Josipović: Nepotreban predizborni potez

Postoje primjeri, rekla je nedavno Jadranka Kosor, da se ne provode neke odredbe Zakona o pravima branitelja. Postoje primjeri, dakle, nastavila je jedva nešto određenije, da se ne poštuje obveza o zapošljavanju branitelja i djece poginulih, zatočenih i nestalih branitelja.

– Stoga je nakana vlade ojačati zakon kako bi država, bez obzira tko je na vlasti i tko donosi odluke, svakodnevno dokazivala poštovanje i skrbila o braniteljima, zaključila je premijerka.

A kud ćeš boljeg načina da izvršna vlast osigura izvršavanje nekog zakona i natjera državu na živu pravnost, nego da ga iz običnog unaprijedi u, recimo, ustavni?

Na stranu sad to što bismo lako mogli pridodati kako postoje primjeri da se u Hrvatskoj ne poštuje niti sam ustav, što vladu previše ne brine; štoviše, postoje primjeri da ustavnost nije nikakav garant svakodnevnog poštovanja i skrbi o građanima.

Primjer nepoštovanja

Kosor je svoju ideju bacila na scenu, točnije pred glavnog opozicijskog takmaca, SDP. Ustavni zakoni, naime, donose se dvotrećinskom većinom u Saboru i, ako baš ovaj ne bude usvojen, prilično je jasno tko će ispasti odgovornim za taj najnoviji, krunski primjer nepoštovanja prema ratnim veteranima.

Primoran da se i sam nekako odredi unutar tako isforsirane dileme između HDZ-a i SDP-a, vlasti i opozicije, hrvatski predsjednik Ivo Josipović u izjavi za Novosti bio je vrlo izričit u prepoznavanju zadnjih motiva predlagača.

– Hrvatska politika, a i javnost općenito, u dovoljnoj je mjeri senzibilizirana na prava branitelja da ih nema potrebe uređivati ustavnim zakonom. Branitelji uživaju i uživat će prava koja su sukladna mogućnostima društva. Nastojanje da se prava branitelja urede ustavnim zakonom predizborni je politički potez koji braniteljima neće donijeti nikakva nova prava ni veću sigurnost – rekao je predsjednik.

SDP-ovci, međutim, također nisu nagazili minu. Njihov predsjednik Zoran Milanović izjavio je kako ustav nije cijena benzina, pa da se mijenja svakog ponedjeljka. I još važnije od te figure, zapitao je što bismo pak trebali s nezaposlenima, ribarima, poljoprivrednicima, i onima koji rade, a ne primaju plaću. Ustavni zakon je inače posebna legislativna kategorija kojom se štite krajnje specifične te ugrožene društvene skupine, pa se jedan takav zasad odnosi samo na manjine.

Saborski zastupnik SDP-a Ante Kotromanović, ujedno i stožerni brigadir Hrvatske vojske iz ratnog doba, kazao je da njegova stranka braniteljima – koji su već navedeni u ustavu, primijetio je – jamči sadašnju razinu prava. Kotromanović je stoga bojkotirao sjednicu saborskog Odbora za veterane na kojoj se glasalo o podršci za vladin prijedlog.

Kosoričina inicijativa uglavljena je, dakako, između dvaju presudnih aktualnih trenutaka; ona u potpunosti ovisi o tzv. dnevnopolitičkom tajmingu. Prvi je takav motiv – ne kronološki nego prioritetno – neslužbena predizborna kampanja koja ionako traje već izvjesno vrijeme i koju navodi Josipović u svojoj izjavi. Drugi je nedavna haška, osuđujuća presuda generalima HV-a Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Oba momenta u konkretnim krugovima, bilo stranačkim ili braniteljsko-udrugaškim, izazivaju nemalu nervozu.

