Grčka se sprema napustiti eurozonu?

Ni dva mjeseca nakon što je socijalistička vlada premijera Georgiosa Papandreoua preuzela vlast u Grčkoj, ponovno su buknuli socijalni nemiri, a zemlja je došla na rub bankrota. Iako Grčka ima dugu povijest zaduživanja i proračunskog deficita, kada je tamošnji ministar financija Giorgos Papakonstantinou prije nekoliko tjedana obznanio da dug iznosi 300 milijardi eura ili 125 posto bruto društvenog proizvoda, a deficit državnog proračuna 12,7 posto, postavljen je rekord u eurozoni. Prema odredbi Pakta o stabilnosti, naime, deficit u članicama monetarne unije ne smije biti veći od tri posto BDP-a, pa je grčki četiri puta veći od onoga koji propisuje Bruxelles.

Grčka je stoga dovela Uniju u neugodnu situaciju, jer bi njezini financijski problemi mogli ugroziti stabilnost eura, a Unija, s druge strane, prema vlastitim zakonima ne smije svojim članicama posuđivati novac za krpanje proračunskih rupa. Razlog te zabrane je postizanje fiskalne discipline u eurozoni, odnosno bojazan da bi se, domino efektom, i druge članice mogle previše opustiti i svoje financijske probleme odlučiti rješavati novcem Unije umjesto unutarnjim reformama.

Problemi zvuče tako poznato

Zbog toga su neki ekonomski stručnjaci, medijski analitičari, pa čak i neki političari stali zagovarati formalno proširenje ovlasti europskog povjerenika za ekonomska i monetarna pitanja, kako bi on mogao i ranije intervenirati u problematičnim državama, pored već omogućenih kaznenih mjera koje “neposlušnim” državama smije odrediti. No, ta je ideja izazvala sablazan, naročito u lijevim krugovima, jer takva intervencija previše bazdi na “strukturne reforme” koje provodi Međunarodni monetarni fond, a koje su u pravilu socijalno izrazito neosjetljive.

Grčka je po mnogo čemu tipična balkanska zemlja, pa će se ovdašnji čitalac lako identificirati s njezinim problemima: teško je pogođena međunarodnom financijskom krizom jer joj je ekonomija pretjerano ovisna o direktnim stranim investicijama, reforma javne uprave odgađa se desetljećima, a za to je vrijeme bujala birokracija, pa danas četvrtina zaposlenih radi u javnim službama. Nije provedena ni mirovinska reforma, a obrazovanje se sistemski zanemaruje i na njega troši samo 2,5 posto BDP-a godišnje, dok nezaposlenost među mladima iznosi čak 24,2 posto. Dobar dio stanovništva jedva je spajao kraj s krajem debelo prije globalne financijske krize – čak petina građana živjela je ispod razine siromaštva od četiri tisuće eura godišnje. Zemljom vladaju nepotizam i korupcija, pa je i sam Papandreou rekao da je vlada svjesna da mora “pokrenuti gospodarstvo, modernizirati javni sektor i boriti se protiv kroničnih problema kao što su korupcija i klijentelizam”. Vladajuće elite obogatile su se zahvaljujući privatizaciji državnih poduzeća, a prema nevladinoj organizaciji Transparency International percepcija korupcije u Grčkoj druga je najveća u EU-u, nakon Poljske.

Grčka je od samog ulaska u EU prije gotovo 30 godina njezino problematično dijete, odnosno slaba karika, kako je nazivaju u europskim krugovima, jer desetljećima od Unije uzima novac, a u zajedničku kasu sprema vrlo malo. Osim toga, 2004. godine slučajno je otkriveno da je tamošnja vlada krivotvorila brojke u proračunu kako bi se kvalificirala za ulazak u eurozonu, a od uvođenja eura 2006. godine samo je jednom bila u skladu s Maastriškim kriterijima koji propisuju fiskalno ponašanje članica eurozone. No, čak je i ta jedna prilika dovedena u pitanje nakon što se saznalo da je za vrtoglav rast BDP-a i jednako takvo smanjenje proračunskog deficita zaslužno uključivanje u društveni proizvod sive ekonomije i prostitucije.

