Šibenska golfska storija

Ničim izazvan i ponajmanje zaslugom vlastitih građana, Šibenik je došao do tačke preokreta, trenutka redefiniranja vlastitog identiteta. I to zahvaljujući sportu koji, što nije provjereno do kraja, ali je vrlo vjerovatno tačno, niko u zaboravljenom gradu ne zna igrati, niti razumije šta je, zaboga, tako dobro i tako skupo u nabijanju malih bijelih loptica u tek nešto veće rupe u zemlji.

Šibenska politička, građanska i medijska scena podijeljena je oko mogućnosti da se u gradskoj okolici, posebno na poluotoku Oštrica, grade golf tereni sa pratećim objektima, od marina do hotela i vila za one što im je baš dobro nabijati male bijele lopte u tek nešto veće rupe u zemlji.

– Ne postoji ozbiljna vlast koja će potencijalnom investitoru, spremnom uložiti oko pola milijarde eura, reći da je ne zanima – kaže dogradonačelnik i predsjednik Gradskog odbora SDP-a u Šibeniku, Franko Vidović.

– Spreman sam žrtvovati dio glasova zbog golfa, jer smatram da se radi o dobrom projektu od kojeg možemo imati samo koristi – dodaje HDZ-ov župan Šibensko-kninske županije Goran Pauk.

Obećani projekti

Šibenski građanski forum, nevladina organizacija čiji su prominentni članovi – kao neovisni vijećnici – dio gradske zakonodavne vlasti ili, pak, čelnici vanparlamentarnih stranaka (HSLS), obojicu optužuje za nepoštivanje građanske volje i rasprodaju prirodnih dobara, dok od gradonačelnika Ante Županovića traži da podnese ostavku.

– Izgradnja na Oštrici početak je procesa koji će rezultirati gradnjom u nacionalnim parkovima Kornati i Slapovi Krke – kaže arhitekt, član Foruma i predsjednik gradskog HSLS-a, Zoran Popović.

Ima najmanje dvije godine otkako su se u Šibeniku pojavili predstavnici austrijsko-kanadske korporacije Magna, malo razgledali prirodu, pa ponudili da uz golf terene i smještaj za, nogometnim jezikom kazano, stručni štab i ekipu, naprave i tvornicu auto-dijelova u poduzetničkoj zoni pored grada. Nešto kasnije, predstavnici Investitorske grupe G2 razgovarali su sa premijerkom Jadrankom Kosor i predstavnicima iz Istre, najavivši višemilionske investicije u turizam i gradnju muzeja Gugenhajm u Puli. U međuvremenu su, u popriličnoj tajnosti, čelnici G2 prohodali Šibenikom i bližom okolinom, rekli šta im se sviđa i, kako tvrdi Vidović, prihvatili da uz investicije na pomenutoj Oštrici i drugim neizgrađenim lokacijama, obnovi i Hotel “Krka” koji na šibenskoj rivi propada od stoljeća dvadesetog. Pula, pak, Gugenhajma vidjela nije. Je li Magna našla nekoga ko će za manje para od Šibenčana zavrtati felge, ne zna se.

Kao Gospić, samo ljepši

Zakuhalo se tek početkom ove godine, kada većinski HDZ-ova Županijska skupština usvaja novi prostorni plan, promijenivši namjenu mahom gradskog zemljišta, a kako se kabinet gradonačelnika i vladajuća gradska koalicija SDP-a i HNS-a sa promjenama složila, tako su opozicija, dio medija i najaktivnija nevladina udruga prepoznali “spregu politike i krupnog kapitala, na štetu Šibenčana”, kako je kazao jedan od gorljivijih protivnika bušenja Oštrice i drugih zapuštenih krajeva oko Šibenika, poput Malih i Velikih Solina, najveće baze komaraca u ovom dijelu svijeta. Usput, tek da se nepisana pravila ispoštuju, pomenute su sve velike riječi i još veće sintagme, od prodaje didovine i lipote koju niko ne more platit – a može svako ko ima para – do apartmanizacije i betonizacije (iako na obali oko Šibenika već sada ima više betona nego u Tirani).

