Tvornice radnicima, kasarne građanima

U Puli su, uz nekoliko desetaka tisuća Puležana, živjele i tisuće vojnika, tadašnjih oficira i podoficira JNA. Naime, krajem 80-ih i na samom početku 90-ih godina u Puli je vojnik rok služilo ili bilo u profesionalnoj vojnoj službi njih oko deset tisuća. Najveći istarski grad slovio je za vojni grad u kojemu su, kao rijetko gdje, bila smještena sva tri roda vojske: mornarica, zrakoplovstvo i kopnena vojska. Sva ta silna vojna snaga zaposjela je čak 143 objekta, od čega čak 15 velikih vojarni. A u oko 2.200 vojnih stanova živjela su tadašnja vojna lica. 

Dio njih, uglavnom Slovenci, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bošnjaci, davno su napustili Istru i otišli u svoje novouspostavljene države, iako je nemalo i onih koji su ostali u Puli. Neki su se, pod prijetnjama ili jednostavno ne znajući kako se postaviti u novonastalim ratnim okolnostima, odlučili privremeno skloniti na neka druga mjesta, a kada su odlučili vratiti se, nisu imali gdje. Hrvatska je oduzela stanarsko pravo svima onima koji u svojim stanovima nisu boravili dulje od šest mjeseci.

Dio Srba također napustio JNA

– Svega je bilo, pa i raznih problema. Slovenci i Hrvati uglavnom su odmah napustili JNA shvativši što se događa, ali je, budimo iskreni, tako postupio i dio Srba. Neki su Hrvati odlučili prijaviti se u HV i MUP, neki su jednostavno odlučili više ne oblačiti uniformu, a dosta je njih iskoristilo mogućnost odlaska u mirovinu. Bilo je i prijetnji, posebno gubitkom stanova, a odlukom države o gubitku stanarskog prava ako ih nije bilo kod kuće više od šest mjeseci, ostvarenje tih prijetnji mnogi su iskusili na vlastitoj koži. Bilo je slučajeva kad su neki oficiri, ne bi li se što bolje skućili, iz svojih manjih stanova jednostavno ulazili u one veće, svojih kolega koji su napustili Pulu – sjeća se Marijan Mužinić, u vrijeme raspada Jugoslavije potpukovnik JNA. Početak ratnih djelovanja zatekao ga je na Lošinju gdje je zapovijedao vojno-pomorskim uporištem pulskog V. vojno-pomorskog sektora. Početak 1991, a posebno desetodnevni rat u Sloveniji označili su masovno napuštanje JNA. Isto je učinio i on pa je u ljeto, uz manje neugodnosti, uspio napustiti otok i vratiti se u Pulu.

Kaže, i odlaskom JNA taj je grad nastavio egzistirati kao vojno središte. Hrvatska je vojska jednostavno naslijedila Pulu onakvom kakvom su je za sobom ostavljale austrijska, mađarska, talijanska i jugoslavenska država – kao vojni grad. Kompleks na Muzilu tako je i u 90-ima, uz Sinj, Požegu, Koprivnicu i zagrebački Borongaj, bio jedno od pet hrvatskih središta za obuku vojnika, ali su i mnoge druge vojarne – Monumenti, Valalunga, Istarskih brigada, Vargarola, Vojna zrakoplovna baza, Mlin – bile u službi HV-a, a više objekata služilo je za smještaj izbjeglih i prognanih. Neke su zgrade već privedene svrsi pa je tako u bivšoj vojarni “Rojc” svoje sjedište našlo više od stotinu civilnih udruga. To je, smatraju mnogi, pravi inkubator pulske i istarske kulture, sporta, muzike i uopće mladosti. I u dijelu nekadašnje Vojarne istarskih brigada smještene su udruge. Na prostoru bivšeg “Vladimira Gortana” danas su novi autobusni kolodvor, tržnica i sva sila kafića i trgovina, a u zgradama vojarne “Vladimir Širola” smjestile su se neke druge uniforme. Naime, u njima se nalaze prostorije Porečko-pulske biskupije i Dom za umirovljene svećenike.

Protiv golf terena na Muzilu

U Mlinu je sjedište specijalne, prometne i pomorske policije, u manjem dijelu Valalunge i dalje je vojska, a najveći dio zjapi, kao što su prazne i nekadašnje vojarne Monumenti, “Katarina” i neke druge. Potpuno je prazno i 200-tinjak hektara kompleksa Muzil koji danas od devastacije čuvaju naoružani vojnici HV-a. Njemu su vladajući županijski političari, kaže Damir Radnić, nekada zamjenik zapovjednika Muzila, a danas tajnik oporbene stranke Istarskog socijademokratskog foruma i aktivist ekoloških udruga, već namijenili ulogu.

– Vodeći ljudi IDS-a već su na Muzil bacili svoje šape i od njega namjeravaju napraviti nekakvo luksuzno ljetovalište s golf terenima. Smatram da mi građani trebamo odlučiti što će i kako biti korišteno, a ne nekolicina političara koji trenutačno “drmaju”. Taj predivan prostor svakako treba biti u funkciji građana i oni trebaju izravno odlučivati hoće li na Muzilu biti sadržaji za studente, za kulturu, sport, stanovanje, hoteli ili nešto deseto. Ne znam, neka se raspiše međunarodni natječaj za idejno rješenje pa ćemo na svojevrsnom referendumu mi u Puli odlučiti što je za nas i grad najbolje. To su silne milijarde i najgore bi bilo Muzil ponovno zatvoriti građanima, a bojim se da će ovakvom politikom sve to ostati izvan njihova domašaja – objašnjava Radnić i posebno ističe kako je Pula jedini grad u Hrvatskoj koji je morao platiti prepuštanje gradu nekih vojnih objekata, konkretno “Rojca” i “Gortana”. Država je, tvrdi on, taj čin uvjetovala brisanjem 30 milijuna kuna duga koliko je grad potraživao na ime raznih naknada.