar ukazali su na dobre odnose, suradnju vlasti županije i Vijeća, te predstavnika sedam nacionalnih manjina koje žive na području županije.
– Zagrebačka županija primjer je dobrog odnosa prema manjinama – rekao je Sesar i naglasio da će županija i dalje u istom iznosu financirati vijeća manjinske samouprave i osiguravati uslove za njihov rad.
Geratović je naglasio i dobar odnos vlasti Velike Gorice prema manjinama, prije svega u osiguravanju prostora za rad.
– U ovoj godini Srbe, ali i druge manjinske zajednice, čeka nekoliko važnih aktivnosti, od popisa stanovništva u aprilu do izbora za manjinska vijeća i predstavnike sredinom godine, te izbora za Sabor – rekao je Geratović i pozvao Srbe da na popisu slobodno i bez straha izraze svoju nacionalnu i vjersku pripadnost. Ocijenio je da je Vijeće u tri i pol godine mandata uspješno ostvarilo zadatke iz svog programa: očuvanja historije, tradicije, jezika i kulture, antifašističkih tradicija i jačanja suradnje sa Srbijom kao maticom, ali i Hrvatima iz Vojvodine.
– Tim aktivnostima nastojimo da damo svoj mali doprinos poboljšanju odnosa između Srbije i Hrvatske, što je prije svega zasluga dvojice predsjednika, Borisa Tadića i Ive Josipovića – rekao je Geratović. Iskoristio je priliku da predstavi i novi broj biltena u kome su predstavljene aktivnosti VSNM-a u posljednjih godinu dana.
Uz više županijskih i gradskih rukovodilaca, skupu je prisustvovao i predstavnik mađarske manjine Imbro Berkeš. N. Jovanović
Betonizacija Belog Manastira
In memoriam jednom drvoredu
Prije gotovo šest godina, u maju 2005. godine, u belomanastirskoj Ulici kralja Petra Svačića (poznatijoj kao Betonska), počelo je – nakon četrdesetak godina postojanja te ulice – ukopavanje kanalizacije s obje strane kolnika. To je bio povod i da se, usred vegetacije, započne s rušenjem njenog bujnog drvoreda. Stanovnici ove ulice, nisu se mogli pomiriti sa sječom drveća, pogotovo što je rušenje bilo nepotrebno jer se kanalizacija mogla ukopati i bez sječe, budući da je od stabala do kolnika postojao tri metra širok zeleni pojas. Zato su otišli u Gradsku upravu i prenijeli svoje nezadovoljstvo pročelnici odgovarajućeg gradskog upravnog odjela. Ona je prihvatila argumente i zaustavila dalju sječu, tako da su stradala samo dotad odrezana stabla s južne strane ulice od Beljskog mlina do Školske ulice.
Poslije toga kanalizacija je ukopana bez većih problema, kasnije su ukopane i plinske instalacije te električni kablovi za uličnu rasvjetu, a ranijih godina telefonske i vodovodne instalacije. Gradska uprava, međutim, ipak nije odustala od toga da se posiječe drvored u Betonskoj ulici, ali je sada prvo posadila novi, pričekala da prođu dvije-tri godine, i ove zime posjekla stotinjak stabala koliko ih je bilo još ostalo.
Ondašnji honorarni dopisnik regionalnih dnevnih novina napisao je 2005. godine i člančić protiv rušenja drvoreda i ilustrirao ga fotografijom, koju i ovdje objavljujemo, ali tadašnja urednica nije smatrala da člančić zaslužuje objavljivanje. Zato neka bar u “Novostima” ostane zabilježeno kako je izgledao taj drvored kad već – izgleda – nikoga za to nije briga.
J. Nedić
Skupština Društva za srpski jezik i književnost
Promovisan zbornik “Reče mi reč”
Urednica zbornika Mara Bekić-Vojnović rekla je da su njegov najemotivniji dio tekstovi troje učenika bobotske osnovne škole, koji “naš identitet čuvaju od zaborava”
“Zbornik Društva za srpski jezik i književnost odražava prirodu rada Društva. Dio održanih predavanja vezan je uz književna pitanja, dio su jezičke teme, a dio se tiče istorije Srba u borbi protiv unijaćenja poslije Velike seobe pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem. Srećna je zamisao da se uvrste radovi đaka: u njima se potvrđuje živo osjećanje za očuvanje sopstvenog identiteta. Tim osjećanjima i pitanjima posvećen je i cijeli zbornik. U okolnostima koje obilježavaju tradiciju Srba u Hrvatskoj, to daje osnovni pečat knjizi koja je pred čitaocem…”, dio je recenzije profesora Filološkog fakulteta u Beogradu Dušana Ivanića iz zbornika “Reče mi reč” Društva za srpski jezik i književnost, koji je promovisan u Vukovaru.