Stručnjaci stoga strahuju da bi se financijski krah Grčke mogao dogoditi već početkom godine, kada tamošnja vlada bude morala refinancirati prvih 25 milijardi eura duga. Ona bi novac za vraćanje duga trebala posuditi s financijskih tržišta, no sudeći prema reakcijama tih tržišta ta je mogućnost neizvjesna. Naime, odmah nakon objave grčkog ministra financija o tome koliki je ukupni dug njegove zemlje, svjetske agencije Fitch, Standard & Poor’s i Moody’s degradirale su Grčku na razinu kreditno problematičnih zemalja, pa se postavlja pitanje hoće li grčka vlada uopće moći dobiti kredit, odnosno prodati svoje državne obveznice, a ako i uspije, kamate na te kredite bit će joj znatno veće od dosadašnjih. Grčka također nije u mogućnosti samostalno provoditi neke mjere za spas svoje ekonomije, poput devalvacije eura u svojoj zemlji, pa su se, kako navode mediji, već pojavile i glasine da se sprema napustiti eurozonu.

Tinjajući socijalni nemiri

I izlazak iz eurozone i ostavljanje Grčke na cjedilu od strane EU-a podjednako bi ugrozilo povjerenje u euro kao u valutu svjetskih rezervi, pa je čak i njemačka kancelarka Angela Merkel dala naslutiti da bi možda trebalo preispitati pravila koja onemogućavaju intervenciju Unije u svojoj problematičnoj članici.

– Ono što se događa u jednoj članici ima utjecaja na sve ostale, osobito ako imamo zajedničku valutu, jer to znači da imamo i zajedničku odgovornost – rekla je Angela Merkel. No, šef eurozone Jean-Claude Juncker i trenutni predsjednik Europske komisije Fredrik Reinfeldt odmah su tu mogućnost odbacili, rekavši da je to unutarnji problem koji Grčka ima sama riješiti.

A riješiti ga može jedino drakonskim mjerama koje bi vrlo lako ponovno mogle razbuktati tinjajuće socijalne nemire koji su Grčku u nekoliko navrata gadno potresli otkad su prije godinu dana policajci u Ateni ubili jednog tinejdžera, a tisuće ljudi diljem zemlje više od dva tjedna rušili, razbijali i palili. Unija je, naime, novoj grčkoj vladi naredila mjere štednje odmah nakon izbora, a vlada ih je uz podršku dvaju glavnih sindikata i drugih lijevih stranaka obećala i provesti. No, Papandreouova obećanja, poput onoga o smanjenju proračunskog deficita na 9,1 posto do kraja 2010. godine, Uniju nisu zadovoljila, jer bi dug do tada mogao nabujati i do 400 milijardi eura, odnosno čak 150 posto BDP-a. Stoga su iz Unije zatražili detaljan plan konsolidacije gospodarstva već u siječnju, a taj bi plan trebao uključiti i smanjenje deficita na tri posto do 2013. godine, smanjenje javne potrošnje za deset posto, privatizaciju preostalih javnih poduzeća, radikalno smanjenje mirovina, ukidanje radnih mjesta u javnoj upravi, porez na nasljeđivanje, ukidanje bonusa menadžerima u državnim bankama itd.

Pitanje je hoće li i to biti dovoljno da se Grčka izvuče iz krize i hoće li već sutra na njezinom mjestu biti neka druga članica Europske unije koja je prihvatila euro. Neki stručnjaci tvrde da problem Grčke nisu samo desetljećima zanemarivani strukturni ekonomski i društveni problemi, već i strukturni problemi same Unije, naime, pokušaj da se financijskim ujedinjenjem cjelokupna europska ekonomija podčini interesima financijskog kapitala nekoliko vodećih članica, poput Njemačke. Tim ujedinjenjem, tvrde kritičari, zanemarene su i strukturne raznolikosti samih ekonomija i društava pojedinih članica, pa je preskupa zajednička valuta kočila razvoj juga i istoka Europe, a oni su zauzvrat na sjever izvezli inflaciju. Zbog toga bi se ovakve stvari mogle događati i ubuduće, sve dok i ako ikada europske članice ne dosegnu ujednačenu razvijenost.