Mario Bara iz Instituta za migracije i narodnosti

Kretanje broja Srba u Slavoniji i Hrvata u Vojvodini tokom prošlog vijeka bilo je predmet istraživanja koje su proveli dr. Ivan Lajić i Mario Bara iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu. Istraživanje je obuhvatilo pet današnjih slavonskih županija i Vojvodinu kako bi se omogućila međusobna usporedba popisa stanovništva od 1900. do 2001. u Hrvatskoj odnosno 2002. u Srbiji.

Istjerivanje Nijemaca i kolonizacija

Koji su uzroci i koje su sličnosti a koje razlike između demografskih kretanja Srba u Slavoniji i Hrvata u Vojvodini?

– Iz statističkih podataka vidi se da je tijekom XX. stoljeća došlo do izrazite nacionalne homogenizacije Hrvatske i Srbije, što je posebice vidljivo u Slavoniji odnosno Vojvodini, koje su sve do Drugoga svjetskog rata bile etnički, konfesionalno i jezički vrlo heterogene. Demografsko kretanje Srba u Slavoniji i Hrvata u Vojvodini bilo je jako slično i pod snažnim utjecajem društveno-političkih čimbenika – dva svjetska rata i rata u Hrvatskoj, kao i teritorijalne pripadnosti regija različitim političkim suverenitetima i političko-društvenim sustavima koji su organizirali kolonizacije prostora, ali i stvarali mehanizme za prisilno i prinudno iseljavanje pojedinih etničkih grupa. Sve do 1960-ih postupno raste broj Srba i Hrvata na promatranim područjima, uglavnom kao posljedica useljavanja iz drugih dijelova države kroz provedene kolonizacije nakon oba svjetska rata. Kolonizacijom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije lakše su se naseljavali Srbi, tzv. solunski dobrovoljci. Međutim, tijekom Drugoga svjetskog rata demografski gubici Srba bili su veći negoli u Hrvata u Vojvodini što je direktna posljedica ratnog stradanja Srba u NDH. Poslijeratna kolonizacija u Slavoniji i Vojvodini, osim socijalnog zadovoljenja agrarnog stanovništva, poslužila je kao mehanizam za ostvarenje postavljenih ekonomskih, političkih i nacionalnih ciljeva. Njemačko stanovništvo je gotovo u potpunosti iseljeno pod teretom kolektivne krivnje i svedeno na simboličke brojke, a na njihove posjede naseljavani su Hrvati, uz manji broj Srba u Slavoniji, te Srbi uz nešto manje Crnogoraca, Hrvata i Makedonaca u Vojvodini.

U vrijeme raspada Jugoslavije i rata u Hrvatskoj, pored iseljavanja iz ratom zahvaćenih područja, srpsko stanovništvo iz Slavonije i hrvatsko iz Vojvodine iseljava se pod raznim pritiscima i s područja koja nisu bila pod ratnim djelovanjima. To se manifestiralo kroz tzv. razmjene kuća između Srba i Hrvata. Zaključak je da su, uz neke iznimke poput Drugoga svjetskog rata i rata 1990-ih, demografski procesi u Srba i Hrvata na promatranim područjima imali gotovo ista obilježja.

Koliko je na nacionalno izjašnjavanje ljudi utjecala kategorija “Jugoslaveni” u popisima 1981. i 1991. godine?

– Značajne promjene dogodile su se u narodnosnoj strukturi Slavonije i Vojvodine 1970-ih, i to ne zbog migracija stanovništva, što je najčešće bio razlog nastalim promjenama u prethodnim desetljećima, već zbog promoviranih političkih i socijalnih vrijednosti jugoslavenskoga društva. U kategoriju Jugoslaveni pripadaju oni koji nisu jasno mogli odrediti svoj nacionalni identitet poput osoba iz tzv. mješovitih brakova te oni za koje je izjašnjavanje Jugoslavenima bio oblik patriotizma, mogućnost socijalne promocije i slično.

Jugoslavena najviše u gradovima

Jugoslavena je najviše bilo u etnički miješanim područjima istočne Slavonije, i to uglavnom u većim gradovima, Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku i Slavonskom Brodu, a također i u većim gradovima Vojvodine, Novom Sadu, Subotici, Somboru i Zrenjaninu. Izjašnjavanje Jugoslavenima najčešće nije bila karakteristika ratnih generacija, nego onih rođenih poslije Drugoga svjetskog rata, koje su se socijalizirale u vrijeme prosperiteta socijalističkog jugoslavenskog društva, što je nesumnjivo utjecalo na njihovo izjašnjavanje u popisima iz 1981. i 1991. godine. U tih deset godina, u Slavoniji međutim pada broj Jugoslavena za 74 tisuće uz istodobni porast Hrvata za 69 tisuća i Srba za 18 tisuća osoba, ali ovdje treba uzeti u obzir i utjecaj migracija stanovništva.

