Intrigator

Stidljivi prosvjedi u Hrvatskoj

Desnica protiv desnice

Prema dosad viđenom, na snazi je prosvjedna akcija desnice protiv desnice. Prosvjedima stidljivo prijete ribari i poljoprivrednici, još samo da im se pridruže povratnici iz Libije, koji su pobjegli ugledavši kako se za slobodu leđa podmeću po cijenu života

U trenutku u kojem je nezaposlenost u Hrvatskoj dosegla kritičnu točku, digli su se na noge nezadovoljni pojedinci u punom nacionalnom zanosu, pa održavaju minorne i pozivaju na masovne prosvjede protiv siromaštva, banaka, harača Vlade Jadranke Kosor, progona branitelja…

Na nekoliko dosad održanih skupova, prosvjednici su se mogli doslovno prebrojati poput đaka iz malo većeg razreda, no pravo je pitanje tko su vođe prosvjeda, na koji način pokreću “mase” i što žele. Libijski sindrom Hrvatske kojim je, čini se, najviše zahvaćena upravo Vlada, započeo je nedavnim spontanim okupljanjem oko tisuću Vukovaraca, uglavnom branitelja koji su prosvjedom pružili potporu branitelju Tihomiru Purdi. Dok Purda čeka hoće li na koncu biti izručen Srbiji, vukovarski branitelj Petar Janjić Tromblon poručio je da, ukoliko se to dogodi, državni vrh više neće moći kročiti u Vukovar. Dodao je da će takvu mogućnost, ako bude potrebno, spriječiti i fizičkom silom.

Vladajuću stranku zbog izdaje nacionalnih interesa na zub su uzele i Anita Barišić i Kristina Ćurković, aktivistice udruge “Volim Hrvatsku”, koje su u Omišu jajima gađale HDZ-ovce koji su ondje slavili 21. godišnjicu osnutka stranke. “Ovo vam je za škverove, ovo za Purdu, evo vam i za branitelje, propale firme”, uzvikivale su dok su jaja letjela prema nogama Branka Bačića, glavnog tajnika stranke, i njegove svite.

Nekoliko dana nakon tog ekscesa, jaja su zasula i središnjicu HDZ-a u Zagrebu, koju danas čuva policija. Najnoviji prosvjed građana, koji su o tome doznali preko Facebooka i drugih internetskih portala, dogodio se u utorak. Ivan Pernar, vijećnik gradske četvrti Stenjevec i član Zelene liste, pozvao je na rušenje Vlade i zatražio raspisivanje izbora. Specijalci su dvjestotinjak prosvjednika zaustavili pred Kamenitim vratima. Nema dalje, poručili su, dok su prosvjednici, među kojima je bilo i studenata i penzionera uzvikivali: “U boj, u boj”, “Goni bandu preko izvora”, “Zovi, samo zovi”, sve dobro poznate parole što strašno zvuče.

Nakon što je nekoliko njih na čelu s Pernarom uhapšeno, s te strane najavljeni su novi prosvjedi diljem Hrvatske. Istovremeno je Željko Sačić, bivši zamjenik haškog optuženika Mladena Markača, za subotu najavio veliki prosvjed na Trgu bana Jelačića. “Bit će to socijalni bunt, duhovna obnova, glas protiv progona hrvatskih branitelja i podrška istrazi komunističkih zločina”, objasnio je Sačić razloge prosvjeda. Dovest će i svoga prijatelja Marka Perkovića Thompsona, ne da pjeva, već navodno da održi patriotski govor u svjetlu duhovne obnove. Dočim je Sačić takvo što objavio, javio se i šef HVIDR-e Josip Đakić najavljujući kontraofenzivu – sastanak šefova udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

– Prosvjedi su legitimna stvar u demokraciji, no čini se da utjecaj HDZ-a prema braniteljima izmiče kontroli, pa bi na izborima mogli biti lišeni njihovih glasova, posebice ako uspiju okupiti masu ljudi. Što se tiče drugih, mora postojati određena struktura, motivacija i vođa koji će neki prosvjed jasno artikulirati. Teško je reći postoji li on danas u Hrvatskoj – kaže politolog Nenad Zakošek.