Država u državi

– Premijerka očito želi smiriti i čak potkupiti jedan dio te populacije svojim ustavno-zakonskim prijedlogom – mišljenja je doc. dr. Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu – a s druge strane se vrijeme povišene napetosti i nacionalnog sentimenta dade lijepo iskoristiti za bacanje izazova pred opoziciju. SDP u tome slučaju nikako ne može izvući korist, pragmatično rezonira HDZ, dok premijerkino pozivanje na pravne razloge u vezi s tim predmetom nije od nikakvog značaja – rekao je Čular za “Novosti”.

Osnovno je problemsko pitanje, međutim, ono o društvenoj cijeni takvog HDZ-ova politikantstva. Hrvatski ratni veterani iz posljednjeg rata svojevrsna su država u državi, da ne kažemo i ustav u ustavu. Ali, to se ne odnosi na realnu poziciju svakog od njih, nego na one koji reprezentiraju tu populaciju kroz nekoliko najeksponiranijih i najplaćenijih braniteljskih udruga. Upravo zbog toga, već je uobičajeno da ih se u javnosti naziva povlaštenom kastom i da se njihova osluškuje oko gotovo svih značajnijih društvenih tema.

HDZ-u je dovoljno to što uza se ima pouzdano korumpirane vođe pojedinih udruga, “spavače” koji spremno staju uz partijski interes kako bi očuvali svoje privatne beneficije. U više slučajeva, od kojih jedan navodimo i u tekstu o Jadranki Kosor uz ovaj članak, ta je stranka pokazala da izvan te uže, operativno iskoristive grupacije, baš i nema puno razumijevanja za iole šire društvene slojeve, pa bili oni i ekskluzivno braniteljski – s pola milijuna upisanih sudionika u ovolikoj zemlji, to je već zavidno obuhvatan skup.

Branitelji, po visokoj cijeni instrumentalizirani, tako su HDZ-ov temeljni politički resurs, konzervativna te naglašeno nacionalistički obojena glasačka vreća u koju se poseže već dva desetljeća, a koju ipak mukotrpno vuče cjelokupno hrvatsko društvo. Da je nadzor prijenosa moći kroz braniteljske udruge nešto demokratičniji, međutim, od te poluge za HDZ ne bi bilo jednako toliko koristi, i bar bi katkad zakazala. Drugim riječima, HDZ-u nije u interesu ravnopravnost svih pripadnika te poslovično nadražene skupine.

Egzemplar Đakić

Važeći odnos dobro je utjelovljen u liku predsjednika HVIDR-e i saborskog zastupnika HDZ-a Josipa Đakića, čije reakcije ocrtavaju goli stranački interes na pozadini forsiranog braniteljskog konteksta. Primjerice, sad je Milanovića napao da branitelje uspoređuje s benzinom, a one od svojih suboraca koji su proteklih mjeseci – prije epiloga s generalima u Haagu – zazivali izlazak na ulice i ostavku Kosoričine vlade, otvoreno je dezavuirao. Nikakav otpor, dakle, nije poželjan ukoliko nije pod HDZ-ovim nadzorom; prihvatljiva je samo ta vrsta nezadovoljstva i preusmjerene nestabilnosti.

Zbog toga se događaju i pojedini ekscesi u sistemu: za razliku od prvog vukovarskog ratnog zapovjednika Mile Dedakovića, uvjerenog sljedbenika Jadranke Kosor, njegov nasljednik Branko Borković žestoko se usprotivio inicijativi. Branitelji se ne smiju toliko izdvajati od ostatka naroda, nego njihove probleme treba rješavati kroz izmjene postojećeg zakona, smatra Borković zvani Mladi Jastreb, dodajući da bi od ustavnog zakona profitirale samo neke skupine iz kriminalnog miljea, čiji vjerodostojan status treba utvrditi kroz Registar branitelja. Zbog toga on vladin prijedlog smatra populističkom floskulom koja bi štetila i samim braniteljima.

