Intrigator

Katran & perje

Utihnuli radnički vođe

Sindikalni prdac

Pitanje je koliko sindikalisti mogu zatomiti prdce prezadovoljnog pučanstva da ne budu odveć glasni, kad već ionako smrde

Zastarjeli tzv. Praznik rada ponovno je u svijetu donio niz promašenih sindikalnih akcija. Relikti proleterskog pokreta ne mire se s porazom u borbi protiv kraja povijesti, odnosno liberalnog kapitalizma, sustava koji je donio sve što čovjeku treba: tehno-gadžete, papirnate naranče iz “Bille”, hrvatsko izdanje “Forbesa”, Donalda Trumpa i Ivicu Todorića.

Divljanje u Turskoj, crveni transparenti po Njemačkoj, boljševički poklici protiv buržoazije u Francuskoj i masovna parada komunističkih snaga Moskvom, dočarali su zaostalost ovih zemalja u odnosu na superuspješnu Hrvatsku. Za razliku od militantnih anarhosindikalističkih snaga Europe, hrvatski sindikati nemaju potrebu za ovakvim ispadima zbog: a) kudikamo gospodarski stabilnije situacije, b) iznimno mudrog pogleda na svijet sindikalnih vođa. Hrvatska se, k tome, naprednom jednodnevnom proslavom odvojila od zaostalog susjedstva, u kojem su Slovenci slavili dva, a narodi BiH i Srbi tri dana.

Stoga su prezaposlenom radništvu ponuđeni: odmor od preplaćenih poslova, odojci i grah te biciklijade za očuvanje zdravlja u opuštenoj atmosferi. Predstavnici pet sindikalnih središnjica izjavili su da prosvjeda nije bilo da ih “političari ne bi iskoristili”. Koordinator “petice” Damir Jakuš rekao je da sindikati nižu velike uspjehe u socijalnom dijalogu s Vladom i poslodavcima.

Čelnik SSSH-a Mladen Novosel prije dva mjeseca odlučno je objasnio radikalnom dijelu javnosti: “Uloga sindikata i njegovih čelnika nije da svaki drugi dan hodamo ulicom i vičemo ‘Dolje vlada!'” Nakon obilnog prvomajskoga graha, pitanje je isključivo estetskog karaktera: koliko sindikalisti mogu zatomiti prdce prezadovoljnog pučanstva da ne budu odveć glasni, kad već ionako dovoljno smrde.

Petar Glodić

Istraživanje Agencije GfK: 58 posto građana nezadovoljno samostalnom Hrvatskom

Samostalnost usrećila samo nacionaliste i bogate

Čak 58 posto građana Hrvatske nezadovoljno je postignućima svoje zemlje u posljednjih 20 godina, 33 posto ih je ujedno i zadovoljno i nezadovoljno, dok je tek osam posto onih koji su zadovoljni, a samo jedan posto građana vrlo je zadovoljno, pokazalo je prošlomjesečno istraživanje Agencije GfK Croatia.

– Istraživanje daje realnu sliku nezadovoljstva građana Hrvatske, a podudara se i s istraživanjima nad građanima koji su podržali prosvjede. Želje građana, koji nisu nacionalisti i koji se nisu okoristili, zasigurno su iznevjerene u posljednjih 20 godina, s obzirom na njihova očekivanja od osamostaljenja. U Hrvatskoj je očito pala kvaliteta života, iako je činjenica da se u nekim područjima dosta napravilo po pitanju prometne i komunikacijske povezanosti, što su koraci naprijed – komentirao je za “Novosti” sociolog Dražen Lalić, koji dodaje kako “u Hrvatskoj zadovoljni mogu biti samo oni koji su se okoristili, a još nisu u zatvoru”.

S obzirom na regije, najviše nezadovoljnih je na prostoru sjeverne Hrvatske, Like, Korduna i Banije, gdje se tako izjasnilo 67 posto ispitanih. Nezadovoljno je 64 posto stanovnika Istre, Primorja i Gorskog kotara, 57 posto Dalmatinca te 56 posto Zagrepčana, dok je država najviše usrećila Slavonce, kojih je nezadovoljno 44 posto.

– Nezadovoljstvo ovisi o raširenosti nacionalizma i ideje nacije. Dosta je onih koji su zadovoljni životom u Hrvatskoj, usprkos (ne)kvaliteti života u njoj. Neki građani prihvaćaju sadašnje loše stanje u zemlji, jer im je ostvarena Hrvatska kao samostalna država. Istraživanje pokazuje kako je najmanje nezadovoljnih građana u Slavoniji upravo zbog utjecaja rata i vezanosti uz državu – smatra Lalić.