Prema dosad viđenom, na snazi je prosvjedna akcija desnice protiv desnice, uz mala odstupanja među onima koji su stremili Markovom trgu. Na koncu, prosvjedima stidljivo prijete ribari i poljoprivrednici. Još samo da im se pridruže hrvatski povratnici iz Libije, koji su pobjegli ugledavši kako se za slobodu leđa podmeću po cijenu života.

Dragan Grozdanić

Katran & perje

Korporativni agitprop

Expresseravanje

Predsjednik uprave Hrvatskih pošta Robert Jukić utjelovio je lik menadžera novog kova u “Nedjeljnom Jutarnjem”. Uz suučesništvo prokapitalističkog uredništva, predstavljena nam je tako “jedina državna tvrtka u kojoj se nešto mijenja”.

Liberalizacija tržišta dežurna je parola što visi nad glavama sirotih poštara. Jukić provodi “evoluciju socijalističkog mastodonta”, što ne čudi kada znamo da je Berlinski zid pao baš prije nekoliko dana. Stoga je “uz motivirajuće otpremnine” podijelio dvije tisuće otkaza i doveo ljude iz privatnog sektora, “s drugačijim radnim navikama” od okorjele djece socijalizma. “Smjerovi zapovijedanja” bili su “nešto strašno”, povjerio je naciji Jukić, znalački eskivirajući odgovor na zalutalo pitanje kako se dogodilo da državni HP postane podizvođač nekih poslova privatnoj konkurentskoj tvrtki “City Express”. No to je ionako izmišljena afera onih koji ne žele iz Pošta istjerati “uspavani komunizam…” jer on, Jukić “čisti poštu od zastarjelog, netržišnog kadra”.

Čitateljima korporativnog agitpropa, a poglavito nekolicini najpohlepnijih kojima su ovakvi članci i namijenjeni kako bi im se ukazalo na preostalu javnu imovinu, cijedile su se sline dok je Jukić spominjao goleme vrijednosti poštarskih nekretnina, koje će redom biti “iznajmljene”, ali nikako “prodane”. Bilo je uzgred govora i o bivšim šefovima prebačenima na poštanske šaltere zbog nepodobnosti te milijunima spaljenima zajedno s Fimi-medijom, ali ni riječi o istrazi USKOK-a i optužbama da uprava HP-a ima na uzici novinare koji skrivaju pravo stanje. Pala je i teza da su sindikalisti kupljeni ustupanjem odmarališta na upravljanje.

– Koješta, odmarališta nisu naš core business – odgovorio je savršeno nepravilnom menadžersko-anglohrvatskom rečenicom gospodin direktor.

Petar Glodić

Lažne muke Hebrangova sina

Nema frke dok je Prke

Istinoljubivi potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang htio se dodvoriti javnosti izjavom o tome kako je i njegov sin Darko mjesecima nezaposlen nakon što je dobio otkaz u tvrtki Spectator Konstrukt u vlasništvu splitske obitelji Crnčević. Štoviše, izjadao se “Jutarnjem listu” Hebrang, vlasnici tvrtke nisu njegovom sinu isplatili ni zadnju plaću, a doprinose mu nisu uplatili čak deset mjeseci.

No tužna Hebranogova priča o tome kako i sinovi visokopozicioniranih političara dijele sudbinu napaćenog hrvatskog naroda – kada je već ne dijele i sami visokopozicionirani političari poput njega, koji prima saborsku plaću od 15.000 kuna – rasplinula se već sutradan, nakon što je “Večernji list” objavio kako njegov sin Darko već dva mjeseca radi na menadžerskoj poziciji u tvrtki Intesa Sanpaolo Card. Ne samo da je Hebrangov sin u jeku gospodarske krize pronašao posao bez problema, nego, sudeći po njegovom životopisu, nikada nije ni imao problema pri pronalaženju posla u Hrvatskoj.