Predsjednica Društva, profesorka Mara Bekić-Vojnović, navela je da kao urednica izdanja nije željela “visokoumnu knjigu koju bi razumjeli samo naučnici, već lijepo i glatko štivo za čitanje koje će svako razumjeti”. Naglašavajući kako je zbornik povezao sva tri kulturna centra – onaj u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu – članove Skupštine upoznala je sa sadržajem antologijskih tekstova poznatih i priznatih autora.
Knjiga je rezultat ogromnog volonterskog rada dobrovoljaca, počevši od tehničkih poslova pa sve do eminentnih autora koji su se odrekli honorara. Drugi dio zbornika obogaćen je prilozima ljudi od pera sa istoka Hrvatske. Tako će čitaoci ovdje naći tekst Nikole Živkovića o rečenici i njenim dijelovima, Đorđa Nešića o Milutinu Milankoviću, Slobodana Milesunića o duhovnom trajanju Srba u Hrvatskoj itd. Prema riječima urednice, najemotivniji dio knjige su tekstovi troje učenika bobotske škole: Bojana Maslarevića, Milice Mijatović i Jelene Vidović.
– Tekstovi naših đaka su ono nešto što nas čuva i što naš identitet čuva od zaborava – rekla je Mara Bekić-Vojnović.
– Osnovna aktivnost Društva u narednoj godini je maksimalna promocija zbornika, prije svega u srpskim školama jer, kako je rečeno, “naša djeca svime se danas više bave nego knjigom”, zatim promocija u kulturnim centrima i klubovima, ali i van granica Hrvatske. Prvo predstavljanje dogovoreno je u Srpskom kulturnom centru u Leskovcu – dodaje urednica.
Profesori slabo angažirani u radu Društva
Štampanje zbornika “Reče mi reč” u tiražu od 300 primjeraka omogućili su neki donatori i Grad Vukovar, zahvaljujući angažmanu vijećnika i zamjenika gradonačelnika. Na Skupštini Društva ukazano je na poraznu činjenicu da je veoma malo učitelja, nastavnika i profesora – prije svega mali broj ovdašnjih profesora srpskog jezika i književnosti – aktivno uključeno u rad Društva, iako ih je znatan broj u formalnom članstvu.
Boro Rkman
Prvi veliki izvođač iz Srbije u Karlovcu nakon rata
Dobrodošlica starom drugu Bajagi
Tokom cijelog koncerta publika je pjevala sa Bajagom, što za generaciju iz sredine prošlog vijeka ne čudi, ali sve su riječi isto tako znala i njihova djeca
Prave stvari nikada ne gube na vrijednosti. Zlato uvijek ostaje zlato, safiri uvijek ostaju safiri, posebno ako su plavi, rokenrol uvijek ostaje rokenrol, Bajaga uvijek ostaje Bajaga, a to najjednostavnije rečeno znači – vrhunska kvaliteta koja traje.
To bi u najkraćem bila ocjena subotnjeg koncerta Bajage i Instruktora u karlovačkoj Školskoj sportskoj dvorani. “Koncert za zaljubljene” povodom Valentinova organizirala je firma Kreostar, a Vlado Lončar kao glavni organizator nije krio radost zbog uspjelog koncerta i načina na koji su Karlovčani, njih oko tri hiljade, nakon četvrt vijeka dočekali i pozdravili Momčila Bajagića Bajagu i njegove Instruktore. Bajaga, prvi veliki izvođač iz Srbije koji je nakon rata zasvirao u Karlovcu, obećao je dobar provod i obećanje je ispunio, a dobre vibracije uoči, tokom i nakon koncerta bilo je nemoguće ne primijetiti. Bez obzira na sve, Karlovčani ipak nisu zaboravili Bajagu.