Nezadovoljstvo građana očekivano opada s rastom mjesečnih primanjima kućanstava, pa je tako i najviše nezadovoljnika, 72 posto, u grupi čija su primanja ispod 1.800 kuna, dok je u grupi s primanjima do 3.500 kuna 67 posto nezadovoljnih. Od onih s primanjima između 3.500 i 8.200 kuna nezadovoljno je 57 posto, a u kućanstvima s primanjima od 8.200 do 11.000 kuna njih 54 posto. Broj nezadovoljnih s primanjima iznad 11.000 kuna naglo pada na 31 posto.

Lani je u GfK-ovom istraživanju u Sloveniji određen približno isti broj nezadovoljnih stanovnika, no kod njih je i zadovoljstvo izlaskom zemlje iz bivše države izrazilo 37 posto ispitanih.

– Građani Hrvatske od Slovenaca se razlikuju prema aspiracijama. Dok su njihove karakteristične za stanovnike Evropske unije, naše su tipične za zemlje zapadnog Balkana – smatra Lalić.

Mirna Jasić

Izvještaj Freedom Housea o medijskim slobodama

Pod Sanaderom imali više slobode?

Kada uskoro postane dostupan puni izvještaj po pojedinim zemljama, bit će zanimljivo vidjeti zbog kojih se konkretno razloga u istraživanju slobode medija ugledne američke organizacije Freedom House za prošlu godinu Hrvatska našla na 85. mjestu ljestvice od 196 zemalja, gdje je bila i godinu ranije.

Znamo da je dobrim dijelom 2009. Hrvatskom još vladao zloglasni dr. Ivo Sanader, pa ne čudi što smo se tada po medijskim slobodama svrstali iza demokratski naprednih zemalja kao što su Gana, Bocvana ili Mongolija, osvojivši čak 40 negativnih bodova, no 2010. godine državom je cijelo vrijeme upravljala antikorupcijska reformatorica Jadranka Kosor, a Freedom House dodijelio nam je još jedan negativni bod više, pa sada sa 41 negativnim bodom dijelimo neslavno 85. mjesto s Burkinom Faso, uz ocjenu da smo medijski tek “djelomično slobodna” zemlja.

Kao neke od konkretnih razloga za loš plasman 2009. Freedom House bio je naveo tužbu ministra policije Tomislava Karamarka protiv novinara Željka Peratovića, ukidanje “Latinice”, cenzuriranje zbog oglašivačkih i političkih interesa, protjerivanje Hrvoja Appelta iz “Globusa”, a Marinka Čulića i Viktora Ivančića iz “Novog lista”. Bio je napadnut novinar “Međimurskih novina” Stjepan Mesarić, a Ana Jelinić suspendirana je iz HRT-ove emisije “Dossier”. Primijećeno je i da je HRT je emitirao 50-minutni Sanaderov govor s partijske konvencije, a lošim je ocijenjeno i to što većinu tiskanih medija kontroliraju samo dvije korporacije.

Jasno je da se ništa ključno u medijskoj slici zemlje nije promijenilo ni 2010. osim što je Sanadera zamijenila Kosor, a vjerojatno će izvještaj za tu godinu umjesto nekih gore spomenutih samo nabrajati druge progonjene novinare.

Hrvatski su novinari Svjetski dan slobode medija ovog utorka dočekali prosvjedom, govoreći na ulicama o slobodi pisanja, koju očigledno ne smiju tražiti u vlastitim redakcijama.

Nikola Bajto

Gle tko to govori

Šuica u pravedničkom pohodu

Predsjednica dubrovačkog HDZ-a Dubravka Šuica još se, čini se, nije pomirila s činjenicom da je prije dvije godine izgubila vlast u Dubrovniku. Nekadašnja gradonačelnica je na web stranicama matičnog HDZ-a odapela otrovne strelice prema kolegama iz SDP-a i HNS-a, navodeći da su rezultati dvogodišnje vladavine lijeve koalicije kaos i nesigurnost, nered i predstečajno stanje u gradskim tvrtkama, zaustavljanje investicija i sveopća stagnacija Grada, te cijeli niz afera koje niču jedna za drugom kao gljive poslije kiše.

Proziva ih i za nezakonitosti u poslovanju gradske uprave te im, opetovano i bez jasne argumentacije, imputira afere i nezakonito ponašanje. Ne želeći ovdje amnestirati ni SDP ni HNS od eventualnih nepopularnih, što poznatih i nepoznatih poteza, kojima su izloženi Dubrovčani, ali i cijela Hrvatska (poput golfa na Srđu), valja se prisjetiti afera s kojima se za vrijeme mandata povezivalo upravo Dubravku Šuicu.