Možemo zaključiti da su na području Slavonije društveno-političke promjene tijekom 1980-ih, uz jačanje nacionalizma, nacionalističke retorike i etnopolitičke mobilizacije u drugoj polovici istog desetljeća, utjecale na osipanje broja Jugoslavena i njihovo postupno identificiranje prema etničkom podrijetlu, a u slučaju miješanih brakova prema etničkom podrijetlu jednog od roditelja, najčešće oca. U Vojvodini u istom razdoblju i dalje raste broj Jugoslavena i Srba, ali se smanjuje broj pripadnika drugih naroda. Najviše se smanjio broj Hrvata, za 37 tisuća, i to prvenstveno zbog straha od rastućeg nacionalizma, što je bilo vidljivo kroz etničku mimikriju: 21.500 izjašnjenih kao Bunjevci i gotovo dvije tisuće Šokaca.

Može li se uz povratak ljudi očekivati vraćanje na stanje prije 1990. godine?

– Ne, jer su mlađe generacije socijalizirane u novim sredinama i najčešće se odlučuju na trajni ostanak u njima. Analiza dvaju posljednjih popisa ukazuje na starenje cjelokupne populacije Slavonije uz intenzivnije starenje u onim mjestima gdje su prije Domovinskog rata Srbi bili u relativnoj i apsolutnoj većini. To nam govori da je preostalo stanovništvo uglavnom starije životne dobi, a isto je i s povratnicima u ta mjesta. Ukoliko ne dođe do jačih povratničkih tokova mlađih generacija, teško je održiva biološka reprodukcija, te su osuđeni na najekstremniji vid depopulacije uz moguće izumiranje određenih naselja, kao u zapadnoj Slavoniji. Bolja demografska slika je u urbanim sredinama i istočnoj Slavoniji pa se tu može barem djelomično govoriti o nekom vraćanju na predratno stanje.

Da li bi se iz istraživanja mogli ustanoviti razmjeri demografskih gubitaka u ratovima 40-ih i 90-ih godina prošlog vijeka?

– Moguće su neke grube procjene jer podaci kojima raspolažemo nisu cjeloviti. Ono što dodatno otežava izračunavanje demografskih gubitaka za pojedine etničke grupe je u tome što su se nakon Drugoga svjetskog rata odvijale kolonizacije, a tijekom 1990-ih prisilne migracije na cijelom području između Hrvatske, BiH i Srbije, te su popisima neki gubici stanovništva ostali, uvjetno rečeno, “prikriveni”. Statistički podaci govore da se od 1931. do 1948. broj Srba na području današnje Slavonije smanjio za oko deset tisuća, prvenstveno zbog stradanja u NDH. Naime, izbjeglo srpsko stanovništvo za vrijeme NDH se nakon rata većinom vratilo na svoje posjede pa se navedena brojka može odnositi na ubijene.

Točan broj smrtno stradalih civila i vojnika na području Slavonije u posljednjem ratu još nije kompletiran jer nedostaju podaci za Srbe. Na prikupljanju tih podataka u cilju sprečavanja političkih i ideoloških manipulacija brojem žrtava rata radi Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, u sklopu projekta “Ljudski gubici u Hrvatskoj 1991-1995”. Kada budu prikupljeni i objelodanjeni poimenični podaci tih istraživanja, moći će se konkretnije govoriti o broju ubijenih i nestalih s područja cijele Hrvatske. Kažimo za sada da je popisom iz 2001. registrirano smanjenje broja Srba u Slavoniji za 89 tisuća.

Kod Hrvata u Vojvodini, osim zabilježenih izdvojenih etničkih motiviranih ubojstava i nestalih osoba, prevladavalo je iseljavanje, naročito iz vojvođanskog dijela Srijema. Procjene broja doseljenih Hrvata iz Vojvodine u Hrvatsku kreću se od 30 tisuća do 45 tisuća, ali je vrlo teško govoriti o preciznim podacima. Službena statistika u Srbiji je popisom 2002. evidentirala smanjenje hrvatske populacije za približno 16 tisuća osoba. Dio Hrvata koji su iselili iz Vojvodine u popisu 1991. se izjasnio Jugoslavenima, Bunjevcima, Šokcima ili pripadnicima ostalih etničkih skupina, ili se nisu izjasnili u smislu etničke pripadnosti pa je stoga gotovo nemoguće egzaktno utvrditi broj iseljenih tijekom 1990-ih.