Tokom cijelog koncerta publika je pjevala sa Bajagom, što za generaciju iz sredine prošlog vijeka nije čudno, ali je čudno da su sve riječi pjesama znala i njihova djeca, da ne kažemo i unuci. Jedina primjedba bila je da je koncert prekratko trajao – sa bisom oko dva sata. Kada bi se publika pitala, s obzirom na Bajagino dosadašnje djelo, vjerovatno ni cjelonoćni koncert trajanjem ne bi zadovoljio njegove obožavaoce.
– Karlovac je i prije, u bivšoj Jugi, bio na karti među rokerskim gradovima, bio je to oduvijek grad u kojem ljudi vole rokenrol. Ti ljudi su vjerovatno odgojili ovu djecu koja su večeras bila ovdje i to mi je veliki kompliment – rekao je sretni Bajaga.
Koncert je otvoren pjesmom “Grad”, da bi uslijedio niz hitova, primjerice “Verujem, ne verujem”, “Gore-dole”, “Godine prolaze”, “220”, “Ti se ljubiš”, “Sa druge strane jastuka”, “Ruski voz”, “Plavi safir”, “Moji drugovi”… Izveo je i neke nove stvari, koje sprema za novi album. Bajaga ne isključuje mogućnost skorog ponovnog dolaska s obzirom na to da nije otpjevao cijeli niz uspješnica, npr. “Tamaru”, “Dobro jutro džezeri”, “Zažmuri”, “442 do Beograda” i brojne druge.
Obožavateljici sa invaliditetom, Ivanki (33) iz Plaškog, Bajaga je darovao DVD plejer i cijelu diskografiju, te knjigu o bendu sa potpisima svih članova. M. Cimeša
Uspomena na slavne dane bršadinskog vinogradarstva
Lozu polivali, znojem zalivali
Iako je danas u Bršadinu svega nekoliko vinogradara, meštani žele da sačuvaju uspomenu na nekadašnju tradiciju
U čast Svetog Trifuna, zaštitnika vina i vinogradara, Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, pododbor Bršadin i Kulturno-umetničko društvo “Vaso Đurđević” iz Bršadina, organizovali su “Vinski bal”, manifestaciju koja ove godine slavi desetogodišnji jubilej. Iako je danas u Bršadinu svega nekoliko vinogradara, meštani žele da sačuvaju uspomenu na nekadašnju tradiciju.
– Mnogima je možda nepoznato da je Bršadin nekada bio jako aktivan i kvalitetan vinarski i vinogradarski kraj. Nekada je u selu bilo puno vinograda, 70 do 80 kuća je imalo svoje velike vinograde. To je vremenom iščezlo zbog nametanja velikih poreza na posedovanje vinograda i ljudi su polako prešli na stočarstvo i zemljoradnju. Mi smo imali nameru da se kroz ovaj program prisetimo kako je to nekada izgledalo i da ono što je bilo lepo očuvamo i danas, barem kroz priču, pesmu i igru – objašnjava Bojan Lazić, predsednik bršadinske “Prosvjete”. Nakon obreda osvećenja vinove loze, koji je obavio sveštenik Ljubenko Jović, održan je zanimljiv program u kome su se smenjivale igre, pesme i zdravice.
– Lozu polivali, znojem zalivali, s puno volje da rodi bolje, i žuljeve nagradili, blatinom i žilavkom zasladili, slavili pobedu rada i trganje vinograda, širom bršadinskog kraja i ravnog nam zavičaja – kaže zdravica kojom su Bršadinci započinjali berbu grožđa.
Bršadinci su podsetili kako su se šezdesetih godina prošlog veka u njihovim atarima uzgajale brojne sorte vinove loze kao što su “otela, slankamenka, smederevka, rizling”, a nadaleko se znalo za Prokine, Abadžićeve, Avakumove, Šicine, Pejinove, Vićine i mnoge druge vinograde. Danas, osim lomača u mnogim dvorištima, svega četiri domaćinstva u Bršadinu poseduju manje vinograde.