Šibenska priča, iako se na momente čini drugačije, ličit će na onu o dubrovačkom Srđu ili splitskom Marjanu – storija o Pravu na grad i pravu Tome Horvatinčića da otvori dućan mještovite robe gdje mu dođe je, je li, završena trijumfom jeftine trikotaže nad građanskim aktivizmom – tek pred sam kraj, kada se uopće dođe do proklete mogućnosti izbora. Šibenik nije poput Dubrovnika nikakav turistički centar i u njemu se sigurno ne može desiti da lokalni radio zamoli domaće stanovništvo da ne izlazi iz kuća osim iz nužde, jer je grad krcat turistima sa kruzera. Donedavno je, zapravo, bilo moguće da u Šibeniku lokalni radio pozove domaće stanovništvo da izađe iz kuća i uživo vidi – kruzer. Tako, dakle, i ne postoji dio grada u kojem se tokom sezone građani ne osjećaju kao statisti na fotografijama Straduna. Šibenik, također, nije grad splitskih dimenzija, položaja i brojki u kojem su tek rijetki javni prostori ostali građanima koji ne spavaju sa gradonačelnikom i Marjan vide kao, prvenstveno, urbanu oazu sačuvanu od megalomanske gradnje i tajkunsko-nepotističke trgovine.

Šibenik je, sve u svemu, grad zaglavljen između izgubljenog identiteta industrijskog centra – sve, ali sve, što ga je takvim činilo, temeljito je propalo i ne može se obnoviti – i nekog novog, nedefiniranog i neizgrađenog. Sa tek nekoliko stotina kreveta namijenjenih rentanju, još uvijek bez gradske plaže, sa jednim malim hotelom i nesnalaženjem u nuđenju kulturnih događanja – samo od šestog do devetog mjeseca u Šibeniku se održava šest nacionalnih i internacionalnih festivala – i historijskog nasljeđa kao turistički potentnih, taj je grad za godišnje odmore ugodan i poželjan koliko i Gospić. Samo što je ljepši: što su, očito, shvatili i austrijski, po prirodi stvari HDZ-u draži investitori, kao i oni američki, što im je SDP-ov gradonačelnik pokazao Kalelargu i bližu okolinu.

Vrli novi svijet

– Ja priznajem da o golfu i onome što ga prati ne znam dovoljno, ali znam da sam izabran kako bih štitio prvenstveno interese grada. No, kako definirati što je u ovom slučaju interes grada, ako je stvorena takva atmosfera da ne možemo ni razgovarati o mogućoj investiciji –  kaže Franko Vidović, dogradonačelnik grada kojem hronično fali i novih radnih mjesta i novca.

– Ne znam kako mislimo da nam turizam bude važan izvor prihoda, ako nismo u stanju zrelo procijeniti niti mogućnost određenih ulaganja u njega. Kada to napravimo, možemo, što se mene tiče, raspisati i referendum: neka građani odluče žele li investicije u turizam ili ne. Kažem namjerno investicije u turizam, jer je golf jedan od sadržaja ponude, a radi se o projektu koji se razvija na dva milijuna kvadrata i koji sadrži hotel sa 1.500 soba, marinu, 130 vila na česticama od po 10.000 kvadrata, igralište za polo, pa u konačnici i igralište za golf. Nazivati takvu investiciju golfom, znači u najmanju ruku ne pogoditi bit stvari. Neodgovorno je da se ovako važna tema svede na sukobe isključivih aktera dijela javne i političke scene. Osim razgovora, jedino na čemu ja insistiram, ukoliko uopće prihvatimo ponuđene projekte, jeste da sve što bude izgrađeno mora u jednakoj mjeri biti dostupno našim građanima kao i turistima. Ne zanimaju me nikakva geta za bogate u koja ćemo mi gledati kroz žicu – dodaje Vidović.

Možda će, niko ne kaže da neće, šibenska golfska storija završiti poput splitske; možda će, ipak, bageri krenuti na muflone na Oštrici, ali će se do tada, ako ništa, konačno znati šta će – nakon što je divlji kapitalizam i u njemu naguzio pošteni rad – Šibenik biti. I šta od obiteljskog srebra valja za taj cilj unovčiti. Drugačije u vrlom novom svijetu, prosto i nažalost, ne ide.