Više nema tjeralica za Hrvate

Protiv doktorice Vesne Bosanac nema istrage pred Tužilaštvom za ratne zločine u Beogradu; njezino se saslušanje zatražilo kako bi se zatvorio predmet koji je još davnih devedesetih otvorilo tadašnje Vojno tužilaštvo, izjavljuje za “Novosti” srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević. Doktorica Vesna Bosanac nikada, kao ni njezin pokojni kolega dr. Juraj Njavro, nije bila na popisu osumnjičenih, a Vukčević objašnjava da je sadašnje Tužilaštvo od Vojnog naslijedilo jako velik broj predmeta. Mnogi su odmah zatvoreni zato što su postojale samo kaznene prijave, bez ijednog pratećeg dokaza, nakon kojih vojni organi godinama nisu poduzeli nijednu procesnu radnju.

Za slučaj Tihomira Purde, čije je uhićenje podiglo veliku prašinu u Hrvatskoj, kaže da nije bilo drugog načina nego da se on ispita i prikupe druga svjedočenja te da se potom odluči ima li elemenata za daljnje vođenje postupka.

Potjernice raspisuje MUP Srbije

Otkud tjeralica protiv Purde, kao i protiv generala Jovana Divjaka, koji je još u ekstradicijskom pritvoru u Austriji, pitamo Vukčevića.

– Međunarodne poternice ne raspisuje Tužilaštvo, nego MUP Srbije, uz saglasnost Ministarstva pravde. MUP nije dužan obavestiti nas da je poternica raspisana – odgovara tužitelj, precizirajući da nakon nedavno oslobođenog Purde nijednoga građanina Hrvatske nema na međunarodnim tjeralicama Srbije.

I postupak protiv Purde otvorilo je nekadašnje Vojno tužilaštvo, pa je u tom predmetu valjalo prikupiti dokaze i ustvrditi ima li mjesta gonjenju. Iz razgovora s tužiteljem Vukčevićem dade se zaključiti da se sve moglo lagodnije i brže riješiti da je Hrvatska zatražila njegovo izručenje. Srpska je strana u svemu napravila neke ustupke: i zamjenik tužitelja i istražni sudac saslušali su Purdu pred sarajevskim, a dvojicu suosumnjičenih pred hrvatskim sudom.

U svakom slučaju, trenutačno je stanje sljedeće: na temelju Sporazuma o suradnji tužilaštava Hrvatske i Srbije iz 2005. te Sporazuma iz 2006, na temelju kojeg se mogu međusobno razmjenjivati i dokazi koje svaka od država prikupi u predmetima ratnih zločina, na stolu je još 26 predmeta (od čega je u deset presuđeno), koje je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) dostavilo Tužilaštvu za ratne zločine Srbije. Nasuprot tome, Tužilaštvo Srbije ustupilo je DORH-u dva predmeta, u kojima je prihvaćeno gonjenje dvoje optuženih, a još su tri na razmatranju.

Bez sporazuma s BIH

Čini se, dakle, da su Hrvatska i Srbija na dobrom putu da završe to poglavlje, iako se time ne rješava i pitanje podugačkog spiska s više od 1.500 osumnjičenih ili optuženih Srba, koji je nedavno, uvećan za petnaestak imena (sic!), dostavljen Ministarstvu pravosuđa Srbije.

Problem je, međutim, i dalje otvoren s Bosnom i Hercegovinom, koja je još 2005. stavila potpis na Memorandum o unapređenju suradnje u borbi protiv svih oblika teškog kriminala, ali nikako da se potpiše i Sporazum o progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, koji se odnosi na razmjenu dokaza, dokumenata i podataka koji će pridonijeti efikasnijem istraživanju, dokazivanju i kažnjavanju svih počinitelja ratnih zločina. Takav su sporazum Hrvatska i Srbija, odnosno tužitelji Mladen Bajić i Vladimir Vukčević, potpisali još u listopadu 2006.

– Da takav sporazum postoji, najjednostavnije bi bilo dokaze koje smo prikupili u predmetima Tuzlanske kolone i Dobrovoljačke ulice u Sarajevu proslediti nadležnim tužilaštvima u Bosni i Hercegovini – kaže Vukčević, dodajući da Tužilaštvo, kao i u slučaju Purde, ne može ne postupati u otvorenim predmetima.

Kad ponovno spominjemo Purdu, recimo i to da Vladimir Vukčević kaže da je predmet o zarobljeničkim logorima u Srbiji na početku devedesetih u radu: još samo da dočekamo rezultate!