Pored domaćina, folklorne sekcije bršadinskog KUD-a, u programu su učestvovali i ovdašnji pesnici-amateri Mićo Zečević iz Klise, Ljubinka Arambašić i Mara Leskovac iz Bobote i Ljiljana Andrić iz Bršadina. Spletom starih srpskih pesama, bršadinskoj publici su se predstavile pevačke grupe “Filigran” i “Karmen” koje deluju u okviru vukovarske “Prosvjete”. Veče posvećeno Svetom Trifunu nastavljeno je druženjem uz pesmu i vino.
Tradicionalna vinska zabava, naslovljena “Vino je poezija u čaši”, održana je i u vukovarskom pododboru SKD “Prosvjete”. D. Bošnjak
Konkurs za idejno rješenje zaštitnog znaka
Kreirajte kikindski logo
Turistička organizacija Opštine Kikinda raspisala je konkurs za idejno rješenje zaštitnog znaka “sova utina”. Konkurs je raspisan s ciljem da se Kikinda promoviše kao najveće stanište sova utina na planeti. Osmišljen i dizajniran logo doprinijeće promociji i afirmaciji Kikinde kao turističke destinacije. Prijedlog rješenja treba jasno identifikovati koncept podsticanja održivog razvoja ekološke sredine.
Konkurs je otvoren za sve zainteresovane do 1. aprila ove godine. Rezultat konkursa i termin dodjele nagrada biće objavljeni do 15. aprila. Žiri će pregledati sve pristigle radove i proglasiti pobjednika uručivanjem nagrade u novčanom iznosu od 50.000 dinara. Tekst konkursa dostupan je na sajtu Opštine www.kikinda.rs u rubrici “Aktuelni konkursi”. J. N.
Stogodnjak (47)
18. 2. – 25. 2. 1911: u Glini je 23. veljače, u 84. godini, umro trgovac i posjednik Petar Peleš, jedan od najviđenijih Srba u Hrvatskoj toga vremena. Uz ostalo bio je poznat i po tome što je u njegovoj kući prvi puta 1846. otpjevana hrvatska himna, na tekst pjesnika Antuna Mihanovića i glazbu srpskog kompozitora Josifa Runjanina. U povodu Pelešove smrti zagrebački “Srbobran” objavio je nekrolog. “U prošli petak u šest sati ujutro ispustio je svoju plemenitu dušu nakon kratke i teške bolesti mnogouvaženi i odlični glinski građanin i trgovac Petar Peleš… Kao čovjek i kao Srbin ljubio je svoj narod sa rijetkim žarom. Sav svoj život bio je zauzet za sve ono, što je valjano i pošteno. U društvu, iako starac u visokoj dobi, rado je bio viđen i slušan od mladih ljudi. Bistroćom svoga uma, koja ga je u cijelosti zadržala do zadnjeg časa znao je upravo živo i slikovito pripovijedati mnogo toga iz prošlosti, a naročito o slozi Srba i Hrvata. Sa pokojnim srpskim kompozitorom Runjaninom pjevao je u nekadanjem srpskom pjevačkom društvu u Glini prvi put hrvatsku himnu ‘Lijepa naša domovino!'”
* List “Hrvatsko pravo” opet je, po tko zna koji put, uhvaćen u laži. Izmislili su aferu u povodu Svetosavske besjede u Zagrebu. Pod naslovom “I licej za srpsku propagandu” napisali su: “Nismo mogli vjerovati, kad smo čuli, da je učiteljica ženskoga liceja neka Bogdanović na zadnju svetosavsku besedu dovela ne samo mladež grčko-istočne vjere protiv svih disciplinarnih propisa, nego dapače prisilila i hrvatsku mladež katoličke vjere, da sudjeluje… Je li moguće, da se čak u ženskom svietu nađe pionir ‘srbstva’, koji ovako potajnim radom nastoji otrovati katoličku mladež. Zar smo zbilja tako daleko došli, da se u glavnom gradu Hrvatske, pred očima hrvatske vlade, događaju ovakovi atentati na odgoj katoličke mladeži?” Ravnatelj liceja dr Hoić tim je povodom odmah pokrenuo istragu. Išao je od razreda do razreda i pitao koja je učenica bila na srpskoj Svetosavskoj besjedi, da li je pjevala i dokle je tamo ostala. Kad je od svih učenica dobio negativan odgovor, “Hrvatsko pravo” je moralo objaviti ispravak.
Đorđe Ličina