Laži o nadzastupljenosti manjina

Istraživanje koje je Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” proveo za potrebe studije o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u širem javnom sektoru Hrvatske, prvo je sistematsko istraživanje takve vrste. To je samo po sebi značajno, ali je zbog svoje metodologije ono otvorilo pitanje koliko su dobiveni podaci vjerodostojni. Inače, ta je studija, uz donošenje akcionog plana za rješavanje nedostataka, jedno od mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja s Evropskom unijom o pravosuđu i temeljnim pravima.

“Osnovni cilj provedenih istraživanja bio je utvrđivanje zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u ustanovama javnog sektora, a prikupljeni su i podaci o općem položaju pripadnika različitih nacionalnosti u Hrvatskoj, njihovoj upoznatosti sa sadržajem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Date su ocjene provedbe zakona kojima se regulira status manjina, uključujući mogućnosti očuvanja identiteta i političke reprezentacije”, piše u zaključcima Instituta “Ivo Pilar”.

Politička igra?

Anketiranje zaposlenih u 148 javnih ustanova provedeno je od 10. januara do 5. februara u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Sisačko-moslavačkoj i Istarskoj županiji. Anketirano je 4.310 zaposlenih: 75,95 posto Hrvata, 16,30 posto pripadnika manjina i 7,75 zaposlenih koji se nisu izjasnili. Provedeni su i strukturirani intervjui s predstavnicima 29 udruženja, vijeća ili zajednica iz redova 19 manjina.

Među anketiranim pripadnicima manjina najviše je onih koji smatraju da im je status u društvu podjednak onom većinske populacije ili to ne mogu procijeniti, osim među Srbima i Talijanima, među kojima je relativno više onih koji položaj manjina općenito smatraju lošijim. Kad je riječ o uvjetima pri zapošljavanju, a potom i u radnom okruženju, jedino je među Srbima više onih koji misle da su manjine uskraćene prilikom samog zapošljavanja ili napredovanja. No među Srbima, kao i među pripadnicima ostalih manjina, manje je onih koji misle da je nepravedno postupanje prema manjinama rašireno, nego onih koji misle da je ono sporadično, ili to barem ne mogu procijeniti, neki su od zaključaka istraživanja.

Mišljenja udruženja Srba i Roma različita su od većine ostalih. Srbi navode teškoće koje se vežu uz reintegraciju povratnika i općenito novi status njihove manjine, dok Romi uzrok slabijeg zapošljavanja vide u većoj socijalnoj isključenosti i prevladavajućem mišljenju prema kojem nisu dovoljno obrazovani i kompetentni, ističe se u istraživanju.

– Istraživanje je obavljeno u izuzetno kratkom roku od mjesec i pol dana na narudžbu Ministarstva uprave, u kontekstu hitnog ispunjavanja mjerila za poglavlje 23. To sve navodi na oprez o njegovim ciljevima i posljedicama – kaže Saša Milošević, zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća (SNV), ističući da je “istraživanje obavio Institut koji se dosad nije bavio ovim temama, a ima reputaciju ustanove koja naučne metode i djela zna instrumentalizirati za političke ciljeve”.

Iskrivljena slika

– Metoda istraživanja je anketa, koja ne može biti dovoljno pouzdana jer barata razmišljanjima, procjenama i osjećajima, a ne podacima. Anketa bi mogla biti dopuna istraživanju, koje barata s faktima. Zašto nisu sakupljeni podaci o zastupljenosti manjina po institucijama i ustanovama, pa onda analizirani i ponuđene odgovarajuće mjere? Osim toga, svim manjinama se prilazi mehanički, s istim pitanjima i odnosom, kao da su jednake, a one to nisu. Različite su, i to drastično, po veličini, historiji i tradiciji, te vrsti problema koje imaju – dodaje Milošević.

Navodi i da je uzorak istraživanja bio takav da je morao dati iskrivljenu sliku.