Upravo je za njene vladavine niknula afera, jer je na Srđu za bagatelu prodala zemljište tvrtki “Razvoj golf”. Prozivalo je se i za bespravno sagrađen restoran na plaži Svetog Jakova, svega četiri metra od mora, na kojem su se održavale njene razuzdane rođendanske zabave. Na koncu, svojedobno su i stari članovi HDZ-a naložili Mladenu Bajiću da ispita enormno bogaćenje bivše gradonačelnice. Stanovi, vikendice, manjak od pola milijuna kuna u gradskoj kasi, niz sumnjivih poslova s Ingrom i Stipom Gabrićem Jambom.

Dovoljno za jednu “veliku” političku karijeru. Zato valja prvo počistiti ispred svog praga.

Dragan Grozdanić

Više graha nego trudbenika

Dotučen Praznik rada

Građani Hrvatske koji još rade vjerojatno su s čežnjom pratili vijesti o tome kako se proslava Prvog maja u susjednim zemljama protegla i na nekoliko dana. Za razliku od Hrvatske, drugi su sačuvali ex-jugoslavensku tradiciju slavljenja Prvog maja dva dana, pa i običaj da se, kad praznik padne u nedjelju, neradnim proglasi još jedan dan. Slovenci su slavili 1. i 2. maja, dok su se u Srbiji i Crnoj Gori zbog praznika u nedjelju odmarali i u utorak. U BiH se najviše plandovalo – od petka pa do utorka uvečer.

Princip slavljenja Prvog maja i Nove godine samo jedan dan uveli su pokojni predsjednik Franjo Tuđman i HDZ da bi se, kako se govorilo, otarasili ostataka Jugoslavije i komunizma, a jedina dva neradna dana zaredom određena su za katolički Božić i Uskrs. Doduše, kako Uskrs uvijek pada u nedjelju, što je 90-ih uvijek zbunjivalo novokomponovane vjernike, i tu je ispadao samo jedan neradni dan.

S obzirom na to da je Praznik rada i borbe za radnička prava u Hrvatskoj proslavljen mlitavo, bez sindikata, s mnogo otkazanih uranaka i masom koja je došla prvenstveno zbog porcija graha kojeg je također mnogo ostalo, pitanje je da li je trebalo slaviti i u nedjelju.

To su se sigurno upitali i vlasnici trgovačkih centara, pa su zaposleni u dućanima radili u klasičnom nedjeljnom režimu, što je za mnoge značilo cijeli dan na navodno radnički praznik. Bez ijedne riječi sindikata ili Crkve, koja se inače znala oglašavati povodom rada nedjeljom.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Mirela Holy, SDP

Želim biti ministrica

Objedinili bismo prirodu, okoliš i prostor općenito, a graditeljstvo izdvojili jer se često sukobljava s interesom prostornog planiranja

Predstavljajući SDP-ov model zaštite prirode, ovih dana govorili ste o tzv. crveno-zelenoj politici, pri čemu se “crveno” odnosi na socijalni aspekt. O čemu se točno radi?

– Dosadašnja politika zaštite prirode, naročito posljednjih par godina, otkako je Uprava za zaštitu prirode prebačena u Ministarstvo kulture, veoma je konzervativna. Priroda, tako i okoliš, svedeni su na spomeničku baštinu, nešto kao mjesto vizualnog užitka. Mi tu pak zagovaramo proaktivan pristup.

Priroda i naročito okoliš, dakle, u društvenom kontekstu?

– Da, na određeni način, ponajprije stoga jer je priroda entitet koji je u stalnoj mijeni, bez obzira na to je li riječ o antropogenom utjecaju ili nekom drugom. Zato nam je potreban pristup koji neće udaljiti čovjeka iz ukupne jednadžbe, nego uvažiti njegov utjecaj i njegove mogućnosti zaštite prirode.

Osnivanjem zasebnog Ministarstva za zaštitu prirode i okoliša odvojili biste upravljanje tim područjem od graditeljstva, naime, jer su sada pod istim krovom. A često se kaže da je tu posrijedi direktni te očiti sukob interesa?

– Definitivno jest. Objedinili bismo sve resurse od prirode i okoliša do prostora općenito, dok bismo graditeljstvo izdvojili budući da se ono često sukobljava s interesom prostornog planiranja, a na štetu potonjeg. Također bismo odvojili inspekciju, odnosno pripojili je tijelu ojačanog državnog inspektorata, jer nije dobro da isti subjekt ujedno predlaže zakone, provodi ih te sankcionira njihovo kršenje.

Hoćete li vi biti na čelu tog novog ministarstva, kao što se i nagađa da biste mogli biti; jasno, ako SDP dobije izbore?

– Svakako da sam zainteresirana i da bih to voljela, no o tome ionako ne odlučujem ja, nego vrh stranke. Ali, važnije je da se prije toga utvrde prioriteti oko programa i projekata.

Igor Lasić