Izbjeglice kao laka meta manipulacija

Dragan Cimeša iz karlovačkog prigradskog naselja Popović Brda ne može se vratiti iz izbjeglištva jer mu je kuća po treći put zauzeta, ovaj put od osobe koja nema nikakvo pravo na useljenje. Sa suprugom i troje djece koja završavaju srednju školu, 59-godišnji Cimeša danas živi u selu Zvezdanu kod Zaječara, gdje radi svakojake poslove kako bi prehranio porodicu. Izbjegao je tokom “Oluje”. Kuću je započeo graditi prije rata i uspio je završiti samo prizemlje.

U Hrvatskoj ga zakonski zastupa najstariji brat Nikola Cimeša. On kaže da bi se Dragan vrlo rado vratio na Popović Brdo, ali kuća mu je još uvijek zauzeta. Ona je bila dva puta ustupljena na korištenje drugima, službeno i s potrebnom dokumentacijom. Stanari, također stradalnici rata iz sjeverozapadnog dijela BiH, iz šire okolice Banja Luke, izašli su iz Draganove kuće, no zadnja korisnica ključ nije vratila odgovarajućoj komisiji, već ga je dala još jednom useljeniku iz BiH, Draganu Čečuri, koji je na taj način bespravno uselio kuću Dragana Cimeše. Naime, Čečura nikada nije dobio rješenje o pravu na korištenje kuće.

Dobili na sudu, ali…

Porodica Cimeša ima na svojoj strani i presudu Općinskog suda u Karlovcu, koja međutim nije provedena. Na prvo ročište čekalo se tri godine, od 2004. do 2007.

U presudi stoji da je obitelj Čečura dužna predati u posjed kuću slobodnu od osoba i svojih stvari u roku od 90 dana, ali “od dana zadnje isporuke građevinskog materijala potrebnog za izgradnju vlastite obiteljske kuće”. No, Čečure nemaju status privremenih korisnika i nisu dobili suglasnost za dodjelu građevinskog materijala, pa sve ovo može trajati unedogled. Zanimljivo je i da troškove sudskog postupka svaka strana snosi za sebe.

Cimeše su na ovakvu presudu uložili žalbu koja na Županijskom sudu u Karlovcu čeka duže od godinu dana. Obratili su se i Ministarstvu pravosuđa koje je zatražilo objašnjenje karlovačkog Županijskog suda. Tako priča oko vraćanja Cimešine kuće traje već više od deset godina.

Protupravni korisnik Čečura dobio je nekoliko ponuda za alternativni smještaj, ali ih nije htio iskoristiti. Putem karlovačkog Odbora za ljudska prava dobio je smještaj u bivšem prognaničkom naselju na Gazi u Karlovcu, još 2004. godine. Mogao se smjestiti i u jedan od tri stana u zgradi pokraj škole na Popović Brdu. Mogao je prihvatiti i jednu od ponuđenih praznih kuća u istom mjestu.

Nikola Cimeša kaže da mu Čečura stalno ponavlja da je kuća njegova i da će ostati u njoj dok mu država ne riješi stambeno pitanje, usprkos alternativama koje postoje. Prema tvrdnjama Nikole Cimeše, Čečura mu je više puta nudio iznos od 20 hiljada BiH maraka (oko deset hiljada evra), ne bi li njegov brat prodao kuću. Čečura inače ima prijavljen boravak u obližnjem Vukmanićkom Cerovcu, pa je nejasno kako je moguće imati na nevelikoj udaljenosti prijavljeno i prebivalište i boravak.

Prednost dana bespravnom korisniku

Nikola Cimeša obraćao se za pomoć Odboru za ljudska prava, pučkom pravobranitelju, gradskom i županijskom Vijeću srpske nacionalne manjine, saborskim zastupnicima SDSS-a i Srpskom narodnom vijeću.

– Pravnu proceduru valja poštovati, ali što vrijedi kada je presuda u korist moga brata uslovljena prethodnim rješenjem statusa bespravnog stanara. Dakle, u rješavanju problema prednost je dana bespravnom korisniku tuđe kuće u odnosu na stvarnog vlasnika – kaže on.

Nikola Cimeša dobro zna da je i Čečura, zaročenik logora na Manjači, teško stradao u ratu u BiH, ali njegov problem bi trebala riješiti država.

Dragan i Nikola imaju i cijeli niz primjedbi na račun sutkinje koja je vodila prvostupanjski postupak, završen neobičnom presudom u njihovu korist. Također su podnijeli žalbu karlovačkom Županijskom sudu. Žalili su se zbog odluke o vraćanju kuće u roku od 90 dana nakon što tuženi dobije građevinski materijal, ali i zato što smatraju da nemaju baš nikakvog razloga da plate sudski trošak. Pobijaju i pojam “privremenog korisnika” jer Čečura to nikada službeno nije bio.

“Ovo nije kazneni postupak u kojem se ocjenjuju olakotne okolnosti na strani tuženika. Takav navod prvostupanjskog suda nije točan. Upravo su tuženici skrivili ovu parnicu, i to svojim protupravnim postupanjem. Tokom postupka je također sa sigurnošću utvrđeno da tuženici nemaju i nisu imali status prognanika. Nadležna državna tijela nudila su im stambeno zbrinjavanje koje su oni odbili”, stoji u žalbi tužitelja.

Milan Cimeša

Sud smatra da svaka stranka treba snositi svoje troškove

U presudi Općinskog suda u Karlovcu, između ostalog, stoji: “Činjenica je da su tuženici u predmetnu kuću tužitelja uselili bez ikakvog privremenog rješenja o korištenju te kuće, ali su tuženici u međuvremenu ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje (…) dodjelom građevinskog materijala za izgradnju vlastite kuće. Oni su zato dužni iseliti iz objekta dobivenog privremeno u posjed i na korištenje u roku od 90 dana od zadnje isporuke građevinskog materijala. Kako do realizacije tog stambenog zbrinjavanja još nije došlo kao ni do isporuke građevinskog materijala, realizacija ovog oblika stambenog zbrinjavanja ovisi o nadležnom Ministarstvu. U konkretnom slučaju sud je udovoljio tužbenom zahtjevu ali je (…) određeno da su tuženi dužni predmetnu kuću predati u posjed tužitelju u roku od 90 dana od dana zadnje isporuke građevinskog materijala potrebnog za završnu fazu izgradnje.

Sud je mišljenja da svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka. Naime, tuženici nisu svojim ponašanjem pridonijeli trajanju i složenosti postupka jer su tuženici 2001. godine podnijeli molbu za stambeno zbrinjavanje, što im je odobreno 2007. i dobili suglasnost, ali im nije isporučen građevinski materijal, a dužni su iseliti u roku od 90 dana od dostave materijala, pa je mišljenje suda da tuženici nisu skrivili troškove postupka.”