– U Istri se radi o natprosječno dobro organiziranim i priznatim Talijanima, u istočnoj Slavoniji o dvije županije u kojima je također dobra zastupljenost Srba u nekim strukturama, ali prvenstveno zbog Erdutskog sporazuma. Dobiveni rezultati su u suprotnosti s dosad prevladavajućim informacijama koje su dala istraživanja nevladinih udruga i organizacija manjina (SDF 2004), istraživanje Filozofskog fakulteta i UNHCR-a iz 2008, svi godišnji izvještaji pučkog pravobranitelja ili izvještaji međunarodnih organizacija. Oni su toliko brojni i konstantni u svojim nalazima široko rasprostranjene prakse diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina da ozbiljno dovode u sumnju rad Instituta – zaključuje Saša Milošević.

Zakoni dobri, provedba loša

Pravnik u SNV-u Boris Milošević tvrdi da dosad nije bilo strogo ciljanog istraživanja o zastupljenosti manjina u javnoj upravi.

– Iz tog razloga istraživanje treba pozdraviti, ali nikako izvlačiti iz njega konačne sudove kako je sve u redu, jer su se ciljano birale županije, a u tim županijama naselja kako bi se pokušala postići što veća zastupljenost manjina. U samom se istraživanju ističe da udio manjina u ukupnom stanovništvu izabranih županija iznosi 16,06 posto, dvostruko više u odnosu na hrvatski prosjek. Za istraživanje su birana naselja u kojima je najveći broj ustanova i na području kojih živi veći broj različitih manjina. Dakle, niti je istraživanje bilo sveobuhvatno u smislu da su obuhvaćene sve županije gdje su manjine, niti su u potpunosti obuhvaćene same ispitane županije – ističe Boris Milošević i dodaje da se slaže s odgovorima “iz kojih se vidi da su zakoni dobri, ali da nedostaje provedba, pogotovo što se tiče Srba”.

On smatra da se kod anketiranja trebalo istraživati i kada su se anketirani zaposlili i kakvo je bilo njihovo iskustvo pri zapošljavanju, ističući ulogu primjene Erdutskog sporazuma u dvije najistočnije županije, prije svega preuzimanjem zaposlenih u javnim službama, što je zasigurno utjecalo na rezultate ankete.

Kao zamjerku navodi i da iz istraživanja nije vidljivo da li to Srbi stav o slabijem zapošljavanju ili težem napredovanju zasnivaju na subjektivnom osjećaju, vlastitom zapažanju procesa u okolini ili vlastitom iskustvu.

Akcijski plan potvrđuje loše stanje

Da su u Vladi bili dosta samokritični prema (pod)zastupljenosti manjina u zaposlenju u državnim i javnim službama vidi se iz Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje od 2011. do 2013. godine.

“U području zastupljenosti nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i tijelima uprave lokalnih jedinica još uvijek nije postignut zadovoljavajući napredak. Razlozi za to su višestruki: nedostatak financijskih sredstava za nova zapošljavanja, neadekvatna obrazovna struktura dijela pripadnika nacionalnih manjina, nedovoljno izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini i nedovoljno pozivanje na pripadnost nacionalnoj manjini kao prednost pri zapošljavanju”, ističe se u Akcijskom planu.

Prema podacima iz privremene evidencije Ministarstva uprave o broju i strukturi zaposlenih državnih službenika i namještenika, sa stanjem od 28. veljače 2010. godine, u tijelima državne uprave bilo je zaposleno ukupno 51.426 državnih službenika i namještenika, od čega 2.017 pripadnika (3,92 posto) nacionalnih manjina. U Vladinim uredima bilo je zaposleno 527 državnih službenika i namještenika, od čega 24 pripadnika nacionalnih manjina (4,55 posto). U ostalim državnim tijelima bilo je zaposleno 723 državnih službenika i namještenika, od čega 15 pripadnika nacionalnih manjina, odnosno 2,07 posto. Najviše je Srba (1.254), 81 je Mađar, zatim 78 Čeha, 66 Bošnjaka i jedan Rom.

Kako ukupan broj zaposlenih u tijelima državne uprave i uredima Vlade i ostalim državnim tijelima nije povećan, pristupilo se pripremi dugoročnog plana zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne uprave u razdoblju od 2011. do 2014. godine, radi utvrđivanja realnih mogućnosti povećanja zastupljenosti sa sadašnjih 3,92 posto na 5,5 posto.