Brzi propisi za zbrku i paniku

Kao za vrijeme Slobodana Miloševića, kada je njegov ministar – i danas aktualni neimar u Vladi Srbije – Milutin Mrkonjić obećavao “brze pruge Srbije”, od kojih još nema ništa, tako i zakonodavna vlast obećava sve i svašta, u odgovorima na upitnik EU-a sve je med i mlijeko, a građani na svojoj koži osjećaju suluda rješenja raznih zakona, brzih propisa Srbije.

Ništa nije vrijedilo što je javnost krajem prošle godine upozoravala da Srbija ne može imati “dupli kolosijek” u nametima na naftne derivate, svejedno je Skupština izglasala namete veće za derivate evropskog standarda nego za one koji se prerađuju u rafinerijama Naftne industrije Srbije. Rupa u budžetu je, naime, pogolema, a NIS je – olako poklonjen Rusima – i dalje povlašten na srbijanskom tržištu. Vlast ipak pristaje da odustane od kršenja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om, no tek nakon što su podviknuli iz Evropske komisije.

U tom će primjeru stvar biti ispravljena, no proteklih su godina doneseni silni zakoni koji nisu pod lupom Evrope. Primjerice, lani je izmijenjen Zakon o parničnom postupku te je jedan od najvažnijih izvanrednih pravnih lijekova, revizija, praktično postala nedostižna većini građana i poduzeća. Ona se, naime, u siromašnoj Srbiji više ne može izjaviti za sporove čija je vrijednost manja od 100.000, iako se u urednim evropskim državama izjavljuje u sporovima vrijednima tek tisuću eura.

Čipovi bez čitača

Prije nekoliko godina donesen je i Zakon o informiranju: već je tada bilo jasno da se njime štiti (od prije nekoliko dana bivši) ministar Mlađan Dinkić, kojega je strašno nervirao tabloid “Kurir” i njegov vlasnik Radisav Rodić, koji već mjesecima trune u pritvoru zbog navodnih zloupotreba u poslovanju. Taj zakon, koji je propisivao i odgovornost medija ako prenesu nečiju izjavu a ovaj se potom predomisli oko vlastitih riječi, Ustavni je sud proglasio neustavnim, ali badava.

Novi osobni dokumenti tek su cirkus; zanemarimo silne gužve i poniženja građana, koji usred noći zauzimaju “busiju” ispred policijskih stanica ne bi li ujutro dobili broj koji će ih približiti novoj osobnoj iskaznici ili pasošu. Osobne karte nalik su na hrvatske, a građani imaju mogućnost uzeti i dokument s čipom, na što se mnogi odlučuju. Međutim, još ni danas – a izdavanje novih dokumenata traje već dvije godine –  policija, banke i javne ustanove nisu nabavile čitače za njih. Putovnice su također posebna priča: na koricama piše “Republika Srbija” i “Pasoš” ćirilicom, a tek se unutra na uobičajenim jezicima, francuskom i engleskom, uz srpski na ćirilici, doznaje o čemu je riječ. A valja reći i to da je starim dokumentima valjanost već dvaput produljivana, sve uslijed nesposobnosti vlasti da uvede malo reda i ažurnosti.

Sad su se pojavile i nove tablice za automobile. Prava je zbrka nastala nakon što je otkriveno da se netko pametan dosjetio da na njih stavi i slova s dijakritičkim znacima (Č, Ć, Đ, Š, Ž), pravdajući se da su to slova azbuke (ćirilične), ali su se u nju nekako provukli i X i Y. Mjesecima je bilo problema s plaćanjem parkiranja: najprije su nadležni objašnjavali da vlasnici automobila mogu kupiti mobilni telefon koji ima dijakritičke znakove, potom su se dosjetili da netko tko, primjerice, ima registraciju sa Ć i Đ upisuje slova C i D. Još se ne znaju razmjeri zbrke koja je ovime nastala, no ima toga još: nova prometna dozvola nalik je na osobnu iskaznicu i nju se čeka mjesec dana. Dotad važi nekakva potvrda s kojom se, međutim, ne može putovati izvan granica Srbije. Onda se netko dosjetio da je u međuvremenu promijenjen grb Srbije (u nekim detaljima), pa je nastala panika. No, nadležni su objavili da su oba grba, i stari i novi, u regularnoj upotrebi, pa ne treba ponovno mijenjati sve dokumente, tablice, natpise na institucijama…

Neefikasna država

Alkoholizam su, pak, nadležni odlučili suzbiti zabranom prodaje alkoholnih pića svima nakon 22 sata. Treba li uopće reći da su se veliki tržni centri složili s time, kad ionako ne rade noću? Nekom je onda palo na pamet da za pijane goste odgovaraju i konobari i prijatelji u čijoj se kući napiju, pa sjednu za volan; epilog te genijalne ideje još ne znamo. Vlasnicima debelih džipova koji izbjegavaju plaćanje dadžbina doskočilo se time što su s njima u istu kategoriju utrpani i vlasnici kombija i malih kamiona za prijevoz: obećano je da će taj propis biti ukinut, još se čeka.

Građani će od ove godine plaćati bar dvostruko viši porez na vlastiti stan, a iduće će godine taj iznos “odokativno” propisivati lokalne samouprave. Harač plaćaju i komunalnim poduzećima, koja ne odustaju od naplate navodnih dugova otprije deset i više godina, iako za njih građani nisu bili tuženi nadležnom sudu. Kada se žale, kaže im se da je to stoga što oni najbogatiji ne plaćaju usluge i ne može ih se natjerati, što i nije čudno, s obzirom na to da su i Vlada i Predsjedništvo Srbije uhvaćeni u višegodišnjem dugovanju za struju, vodu i grijanje.

U šumi novih, brzih propisa Srbije, koje parlament sve češće donosi po hitnom postupku, građanima je sve teže, ali njih ionako nitko ništa ne pita. Evo se spremaju i nove izmjene građanskog i kaznenog zakona, po kojima se pozivi i razna sudska pismena više neće morati dostavljati osobno, nego će se objavljivati na internetskim stranicama sudova ili predavati susjedu ili domaru zgrade: sve u slavu neefikasne države i protiv njenih podanika!