Darko Hebrang rođen je 1975, a nakon završetka poslijediplomskog studija informatičkog menadžmenta na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, zaposlio se u PBZ American Exspressu, gdje je pet godina radio u IT sektoru, napredujući od programera do poslovnog analitičara. Nakon toga je prešao u Generalturist za direktora sektora za razvoj, a potom kod obitelji Crnčević, za direktora tvrtke Spectator Konstrukt. Kada je ta tvrtka zapala u poslovne probleme, mlađi je Hebrang ponovno raširenih ruku dočekan u PBZ-u, u kojem je startao, odnosno u PBZ-ovoj tvrtki Intesa Sanpaolo Card.

Stariji Hebrang s PBZ-om, pak, nema nikakve veze, osim što je njegov stranački kolega, glavni direktor te banke Božo Prka, devedesetih bio, baš kao i on sam, jedan od ministara u tadašnjim HDZ-ovim vladama. N. Bajto

Kratko & jasno

Alen Budaj, direktor Margelova instituta

Ne odustajem od Ašnera

DORH vas je upravo obavijestio da je ekstradicijski postupak za ustaškog zločinca Milivoja Ašnera suspendiran u Austriji zbog njegove staračke demencije. Jeste li razočarani ishodom?

– Da, mada nisam iznenađen, jer sam odnosom vlasti prema tome predmetu razočaran čitavo vrijeme. Nisu poduzeti svi koraci koji su morali biti poduzeti. DORH je mogao zatražiti da i hrvatski liječnici pregledaju Ašnera. Isključivo strani liječnici su ga pregledavali, što je naročito čudno jer je Ašner u posjedu samo hrvatskog državljanstva, a izgubio je austrijsko. Tu činjenicu potvrdila je u svoje vrijeme još i ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt.

Mislite li da bi neki drugi liječnici imali osnove donijeti drukčiju dijagnozu za Ašnera?

– Prvo, imali bismo više uvida u stanje stvari. Puno se govorilo i o njegovu Alzheimeru, što je apsurdno znamo li da ta bolest započinje puno ranije od dobi u kojoj je sad Ašner. Također, liječnici s VMA u Beogradu procijenili su na osnovi intervjua kojeg je dao HTV-a da je sposoban za suđenje. Naime, i Srbija je zatražila njegovo izručenje zbog zločina nad Srbima. Ali, Hrvatska nije slala nikakve diplomatske note u smjeru njegove ekstradicije, tako da sad imamo to što imamo.

Može li se govoriti i o hrvatskoj i austrijskoj nevoljkosti da se taj slučaj riješi u interesu pravde?

– Austrijska židovska zajednica stalno, otkako je slučaj otvoren prije šest godina, vrši pritisak da ga se izruči, ali ništa nije urodilo plodom. Mislili smo da će se nešto promijeniti s odlaskom Haidera, no također se nije dogodilo ništa. Vjerujem da su zapravo u svemu tome i jedni i drugi posve nezainteresirani.

Je li s vašim nastojanjima oko toga sad gotovo ili se namjeravate i dalje nekako truditi ne bi li Ašner dolijao?

– Premda smo svjesni da u toj životnoj dobi može svaki dan umrijeti, nastavit ćemo inzistirati. Dvije države ga traže, a ratni zločin ne zastarijeva. On je u konclogor deportirao ljude koji su bili njegovih godina i goreg zdravlja. Andrija Artuković, uostalom, bio je bolesniji kada ga je SAD izručio Jugoslaviji.