Na istom tragu je i bivši ministar branitelja i bivši SDP-ovac Ivica Pančić, koji nam je rekao da po tu populaciju nipošto neće biti dobro ako se sav narod izuzev njih bude morao nečeg odricati. Pritom, “ukoliko uopće ne bude novca u državnoj blagajni, zaludu im ustavni zakon”, veli Pančić, pa ispada kako “vlada ovime radi pravu medvjeđu uslugu i samim tim veteranima”. Osim što se i bivši ministar branitelja, inače prethodnik Jadranke Kosor na toj funkciji, slaže s procjenom da je HDZ najprije na umu imao amortiziranje negativnih reakcija na Haag i, jasno, predstojeće izbore.

No, HDZ-ovcima očito nije bilo ni na kraj pameti da braniteljska prava dorade kroz posljednje izmjene dotičnog zakona prije desetak mjeseci. Tada se valjda nije vidjelo da postoje, kao što to bez ikakvih dokaza govori premijerka, primjeri teškog kršenja njihovih prava, a koji bi bili nerješivi bez ustavnog zakona. Punih 16 godina nakon rata, međutim, dizanje ratnih veterana do takve povlastice, u zemlji iscrpljenoj siromaštvom, nije samo neumjesno. To je i dugoročno društveno opasan potez, i jedina je sreća što ga HDZ ispucava kao jednokratan probni balon – što čitava ta bedastoća od projekta ipak nema nikakve šanse da bude provedena u djelo.

Povijest naricanja i podilaženja ratnim veteranima

Čitava politička karijera aktualne hrvatske premijerke vezana je uz fenomen branitelja – ona je njihova Majka Tereza s, međutim, napadnim deficitom uvjerljive empatije za ikoje žrtve mimo hrvatskih. U stranačku politiku bacila se nakon ratnog rasporeda dežurne radijske narikače nad udesom ekskluzivno hrvatskih izbjeglica i žrtava svake druge vrste. Nekoliko godina nakon rata, proslavila se izjavom pred djecom poginulih hrvatskih branitelja i redarstvenika u Cavtatu: “Vi niste siročad, jer je na mjesto vaših očeva stala hrvatska država.” Malo kasnije, pamtimo je kako se drvljem i kamenjem oborila na saborsku izjavu Radimira Čačića da “nije samo velikosrpska agresija palila i rušila Hrvatsku, već su zločinci i kriminalci bili na obje strane”.

Izuzev ceremonijalnih i, u njezinu slučaju naročito, patetičnih izljeva ljubavi prema veteranima, birokratska stvarnost u Ministarstvu branitelja RH izgledala je unekoliko drukčije. Nakon cirkusantske epizode s protezom ratnog invalida Darka Bešteka i sukoba s njim oko zatajenih 100 tisuća javnih kuna, Kosor je prije nekoliko godina bila dosegnula prilično nezavidnu poziciju u vladi Ive Sanadera. I njemu je već, naime, bilo pomalo dosta šeprtljanja s braniteljima u koje se kuneš, a onda im uvališ krajnje nakaradno rješenje izračuna udjela u tzv. braniteljskom fondu, te izazoveš njihovu razumljivu mrzovolju. Pored toga, Kosor se zamjerila i pojedinim ministarskim kolegama umjetnim bildanjem tisuća skupih novih ratnih invalida s dijagnozom PTSP-ja.

Kad se dodatno osmotri kontekst njezina upravljanja resorom, postaje još komičnijim put jedne takve političarke do današnjeg mjesta na čelu vlade. Usprkos neumjerenom podilaženju ratnim veteranima, ona sredinom prošlog desetljeća svejedno nikako nije uspijevala pridobiti uza se, primjerice, njihove glavne zagrebačke predstavnike; ispred nosa joj ih je ugrabio Milan Bandić. Oslanjala se na najmračnije pojave poput Tomislava Merčepa i Đure Dečaka, a na kraju je za tajnika Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata uspjela nametnuti vlastitog kuma Valentina Rajkovića, ranije osuđenog zbog toga što je kao djelatnik MUP-a falsificirao službenu dokumentaciju.

Ukupno gledano, dakle, nije nimalo neočekivano što se Kosor, u potrazi za jednokratnim političkim trikovima ponovno okrenula baš veteranima, budući da je veliko pitanje je li se u stanju ičemu drugom i domisliti.