Vlada više voli tajkune

Godinama država Srbija pri svojoj Vladi ima Savjet za borbu protiv korupcije, koji predvodi Verica Barać, vjerojatno jedna od najomraženijih osoba u tajkunsko-privrednim krugovima. Godinama nitko iz vlasti nju i njene prijave slučajeva korupcije ne sluša: kad god se iz Savjeta načne neka afera, uslijedi šutnja, pa čak i onda kad Savjet – zato što se vlast na njegove argumente ne osvrće – zakupi oglasni prostor u medijima, ne bi li se ipak netko pozabavio njegovim nalazima.

Najviše što se može očekivati jest da glasnogovornik Republičkog tužilaštva Srbije, mlađahni Tomo Zorić, kaže da se vode predistražne radnje i da će javnost biti obaviještena hoće li protiv prozvanih biti pokrenut kazneni postupak. Na tome sve ostaje.

Duševne boli i afere

Kao da Savjet nije pri Vladi Srbije, osim povjerenika za ljudska prava i dostupnost informacija Saše Jankovića i Rodoljuba Šabića, koje – zajedno s Vericom Barać – silni čitatelji internetskih portala i blogova pozivaju da napokon osnuju partiju poštenih ljudi, nitko se ne potresa ni zbog tužbi kojima zasipaju predsjednicu Savjeta za borbu protiv korupcije.

Posljednju u nizu podnio je poznati biznismen Milan Beko, kojega je Verica Barać prozivala u brojnim aferama, a ovaj ga je put optužila da je postao jedan od monopolista i da je tu poziciju na tržištu stekao na nezakonit način. Tako sad Beko – samozatajni poslovnjak  koji se izuzetno rijetko pojavljuje u javnosti, iako je dugo godina poznat (bio je za vrijeme Slobodana Miloševića i jedan od ministara, kao član Jugoslavenske ljevice Miloševićeve supruge Mirjane Marković) – tuži Vericu Barać za duševne boli teške dva milijuna dinara (nešto manje od 20 tisuća eura).

Beko se, inače, spominje u mnogim pričama: od uloge u višemjesečnoj nestašici mlijeka na policama prodavaonica u Srbiji, do navodne upetljanosti u do danas neriješeno preuzimanje nekad velikog trgovinskog lanca C market, no najviše po dvije afere – kupnji “Večernjih novosti”, koje se vole reklamirati kao najtiražnije u Srbiji, i kupnji Luke Beograd. Ta je operacija obavljena zajedno s drugim poznatim tajkunom, Miroslavom Miškovićem, vlasnikom Delta holdinga, čija je djelatnost gotovo posve zamrla, ali se nalazi na ekskluzivnom zemljištu u središtu Beograda, koje bi se baš zgodno moglo prenamijeniti u stambeno-poslovni kompleks, samo da se završi spor između vlasnika Luke Beograd i grada Beograda o tome čije je ono zapravo.

U priču oko “Večernjih novosti”, u kojoj su mnogi prevareni, Savjet za borbu protiv korupcije ušao je davno, da bi nedavno, u buri koja se digla nakon što je njemački WAZ najavio povlačenje iz tih novina kao i svih svojih operacija u Srbiji, Beko priznao da je upravo on, odnosno njegove tvrtke, pravi vlasnik tog dnevnog lista. Do pred koji mjesec priznavao je samo da obavlja upravljačku funkciju u njemu, da bi se ispostavilo da su njegove tvrtke kupovale dionice u Srbiji za račun WAZ-a, koji ih ipak (zbog raznih zavrzlama i makinacija) nije preuzeo i samim time nije mogao doći do većinskog vlasništva. Bilo je u svemu tome i Stanka Subotića Caneta, koji tvrdi da je “izvaćaren” od Beka i Bode Hombacha, u to vrijeme glavnog u operaciji WAZ u Srbiji, ali i vječnog direktora i glavnog urednika Manojla Vukotića, koji je u svemu tome bio konzultant i koji je honorare, kako to svjedoče faksimili bankovnih transakcija, prebacivao na račun svog sina u Italiji.

Nisko na ljestvici

Nevladina organizacija Transparentnost Srbije nedavno je zatražila reakciju vlasti na najnovije pritiske na Savjet za borbu protiv korupcije i Vericu Barać, zahtijevajući od Tužilaštva da ustvrdi ima li u njenim navodima elemenata za nečiju kaznenu odgovornost. Najnoviji pritisci, konstatira ta organizacija, posljedica su činjenice da Vlada i Tužilaštvo godinama nisu reagirali na navode iz izvještaja Savjeta, usprkos tome što je riječ o Vladinom tijelu.

– Nemamo informaciju o tome da je Vlada ikada razmatrala ijedan izvještaj Savjeta i donijela odluku o postupanju na temelju njega. Gomilaju se nerazriješene afere stare godinama, jer ih Vlada ignorira sve vrijeme – kaže Nemanja Nenadić, predsjednik Transparentnosti Srbije, koji ostaje bez odgovora na pitanje zašto se Vlada time ne želi baviti, ali je siguran da otvoreno suprotstavljanje Savjetu ne bi bio popularan potez.

Nije teško dokučiti: ni na zahtjev Transparentnosti Srbije vlast se nije oglasila, usprkos tome što je država premrežena korupcijom, pa se tako po indeksu ekonomskih sloboda našla na 101. mjestu između 179 zemalja svijeta. Osim Bosne i Hercegovine, koja je još tri mjesta niže na toj ljestvici, sve ostale zemlje regije smjestile su se iznad 70. mjesta.