Igor Lasić

Unatoč navodnoj zabrani zapošljavanja, ministarstva i Vladine agencije obilno oglašavaju radna mjesta

Vladina burza rada za guzonje

Ne samo da je otvoreno na stotine radnih mjesta u javnom sektoru, nego je mahom riječ o rukovodećim funkcijama, što znači da ni u krizi ne manjka sinekura za stranačke “guzonje”

Nakon što su vladajući priznali da je broj nezaposlenih u Hrvatskoj prešao 334.000, premijerka Jadranka Kosor izjavila je kako će zbog toga razmotriti svoju odluku o zabrani zapošljavanja u javnom sektoru. No pregled oglasa u “Narodnim novinama” od početka godine pokazuje da se živo zapošljavanje odvija ne samo na svim mogućim razinama lokalnih vlasti, već i na raznoraznim državnim zavodima, institutima i ustanovama, ali i direktno u Vladinim ministarstvima i njihovim mnogobrojnim agencijama i upravama.

Ne samo da je otvoreno na stotine radnih mjesta, nego je mahom riječ o rukovodećim funkcijama, što znači da ni u krizi ne manjka sinekura za stranačke “guzonje”. Primjerice, Ministarstvo prometa traži četiri člana nadzornog odbora Luke Vukovar i još jednog Dunavskog Lloyda, Ministarstvo uprave traži ravnatelja Uprave za politički sustav i predstojnika Ureda u Koprivničko-križevačkoj županiji, Ministarstvo obitelji ravnatelje obiteljskih centara u Zagrebu i još osam županija, Ministarstvo poljoprivrede ravnatelja Uprave za ribarstvo, a Ministarstvo kulture ravnatelja Hine. Ravnatelje traže još i Agencija za znanost i Hrvatska akreditacijska agencija, dok Agencija za mobilnost i Središnji državni ured za e-Hrvatsku traže po jednog načelnika odjela.

Ipak, to nije ništa prema ofenzivi hrvatske pravne države, koju predvodi Ministarstvo pravosuđa oglasima za zapošljavanje rukovodilaca u odjelima zatvorskog sustava, desetak stručnih savjetnika te 17 pravosudnih policajaca. Državno sudbeno vijeće traži pak dva suca Vrhovnog suda, tri suca Visokog trgovačkog suda, deset sudaca Trgovačkog suda u Zagrebu te devet sudaca različitih županijskih, 28 općinskih, 20 upravnih i tri prekršajnih sudova, a uz to, zapošljava i još jednog vježbenika u svojem tajništvu. Zapošljavaju i sudovi direktno, uglavnom na nižim funkcijama, pa tako Županijski sud u Zagrebu traži računovodstvenog referenta, ali i načelnika Odjela materijalno-financijskog poslovanja. Zagrebački Općinski sud traži devet upisničara, pet zapisničara, tri zemljišnoknjižna referenta i jednog knjigovođu, Trgovači sud sudskog savjetnika i dva administrativna referenta, a Prekršajni sud referenta za izvršenje kazni. Istog referenta traži i Prekršajni sud u Splitu, dok onaj u Rijeci treba zapisničara, a onaj u Sesvetama čistačicu. Zapisničar je potreban i na Općinskom sudu u Zadru, a još jedna čistačica na Općinskom sudu u Splitu.

Aktivan je i DORH koji traži jednog zamjenika glavnog državnog odvjetnika, jednog zamjenika državne odvjetnice u Puli te državne odvjetnike u Bjelovaru, Karlovcu, Slavonskom Brodu i Zagrebu, a zainteresiranima se nudi i trajni premještaj na slobodna mjesta zamjenika općinskih državnih odvjetnika u Dubrovniku, Ogulinu, Gospiću, Osijeku, Bujama, Puli, Splitu, Čakovcu, Koprivnici, Križevcima, Velikoj Gorici i Zagrebu. Varaždinsko županijsko odvjetništvo traži upisničara, a općinsko u Osijeku daktilografa. Tri daktilografa – dva u Zagrebu i jednog u Splitu – traži i USKOK.

Nikola Bajto